PDF Ispis



Mnoga svjedo?anstva koja sam do sad ?ula ili pro?itala , govore o bojoj ljubavi i milosr?u, na neki na?in. Manje je svjedo?anstava o grijehu i naoj slabosti. Ali kad bolje razmislim - i ovo je svjedo?anstvo o beskrajnoj bojoj ljubavi prema nama ljudima, prema meni. Jer bez Njega sam nita, bez njegove milosti koja mi daje da se pridiem i idem dalje kroz ivot, ne bih bila sada tu gdje jesam niti ovo pisala.

Nadam se i molim da ?e barem nekome ovo moje svjedo?anstvo pomo?i.



Kad sam promijenila posao, upoznala sam N. Bio je to jako ugodan ?ovjek, volio je razgovarati, strpljiv, paljiv. Zbog na?ina naeg posla, bili smo svaki dan u istoj prostoriji, a jo i redovito jedan manji dio vremena bili smo nasamo. Logi?no je bilo da razgovaramo i bilo je ugodno pri?ati s njim. ?inilo se da mu je sve zanimljivo, mogla sam s njim pri?ati o svakakvim temama.



Sve je i po?elo razgovorom, pa u tome nema nita loe. Pri?ali smo o svemu o naim obiteljima, on o svojo supruzi i braku i djeci, ja o svojoj djeci i muu, o poslu, o svakodnevnim sitnicama to nas veseli ili ljuti..nita posebno.

On je znao da sam ja u vjeri, i o tome smo pri?ali, i ?inilo se da je i on dobar ?ovjek makar nije ba ?esto iao u crkvu. Jednom prilikom je bila neka duhovna obnova, i pozvala sam i njega i njegovu suprugu da do?u, odazvali su se. Dragi ljudi, mislila sam , sigurno ?e im dobro do?i da malo vie doive boju ljubav i milost.



Ali, u tim naim razgovorima ja sam se polako po?ela sve vie otvarati, a da to nisam uop?e primjetila. Nai razgovori su ?esto bili dugi i spontani, znali smo se nasmijati i aliti, bilo je tako jednostavno njemu neto re?i. Sluao me je, dok moj suprug nije, bio je paljiv prema meni, uljudan, blag. Brinuo se o meni, imala sam osje?aj da sam stalno pod njegovom panjom. Ponekad bih kraj njega imala osje?aj da me paljivo promatra i da je svjestan svake sitnice na meni, ?ak i kada njegov pogled nije bio usmjeren prema meni. S njim sam se nekako druk?ije osje?ala, sigurnije, radosno. Jedva sam ?ekala vrijeme kad ?emo mo?i pri?ati, a da toga nisam ni bila svjesna.



Sigurno da u cijeloj situaciji nije pomoglo to to u mojem braku ve? dugo stvari nisu bile kako treba. Moj mu i ja ivjeli smo pod istim krovom, spavali u istoj sobi, bez da smo se uop?e dodirivali, gotovo kao dva potpuna stranca. Bra?na intimnost je odavno nestala. Me?u nama je bila samo formalnost. Razgovarali smo povrno, o najnunijim stvarima, i ja svakako nisam bila sretna s time. Ipak, mislila sam , nekako sam se nau?ila ivjeti s tim, kad ve? ne mogu stvari promijeniti.

Za takvu situaciju u braku, krivila sam svojeg supruga. Zbog ovog i onog razloga. Ja sam sve pokuala to sam znala, vie ne mogu. Nosila sam gor?inu u sebi, koju sam dobro skrivala pred drugima; nosila sam fasadu za van. Jesam li u toj situaciji molila za svoj brak i svoga mua nisam. Nekad sam molila, i to malo, ali to je bilo rijetko. Premalo. Nisam se vie znala nositi s tim, niti sam se imala volje boriti, previe mi je bilo neuspjeha.  Uglavnom sam utjela i gutala to u sebi, a svako toliko bih pukla, napravila scenu, vikala i plakala...a onda su se stvari opet vra?ale kako su i bile. Nita se nije promijenilo, pa niti ja.

U odnosu s N sve je bilo druga?ije. Muka osoba, a toliko druga?ija od svih dosad koje sam upoznala. On je tako paljiv i prema svoj eni, pri?ao mi je o tome. Nisam uop?e primijetila kad sam po?ela uspore?ivati svojeg supruga s njim, onako nehotice, u mislima. Kad bi bar moj suprug bio ovakav ili onakav, kad bi barem on napravio to i to, kao to to radi N, mislila sam.

I N mi je donosio i cvije?e. Najprije samo ponekad, friki buketi? ili ruu ubranu u vrtu, a onda se to pretvorilo u gotovo svaki dan. Nikada mi nitko nije donosio toliko cvije?a. Moj suprug mi je za ro?endan poklonio kaktus s velikim bodljama koji je usput kupio u du?anu, a kaktuse mrzim. A od N sam stalno dobivala prekrasne crvene rue, ili ukusno sloene buketi?e iz vrta, raznolikog cvije?a, koje je paljivo sloio. To mi je pokazivalo da misli na mene. A da prikrije da cvije?e nosi ba meni, donosio bi buketi?e ili rue i drugim enama na poslu, toboe- pod znakom panje. I ja sam jednom, na muev upit o cvije?u, rekla da taj kolega ?esto nosi cvije?e enama na poslu. I to je naravno, i bila istina. Ali samo jedan mali dio istine. Ostalo sam preutjela.

Moja druga velika pogreka. Preutjeti istinu.



I tako mi se po?eo polako uvla?iti u misli, i on i nai razgovori i vrijeme koje smo zajednon provodili. Ali jo uvijek mi nita nije bilo ni sumnjivo ni sporno za mene u svemu tome. A ja sam u?inila jo jednu veliku pogreku otvorila sam se pred njim, dozvolila sam si da razgovaram s njim o onome to je trebalo ostati izme?u mene i mojeg mua, u bra?noj intimi. Pokazala sam pred njim svoju gor?inu, nezadovoljstvo, govorila sam loe o svojem muu. Ne pomae mi i ne opravdava me to ako je to bila istina. Jednostavno neke stvari nisam trebala re?i. I tu sam dala prostora ?avlu, zapravo irom sam mu otvorila vrata. Ali kad sam to poslije shvatila, ve? je bilo prekasno.



I sve je to trajalo neko vrijeme, sve do onog dana kada mi je poslao poruku koja vie nije bila samo prijateljska. Nedvosmislena izjava ljubavi, kako je on to nazivao. Jer za njega je to bila ljubav, a nikako ne neto zabranjeno ili loe. Sje?am se kako sam bila u oku. Kako sam samo bila naivna, i glupa. Da, glupa. -Ma to nije mogu?e ! Pa to si to on misli, ja mu nikad ne?u biti ljubavnica, nisam ja takva roba, meni se to nikad ne?e dogoditi. Ja sam u vjeri i on to dobro zna, i to si on to umilja. Kopkale su me svakakve misli. I ve? sam na tome pala. To je bila moja ?etvrta velika pogreka, ali zapravo prva i najve?a - oholost. Da, moja oholost, jer sam se smatrala boljima od drugih. Ja nisam takva, ja sam dobra kr?anka, ja ne varam svoga mua i ne mogu razumjeti ljude koji to ?ine.

Ba to meni se to nikad ne?e dogoditi bilo je najgore to sam mogla o sebi misliti. To je oholost.

Dalje umjesto da se oduprem, i potraim sklonite u Bojoj rije?i i savjetu duhovnika, ja sam se odlu?ila boriti. Sama. Naravno da nisam nikome rekla to me mu?i. Pa, ?ovjek mi je izjavio ljubav, i tako je ugodan i simpati?an, i ne?u nikome nita re?i, da ne bude sumnjivo. Umjesto da se iskreno ispovijedim, ja sam koketirala s nekakvim matanjima, napola ljuta a napola o?arana.



Tada su me po?ele mu?iti nesanice, po prvi put u ivotu. Nikad prije nisam imala problema s tim, ali sad  odjednom nisam mogla spavati. Ili nisam mogla zaspati , ili sam se ve? nakon odspavanih sat vremena probudila, i nikako dalje zaspati. Bila sam budna nekoliko sati, i jo uvijek nita, pa sam ustajala iz kreveta i odlazila u drugu sobu ili kuhinju. Moj suprug nije nita primijetio, ili me barem nije nikad nita pitao.



Danomice sam mislila samo o jednom , o N i njegovim rije?ima. Je mi mogu?e da me moda stvarno voli ? Tolike mi je pohvale sipao, i znala sam da u nekima pretjeruje, ali mi je godilo ?uti. Moj me mu nikad nije hvalio, nije imao vremena sluati me, nije provodio vrijeme samnom...a ovaj ovdje sve to radi, i tako je ljubazan stalno prema meni. A to ako me moda ipak voli ?



Borila sam se s tim mislima, umjesto da se oduprem i samim mislima. Nisam imala anse, ve? sam bila pobije?ena, ali to jo nisam znala. Nakon to je razdoblje nesanice potrajalo nekoliko tjedana, bila sam i fizi?ki i psihi?ki umorna. Odlu?ila sam se predati. Jedan dan sam naglas, pred njim rekla u redu, ne mogu se vie boriti, ja ovo vie ne mogu, predajem se, tu sam..



Samo me znakovito pogledao, nita se posebno nije dogodilo, barem ne odmah. Ali nesanice su prestale isti taj dan. Tu ve?er sam ponovo normalno spavala, kao i prije. Spavala sam, kako se kae, snom pravednika, a zapravo sam ve? bila u rukama ?avla. Pristala sam na grijeh, bila sam u grijehu emocionalnom i fizi?kom, jer sam pristajala na zagrljaje i poljupce, i ?avao se vie nije trebao truditi oko mene- ve? sam bila potpuno u mrei. Zato me pustio da mirno spavam. Za?udo, jedan dio mene je to dobro znao; bila sam cijeli ivot u vjeri, ?itala mnogo duhovnih knjiga , prola duhovne obnove ...ali mi je molitva bila slaba, preslaba.



Ipak, i dalje sam ila na misu, molila se, vapila Bogu da me izbavi od zla, da ne padnem skroz, da ne u?inim preljub dokraja ( to je to do kraja, ustvari, kad ve? u mislima i emocionalno vara supruga svaki dan ? Isus kae : Tko god s poudom pogleda...ve? je u srcu napravio preljub ! )



Vapila sam an?elu ?uvaru da bdije nada mnom...a opet, svaki put kad sam bila nasamo s N. moje su ko?nice poputale sve vie i vie..Emocionalno izgladnjela, moj otpor se brzo istopio. Savjest sam uutkala njegovim njenim rije?ima, izjavama ljubavi i prekrasnim rije?ima koje mi je svaki dan aputao...Pa on mene voli, izgleda da me stvarno voli...uh, ne mogu biti gruba prema njemu, znam da to nije u redu, Boe pomozi mi, ali on mene voli. Ovoliko strpljenja, panje, njenosti, brige ...toliko radosti koliko mi prua ovaj ?ovjek to mi nitko do sada jo nije pruio. Znam da ba nije u redu, znam...Ali kako sad van, kome re?i...Isuse, to da radim, ne elim ga povrijediti, to da radim , a ne elim ivjeti u grijehu, ne mogu...

Danju i no?u borila sam se s tim mislima, ali dok sam bila blizu njega ni sama ne znam kako, uspio bi ovladati mojim osje?ajima, mislima, voljom- trebala sam ga . Ili mi je barem uspio usaditi misao da ga trebam. Istovremeno, ono to je jo gore, ali naalost je istina- u meni je zavlaadala pouda, a da nisam ni primjetila kada i kako se to dogodilo. Ili to?nije kad sam primjetila , bilo je ve? prekasno. Razgovarali smo ?esto i sve vie o intimi koja je trebala ostati izme?u mua i ene, i moje su elje rasle. Moj bra?ni intimni ivot nije postojao ve? due, i pouda me obuzela kao arki oganj. Da, pouda. Nisam mislila da je to za mene mogu?e. Pa ja sam stvari drala potpuno pod kontrolom to se ti?e poude. Dapa?e, kad bih neki put vidjela neku enu da gleda slike  oskudno odjevenih nabildanih mukih tijela, gotovo da mi je to bilo ?udno. Pitala sam se to vide u tome, mene to nije privla?ilo. Nikad nisam imala problema s poudom.

Bila sam uzorna po tom pitanju, tako sam naravno ja sama o sebi mislila. Dok sad u jednom trenutku nisam shvatila, da vie nisam sama svoj gospodar. Mu?ila sam se , borila, i ponovo poputala grenoj elji. Pristajala sam na poljupce i njenosti, i tjeila sebe da jo nisam u?inila najgore.

A onda sam jedne no?i sanjala...ku?u punu ljudi, i mukih i enskih, mladih i svakakvih, koji su plesali i zabavljali se, smijali se i samo se zabavljali, zabavljali..I ja sam bila me?u njima, a svi oni nisu nita drugo mislili niti obra?ali panju na nita osim na zabavu. Ja sam poeljela iza?i. Potraila sam vrata, ali ih nije bilo. Bio je samo prijelaz u drugu sobu, i tamo je bila ista slika- muzika, ples, zabava, razuzdani smijeh; ?inilo se kao da su svi ti ljudi ne?im kao opijeni, zaslijepljeni. ?inilo se da nikoga od tih ljudi nije uop?e briga to nema vrata za van, to su zarobljeni, oni su se zabavljali i njima je bilo dobro. Iz druge sobe se ilo u tre?u, i ?etvrtu...i svugdje ista slika, Ali nigdje nije bilo vrata prema VAN,a ja sam silno eljela van, i uhvatila me panika, i tapkala sam po zidu, u guvi oko mene, traila i traila vrata , eljela sam van, na zrak, a zraka mi je odjednom ponestajalo i skoro sam zavritala od uasa kad sam shvatila da iz ovoga nikad ne?u iza?i...Probudila sam se s neopisivim osje?ajem uasa i tjeskobe, takve teke tjeskobe i straha, da  to ne mogu opisati. Drhtala sam. Upravo sam bila u paklu, pravom pravcatom paklu i shvatila da iz njega nema izlaza , nikad... Svi ti ljudi koji se zabavljaju, u preljubu, oni su ve? ustvari u vlasti ?avla. Njima je naizgled lijepo, udovoljavaju sebi i svojim strastima, ive za danas, i nije ih briga za vje?nost. A tih ljudi vidjela sam to u toj ku?i ima puno, puno, u obadva spola, i svih generacija...O Boe, smiluj im se !!

Nakon toga sna, kao da sam se malo trgnula, zapravo sam shvatila da idem ravno u pakao. Bojala sam se. Ali ne za dugo. Na vie na?ina pokuavala sam se izvu?i iz klopke. Sad sam znala  da sam u klopci. Ali bilo je prekasno. Pala sam , do kraja, do dna. Ne elim se sje?ati detalja, ne elim se opravdavati, ne elim nikoga okrivljavati... Bila sam u grijehu, tekom grijehu, u blatu, na dnu.

Odlazila sam nedjeljom na misu, ali nisam mogla moliti. Nisam mogla ni plakati. Suha, prazna, tupa. Uzbu?enje i strast koju sam neko vrijeme osje?ala, po?ela je zamjenivati grinja savjesti i strah. Da, strah. Strah ako netko dozna. Kriva sam, to sad ? to bi bilo da se otkrije, moj ivot bi bio uniten. A moja djeca , ivoti moje djece...uas ! Koja sramota ! Moja ira obitelj, koja je u vjeri, i za koju je preljub ili razvod braka uop?e nezamisliv..? Razvod, jesam li ja to spomenula razvod ? Da, jesam. Osim preljuba, i rije? razvod se uuljala u moje misli, umjesto da idem k Lije?niku dua, posramljena i slomljena, bjeala sam od Njega, bjeala sam od Isusa. Dozvolila sam sebi razmiljanje kako bi ivot mogao biti lijep uz ?ovjeka koji me toliko voli, koji me tako razumije, kako bih mogla imati svu onu njenost koju mi moj suprug ne prua, kako bih uz njega bila istinski sretna... ( A gdje bi u toj pri?i bila njegova ena, njegova i moja djeca, sve nae obitelji i obiteljski odnosi...moj suprug, kako bi se oni osje?ali u tome, to sam sve ostavila postrani, bila sam vana sama sebi, mislila sam da napokon zasluujem sre?u... A svu onu sre?u i blagoslove koje sam do tada imala u braku, u obitelji, i preko svih stvari i odnosa koje mi je Bog dotada darovao jednostavno nisam vidjela, kao da nisu ni postojali.)

Danas, kad o tome razmiljam, shva?am da sam bila potpuno zaslijepljena, obnevidjela od poude tijela kojoj sam dozvolila da vlada ne samo tijelom, nego i mislima. Bila sam potpuno druga osoba, koju jedan dio mene, onaj dio koji mi je govorio kako je to sve loe i da ne moe opstati, dakle- taj dio mene koji je jo uvijek imao veze sa mojom savjesti, nije me mogao prepoznati. Ponekad, kad se neka zraka milosti probila do mene, znalo mi se u?initi kao da sama sebe promatram kao iz neke daljine, i da to nisam ja. Kao da netko drugi usmjerava moje postupke, bila sam kao lutka na koncu, bez snage volje.

Nije vano vie kako i koliko su trajale moje borbe, ali bile su borbe. Grijeila sam i padala, ali sam smogla snage i za ispovijed u jednom trenutku, hvala Bogu na tome. I onda sam opet pala. Napast je bila preblizu, prejaka. A nikome to nisam mogla re?i. I opet sam se ispovijedila, ?vrsto odlu?ila da ?u prekinuti svaki kontakt s njim, ali to nije bilo uop?e lako. Tek tada bi bilo neto sumnjivo, jer dosada sam uspjeno glumila. Pretvorila sam se u pravu glumicu; samo povremeno, kad sam znala da nitko ne vidi, u tiini sam plakala dugo , dugo. Savjest mi nije dala mira. Pokuala sam prekinuti, ali bez uspjeha. Nije me pustio. ?ak sam ga jednom prilikom i vrlo snano oamarila, toliko sam bila odlu?ila da me mora pustiti na miru. Mislila sam sad ?e se ohladiti prema meni, sigurno. A ?im on prestane biti njean prema meni, ja se mogu izvu?i. Ina?e, dok je on strpljiv i paljiv, dok me svaki dan bez prestanka obasipa panjom i njenostima, ja nemam anse- otopim se kao vosak. Popustim, bacim se u njegov zagrljaj, tako je dobro znati da te netko voli.... A svaki dan smo i dalje bili skupa i nisam to nikako mogla izbje?i. I koliko god da sam smiljala neki razuman razlog da ga izbjegnem,nije ga bilo, bez da se ne otkrijem...A to ne mogu dozvoliti.

I tako se moja agonija produavala. Nekoliko puta sam kao prekinula s njim, ali smo i dalje normalno razgovarali... On je sve podnosio..i dalje mi je stalno govorio kako me voli i da sam jedina njegova ljubav i da bez mene ne moe ivjeti...A ja sam sve vie uvi?ala kako me dri u mrei.

I tu je napokon dola odlu?uju?a pomo? s neba. Otila sam na hodo?a?e u Me?ugorje. Tamo sam se ispovijedila, i to je bila jedna od najboljih ispovijedi u mojem ivotu, gdje sam samo plakala i plakala...ali kao da su mi te suze pokajanja isprale nekakvu mrenu s o?iju. Sad sam jasnije vidjela, i bila sam mirna, moram sve to prekinuti, moram !!

Nakon te ispovijedi, povratak na posao i susret s N bio je nekako laki. Bila sam mirnija, sve se u meni staloilo, jo uvijek smo pri?ali, jer to nisam mogla izbje?i, ali bez fizi?kih dodira.

I to je trajalo neko vrijeme. A onda je puklo. I dan danas me podilazi jeza kad se sjetim tog dana, ne znam kako to opisati. Kad smo ostali nasamo, pribliio mi se, i gotovo pla?u?i rekao da je spreman umrijeti za mene, a ja sam tako hladna prema njemu, da sam tako nezahvalna; zatim me primio u zagrljaj, ili bolje re?i- u ?vrsti stisak, i privio k sebi. Ponavljao je da ne moe bez mene, ali da ni je ne mogu bez njega, da ?u ja poludjeti bez svega onog fizi?kog to smo imali, bez njegovih zagrljaja, da ja nisam normalna, da vidi na meni da ja ludim bez njega , da ?u skrenuti, da ja njega trebam, da me ne moe pustiti... Gledala sam ga ravno u o?i i ono to sam tada vidjela ne?u nikad zaboraviti- u njegovim o?ima vidjela sam neto tako tamno i strano da sam zanijemila od uasa, nisam mogla progovoriti ; to neto i nije bilo neto nego netko; netko neopisivo straan i opak, ne postoje rije?i za taj uasni neopisivi mrak, ivi mrak koji  prijeti, od kojeg mi se ledi krv . Bila sam obuzeta uasom, i napokon sam shvatila. Nisam se usudila nita re?i. Mislim da sam u sebi smogla snage za jednu tihu molitvicu. Napokon me je pustio. Pustio iz stiska, ali jo ne dokraja iz svojih pan?a. Da, mogu slobodno tako re?i. Jer me je zavezanu i zarobljenu drao ?avao, preko tog grijeha na koji sam pristala. A ?avao je bio taj koji je gospodario sa N, preko njegova grijeha, u kojem je dugo godina ivio. I ne samo da je ivio nego je ?vrsto ustrajao u njemu, uguio je svaki glas savjesti i predao se tjelesnom uivanju. ivio je desetlje?ima u preljubu, i prije mene. Iao bi povremeno u crkvu, ali se nikada nije ispovijedao.

Za njega je Bog na?elno negdje postojao, i on je govorio da vjeruje u dobro i da ?e se se sve dobro vratiti, ali ustvari sluio je vragu, Vrag je bio taj koji je bio njegov gospodar. O zato mi je trebalo tako puno vremena da to shvatim ?

Ali, ni sad jo nije bilo dokraja gotovo. Svaki dan i dalje bili smo blizu, ali sad sam ga se bojala. Bojala sam se da zbog povrije?enog ponosa to sam ga odbila, da mi se ne osveti. Tek sad me je obuzeo stvarni strah. Ali, privdino sve je i dalje bilo normalno.

Trudila sam se i dalje biti dobra prema njemu, ali u meni se neto prelomilo. Nikad vie-ne smijem si dozvoliti da do?em u napast. On me drao zarobljenu, ovo ne vodi ni?emu, moram iza?i iz toga to prije.

A uskoro se pokazala i prilika kako iza?i- premjetaj. Znala sam da se samo tako mogu rijeiti te veze. Otila sam na drugi posao, u drugi grad, i vie se nikako nismo mogli vi?ati. Ipak, on je inzistirao da ostanemo u vezi , barem telefonom, porukama, na bilo koji na?in, nikako me nije htio pustiti od sebe. Ba to, nije me htio pustiti. Sad kad sam ja bila slobodnija bez njegove blizine svaki dan, ohrabrila sam se i po?ela mu govoriti kako alim zbog svojeg grijeha, da sam se ispovijedila, i da elim da i on prekine grijeiti i doivi taj mir koji ja imam. Sje?am se kako mi se rugao, i tada i svaki put kad sam to spomenula. Za njega je to bila totalna ludost, odre?i se ljubavi kako je on to nazivao- nikad.

Ali - ?avao svoj plijen ne puta, ne tako lako, ne bez borbe, bez da grize..a to sam i ja vrlo brzo osjetila. Kad je shvatio da me napokon gubi, i da su nae poruke postale sve rje?e jer mu vie nisam odgovarala ni javljala se, jedan dan poslao mi je iznenada poruku, od koje sam zanijemila. Mobitel mi je ispao iz ruke od straha, uasa, od jeze..Prijetio mi je, i .dok sam ?itala poruku imala sam osje?aj da neopisivo runa i strana zvijer na lancu rei na mene, rei i eli me prodrijeti... Ali je na lancu, ja to znam, ne moe mi vie nita, ali ipak...strah me je cijelu obuzeo. Uasan strah, jer sam znala da i moe biti toliko lud i bijesan da ostvari svoju prijetnju. Njegov ponos je bio silno povrije?en, nije mogao podnijeti da on bude taj koji je ostavljen.

Sva ona silna ljubav o kojoj je mjesecima pri?ao, sve one slatke rije?i, njena aputanja, pohvale i sve najljepe to je, barem na rije?ima, imao za mene, dok sam bila njegova, dok je bilo po njegovom, sad je sve to nestalo, i umjesto toga ?itala sam grozote i prijetnje.

U sebi sam ?vrsto odlu?ila da ne?u popustiti, pa ma to bilo, taman da budem osramo?ena, da se i za sve dozna, da budem najjadnije bi?e na svijetu, moja odluka je bila nikad vie s njim, nikad vie u grijeh, nikad vie. Bila sam na rubu pakla i sama boja milost me je otuda izvukla, nikad vie ni pod koju cijenu ne?u u grijeh.

U sebi sam arko molila da se ipak ne dogodi najgore. I Gospodin me je sa?uvao, hvala Mu i slava uvijeke. Bila je prva nedjelja po Uskrsu, nedjelja bojeg milosr?a, kad se naa pri?a kona?no zavrila. Nije ostvario prijetnju, napokon me morao pustiti, do kraja. Bila sam slobodna. Zahvaljujem Bogu iz dna due, iz dubine srca, cijelim svojim bi?em.

Od tada je prolo dosta vremena, ali svaki dan kad pogledam raspelo, i Isusa na Njemu, znam da je on iao na kri i umro radi mene i mojeg grijeha. I radi onog to sam sagrijeila, i to ?u jo do kraja ivota sagrijeiti. U sebi kaem Hvala Ti Isuse to si umro za mene! Tvoja ljubav je neizmjerna. I ba po svom velikom grijehu, ja sam osjetila veliko, neopisivo, bezgrani?no boje milosr?e. Isus mi je oprostio, znam, jer sam se iskreno pokajala. O koliko sam se samo kajala ! Ali trebalo je vremena dok sama sebi oprostim. Trebalo je vremena dok sve zaprljano po?istim,dok sve pretince svoje due ne posloim i uredim, dok ne izbriem sve veze i tragove onog ?ega se vie nisam eljela ni sje?ati.

Dakle, i ovo je svjedo?anstvo o Bojoj ljubavi. Ljubavi koja se ne moe nikakvim rije?ima opisati. Ljubavi i Milosr?a.

I svjedo?anstvo o tome, negdje sam pro?itala tu re?enicu : ?avao mnogo obe?ava, malo daje , a uzima SVE !

I na svojem primjeru sam se naalost uvjerila kako je to potpuna istina.

Ali Isus, raspeti, uskrsnuli i milosrdni Isus- On je ja?i od grijeha. HVALA TI ISUSE, tisu?u ti puta hvala !