�

Umije?e slu�anja

�

�

�

Tko vje�ba umije?e slu�anja mora u?i u borbu sa sobom i svojim

nagnu?em da bude u sredi�tu, da njegova sje?anja, osje?aji i

�elje budu sredi�te svijeta

�

Slu�anje je put u cjelinu, jer je u stanju slu�ati Logos.

Ovako je Hans-Georg Gadamer isticao razliku sluha od ostalih osjetila.

Cjelinu valja razumjeti kao zadnji obzor na kojem se naslu?uje smisao

svega, Logos, ali i kao put iscjeljenja.

Rije? je lijek. Logos iscjeljuje.

No, put u cjelinu i put iscjeljenja nije rije? koju izgovaramo, nego rije?

koju primamo.

Zato rije?, do?im u?e u glas, odmah tra�i uho. Slu�anje. Smisao dolazi

izvana i iscjeliteljska rije? dolazi k nama. Valja ih prihvatiti.

No, nije lako slu�ati. To je te�ko i iznimno rijetko umije?e. �tovi�e, o

umije?u slu�anja uglavnom znamo iz negativnih iskustava. Tako je malo

otvorenih u�iju i tako su rijetki ljudi sposobni slu�ati. Slu�anje je te�ko jer

od ?ovjeka zahtjeva da u?ini korak unatrag.

Da bih mogao primiti rije?, moram joj dati svoj prostor. Slu�ati zna?i, ve?

i prije same pozornosti uha, otvoriti vlastitu nutrinu i u njoj samom sebi

oduzeti spontano nagnu?e da budem najva�niji. ?ovjek mo�e slu�ati

samo ako je dao prednost drugome pred samim sobom, ako je rije?i

drugoga dao ve?u va�nost, nego svojoj rije?i.

�to se doga?a kada ?ovjek slu�a?

?ovjek drugome otvara svoj prostor i svoj svijet. Ugo��?uje drugoga.

Rije?i drugoga dopu�ta ulazak i boravak u svome prostoru.

Slu�anje je gostoljubivost.

Koliko je slu�anje gostoprimstvo opa�amo primjerice kada nas netko

pozove u goste. Ima ljudi koji, kada se jednom na?emo u njihovoj ku?i,

ne prestaju govoriti o sebi. Ne dopu�taju nam da do?emo do rije?i.

Prihva?aju da govorimo samo ako govorimo o njima. U takvim smo

susretima no�eni nekim mu?nim osje?ajem prevare i zloporabe. Pozvani

smo u goste, ali smo pretvoreni u slu�atelje i prisiljeni biti doma?ini.

Umjesto da budemo ugo��?eni i dobijemo prostor za sebe, prisiljeni smo

slu�ati i davati prostor drugome. Uloge su preokrenute. Prevareni smo.

Pozvani smo u tu?i prostor, a prisiljeni smo svoj otvarati drugome.

Tko slu�a, zaboravlja sebe.

Njegov je duh kod drugoga. Pozoran je na ono �to drugi govori. Slu�aju?i

drugoga otkrivamo kako je slu�anje primanje, ali kako primaju?i ulazimo

u intimni svijet onoga koga primamo. Drugi govori, ali u njegovoj rije?i

do nas dolazi njegov nutarnji nijemi glas. Slu�ati zna?i ?uti vi�e i dublje

od onoga �to drugi ka�e. Do nas dolaze rije?i, pri?a, glas, ali mi zapravo

ne ?ujemo ni rije?i niti pazimo na glas, nego ?ujemo drugoga. Tako

slu�anjem prelazimo granice svoga svijeta. Na�e se granice �ire kada

primamo drugoga. Drugi nas izvodi iz na�eg uskog obzora i uvodi u �iri

svijet.

Slu�anje je zahtjevno umije?e stoga �to je suprotno od instinktivnoga

nagnu?a da nas drugi ?uju, prihvate, priznaju.

�udnja za priznanjem mo�e biti toliko jaka i toliko nezadovoljena da

?ovjek nikako ne uspije izi?i iz svoga svijeta i ?uti drugoga. Tko vje�ba

umije?e slu�anja mora u?i u borbu sa sobom i svojim nagnu?em da bude

u sredi�tu, da njegova sje?anja, osje?aji i �elje budu sredi�te svijeta.

Slu�anje je trud oko udaljavanja svoga ega iz sredi�ta svoga svijeta. Ono

je borba protiv samog sebe. ?ovjek mora pobijediti samoga sebe da bi u

sebi stvorio prostor drugome. A da bi se uop?e upustio u borbu sa samim

sobom, mora prethodno imati iskustvo dubokog prihva?anja.

Kako se slu�a Logos?

On nije ljudska rije?, ali do nas dolazi preko ljudske. Logos nadilazi svaku

ljudsku rije? i istodobno svaku smje�ta u svoj obzor. Ljudske rije?i �ive

samo ako su u odnosu sa Smislom, Logosom. Kao �to nam se drugi

?ovjek ne daje neposredno ili preko na�ih rije?i o njemu, nego preko

govora, djelovanja i susreta u kojima primamo njegovu rije?, tako je i s

Logosom. Daje nam se samo ako smo otvoreni rije?i koja nije na�a.

Na�e su rije?i ispunjene smislom samo ako smo mi, prije nego otvorimo

usta, otvoreni Logosu. Logos odzvanja u rije?ima onoga tko, prije nego

progovori, zna slu�ati.

Na� je svijet prepun rije?i. Pa ipak, mnogi pate od osamljenosti i

besmisla. Kroz mno�tvo rije?i iscjeliteljska se Rije? jedva mo�e probiti do

ljudskog uha. No, nije Logos nemo?an. Buka rije?i nam je za?epila u�i.

Uz to, strah da nas drugi iskoristi, oduzme nam vrijeme i zatrpa sobom i

svojom pri?om mo�e biti toliko velik da se ni ne usudimo otvarati i

poklanjati svoje uho. Pa ipak, cjelina i iscjeljenje dolaze samo kroz

otvoreno uho i slu�anje.

?udesno je kada se dogodi da, usprkos globalnoj buci i gomili brbljavih

ljudi, ?ovjek nai?e na gostoljubivo uho. Jo� ?udesnije da svatko u sebi

nosi mogu?nost slu�anja.

A naj?udesnije da se Logos daruje onima koji ga ho?e primiti slu�anjem.

�

Pi�e:�Ante Vu?kovi?

�

�

�

�

�

�

�

�