Vaša svjedočanstva i duhovni poticaji - u audio obradi
Svjedočanstvo o obraćenju
Hudoletnjak Ivana
Svjedočanstvo o obraćenju kćeri i oca,
Petre i Ivana
Svjedočanstvo o otvorenosti životu obitelji Adanić
BOŽE, DA LI MOJA SVJETILJKA OBASJAVA PUT!? |
![]() |
![]() |
Četvrtak, 16.05.2013.
OD JEDNE DRAGE SESTRE U VJERI …
TAKO PREKRASNO, DIVNO SVJEDOČANSTVO ŽIVOTA U I ZA GOSPODINA …
SVE SU MI SE DLAKE JEŽILE PO TIJELU KADA SAM TO ČITAO …
JA IM SAMO UPUĆUJEM MOLITVU, DAVNO IZREČENU:
''NEKA TE BLAGOSLOVI GOSPODIN, I NEKA TE ČUVA.
NEKA TE GOSPODIN LICEM SVOJIM OBASJA, MILOSTIV TI BUDE!
NEKA POGLED SVOJ GOSPODIN SVRATI NA TE, I MIR TI DONESE!''
NJEZIN E-MAIL:
''Hvaljen Isus i Marija!
Pozdrav dragi brate tebi i tvojoj obitelji!
Ovih sam se dana pitala, svjedočim li dovoljno svojim životom, svojim ponašanjem, izgovorenim riječima...vide li drugi Isusa u mome životu? Da li sam pustila svjetlo koje mi je Isus zapalio u srcu, da i drugima osvjetljava put?
Trudim se...al' mogu puno više...Nekad mi se čini da i nisam svjesna svih prilika, gdje bi moje svjedočenje bilo od velikog značenja nekome drugome...ponekad pomislim da su riječi bezvrijedne...
Ali, samo Bog zna što je na srcu i duši svakome od nas...
Često čujem kad ljudi kažu, najteže je biti svjedok u vlastitoj obitelji…i slažem se s time…
Moja me obitelj toliko puta dovodi u iskušenja, traži od mene neke postupke za koje mislim da nisu po Božjoj volji, jer oni to kao ne vide, ne doživljavaju, ne shvaćaju...
Zahvalna sam dragom Bogu na milostima koje mi je podario i na miru i blagoslovu u mojoj novoj obitelji, između mene i muža. Al' zlu je teško gledati taj sklad i mir i trudi se, koristi se dragim i manje dragim ljudima da poremeti taj sklad...
Samo se s Bogom uspijevamo nositi sa svim tim kušnjama, jer bez Njega smo slabi...I hvala Mu, što nas svaki dan blagoslivlja!
Vjerovatno nije ni svjesna moja mama, koliko nam se želi uplesti u brak, unijeti neka svoja pravila...Moj nas brat nije prihvatio, naš brak, mene je izbrisao kao sestru…Čestitala sam mu blagdane, al' nema glasa od njega...nisam ga ni vidjela skoro pola godine...tako smo blizu, a tako daleko...Istina, boli to jako i uvijek mi je u mislima...Znam da i mamu to jako boli…
Do vjenčanja, gazili su nas svi skupa...ali, od nas im je svima oprošteno, vrata svima otvorena...
A mami kad tako dođe teško, kad padne pod svojim teretom, kad joj postane težak njen križ...onda, počinje se miješati...da se odmaknem od njegove obitelji, da se ne družimo previše s njima...jer loše će utjecati na nas...Tužna sam zbog toga, povrijedi me takvim riječima...A danas me baš zaboljelo kad je rekla...da se odmaknem od njih, jer ne čini Bog čuda...
Aaaaj, kako su me te riječi zaparale po srcu...baš zaboljele...
Znam da nije ni svjesna toga, što je izgovorila...Jer, nije pustila Isusa u srce...jer mu zatvara vrata ljudskim obzirima, tradicijom, svijetom...Težak križ koji nosi, sama sebi čini još težim, sebi nameće teret na leđa jer se ne prepusti Božjoj volji, providnosti...U srcu nosi još puno neopraštanja iz davnih godina...a to je prevelik teret, s tim je teško živjeti...
Bogu dati život, koja je to sreća...koje olakšanje...
S druge je strane obitelj moga supruga, koji ne poznaju Boga...Po ljudskom, žive neki normalan život, pošteno i mirno.
I znam, osjećam, nas dvoje Bog je stavio između te dvije obitelji da im budemo svjedoci, svjedoci Božje ljubavi, dobrote...Al' se pitam, da li smo mi dostojni toga...da li činimo ono što Bog od nas želi?
Ja sam prihvatila svog supruga i on mene, ovakvi kakvi jesmo...jedno smo drugom podrška. Naše obitelji su naše, tako nam ih Bog odabrao, al' sada smo nas dvoje jedno drugom na prvom mjestu pa tek svi oni...
Od prvog dana braka, osjećam Božji blagoslov…da nas vodi...Zajednička svakodnevna molitva je nešto što nas posebno veže, što jača temelje našeg braka, što nas štiti od zla...Biva tu padova i uspona, al' su blagoslovljeni dok god nešto iz njih naučimo...
Za naše se obitelji molimo, predajemo ih Bogu...jer On zna što je najbolje i za njih i za nas, sve skupa...Zašto moramo proživljavati neke situacije,..jer to je možda put, kojim će još neka duša biti dovedena Bogu, način na koji će se nekome otvoriti duhovne oči...a i mi se izgrađivati, jačati u vjeri i poouzdanju u Boga.
Kad i kako, to nije na nama...niti to možemo znati...
Božji blagoslov!''
|
