�

�

�

Gospodin nam je spasio brak

( Vina nemaju! )

Ro?ena sam kao ?etvrta k?er u svojih roditelja. Kr�tena sam imenom

Emanuela, jer je� sve?enik predlo�io to ime. Mo�da je nadahnu?e dobio

jer je svjedo?io i pomogao u jednoj neobi?noj situaciji vezano za mene.

Naime, tri dana prije nego sam se rodila, mama je pala kroz daske u staji

tako da smo se na�le u jaslama. Taj sve?enik je bio pozvan da majku i

mene prebaci doktoru jer nije bilo drugog prijevoza. Nisam se odmah

rodila nego tri dana poslije, sa sijedim pramenom u crnoj kosi. Mama je

zadobila lak�e ozljede.

Iza mene rodio se brat.

�ivjeli smo skladno i lijepo. Roditelji su bili izvrstan par. Nikad ih nisam

?ula da se sva?aju.

Tata je radio, mama se bavila nama djecom i ku?om nakon �to smo sa

sela radi �kolovanja preselili u Split.

Sje?am se da su stalno bili zajedno.

Udala sam se vrlo rano, s 18 godina, 1989. godine,� zaljubiv�i se u svog

mu�a kako nisam ni sanjala da je mogu?e. Ovo svjedo?anstvo pi�em

to?no� na na�u 28 godi�njicu braka.

Bili smo mladi i jako se voljeli. Oboje potje?emo iz katoli?kih obitelji. On

je ?ak bio ministrant za vrijeme srednje �kole, a ja sam pjevala kao dijete

u crkvenom zboru i i�la na vjeronauk do drugog srednje. Tada sam ve?

prestala i?i uop?e u crkvu i na vjeronauk jer moja vjera nikad nije ni bila

�iva. Ona je bila ne�to �to se podrazumijeva, nisam sumnjala upostojanje

Boga, ali sam mislila da ?e se na� susret dogoditi s drugu stranu �ivota.

Misu zapravo nisam razumjela niti sam znala da je Isus u Euharistiji �iv.

Prestala sam se sasvim ispovjedati jer du�a koja ne zna da je Krist

prisutan u Pri?esti niti ne ?ezne za Njim, pa se i razlog za ispovjedanje

izgubio. Tako sam ja� kora?ala od Crkve u svijet, a granice koje dijele

dobro od zla su se pomicale. Na Misu sam nakon vjen?anja odlazila samo

sa svekrvom kad bismo bili na selu, jer svi idu. Ni�ta nisam osje?ala.

Samo sam ustajala kad drugi ustanu, sjedala kad oni sjednu i poku�avala

pohvatati rije?i kojima odgovaraju sve?eniku za vrijeme Mise ili bar

otvarati usta da izgleda kao da sudjelujem.

Mu� i ja dobili smo dvoje djece, sina i k?er. Puno toga je i�lo protiv nas, a

mi sve vi�e smo gubili jedno drugo. Okolnosti su bile te�ke. Tuklo nas je

sa svih strana i sva?e su postale sve ?e�?e. Ja sam puno vremena

provodila sa svojim, a on sa svojim dru�tvom. Kad smo uspjeli na?i posao

koji i danas radimo, sve dra�e nam je bilo biti na poslu. Nedjelje su bile

prazne a godi�nje odmore nismo �eljeli. Bje�ali smo. Mom suprugu umrla

je mama u dobi od 49 godina. To nas je jako pogodilo. On je ve? bio

ranjen gubitkom tate koji je poginuo u dobi od 33 godine, kad je moj

suprug imao� 9.

Proveli smo ?etrnaest godina u kojima na�oj djeci nije bilo lako. K?er se

dru�ila s djevoj?icom s kojom je i�la na Misu nedjeljom, pa me znala

pozivati da po?em i ja ali ja bih joj odgovorila: - Ide� ti dovoljno za obje.

Isti odgovor je dobila kad mi je spomenula crkveni zbor.

Molila nisam. Ponekad bih u krevetu samu sebe prisiljavala da se barem

prekri�im, ali nije i�lo. �to se ti?e pogleda na Crkvu, ona mi je bila

predmet ismijavanja u vicevima. U odnosima s ljudima bila sam

poprili?no cini?na, a od mog " humora " su se sklanjali. Kad je odnos s

mu�em postajao sve lo�iji, potra�ila sam gataru za koju sam ?ula da sve

poga?a. Ona mi je rekla da imam dar koji ona ima, pa sam kupila tarot

karte u nadi kako ?u ovladati tehnikom i baviti se gatanjem.� ?itala sam

knjigu " Vje�tica i ki�a " u kojoj se propagira veza sve?enika sa �enom a

sve pod krinkom ljubavi. U to doba moji pogledi na �ivot su bili: - Sve je

dopu�teno.

Kad je 1999. naglo umro moj voljeni tata, ?inilo mi se da ni�ta nema

smisla. ?emu rad, muka, �rtva, ?emu kad do?e smrt i ni?eg vi�e nema?

?emu se truditi i oko braka, kad sve je bezvrijedno? �to me uop?e treba

dr�ati u ikakvu dobru?

U meni je bio mrak. Ipak, te godine sam nakon svog gubitka, prvi put

oti�la Mariji pje�ke u Sinj iz Splita, i nastavila i?i svake godine ( osim u

trudno?i s malom Marijom koja je do�la nakon mog susreta s Bogom)

Nisu to bila hodo?a�?a u kojima sam molila, ali sam i�la. Vuklo me.

Nosila sam ranu gubitka tate i nisam se mogla pomiriti s time. No, uvijek

je negdje u meni postojalo, makar potisnuto, sje?anje da je moj mu� bio

uz mene i ja uz njega dok smo koracali u pogrebnoj povorci na�ih

roditelja.

2000. godine su moje sestre i mama spomenule seminar kod patera

Jamesa na Gripama. Sestra mi je pokazala karte koje se trebaju kupiti ali

ja sam odbila. No, kad je seminar po?eo, dolazila sam na Gripe i pitala

mladi?e i djevojke na ulazu da me puste unutra. I pu�tali su me. Vodila

sam i svoju djecu. I dotaklo me jako, posebno glazba koja se svirala na

seminaru. Tu sam se i ispovjedila kona?no, ali nisam kasnije nastavila i?i

na Mise.

2004. godine na� odnos se uru�io. Djeca u svemu tome su bila

izgubljena. Jednog dana k?er nam je uru?ila pismo u kojem su njih dvoje

napisali da ne�to u?inimo jer oni vi�e ovako ne mogu �ivjeti.

U to vrijeme, paralelno s tim doga?ajima, po?ela sam odlaziti u razne

crkve i vodila prijateljicu, ne bi li nam negdje bilo zanimljivo. Poslije Mise

bi sjele u kafi?. Nije nam bilo nigdje zanimljivo. Po?ela sam se zanimati i

za krunicu ali nisam znala niti mogla shvatiti kako se moli.

Kona?no me Bog dodirnuo na Misi u crkvi koju sam ostavila za zadnju - u

mojoj �upi! Kad je sve?enik rekao: - Srca gore, imamo kod Gospodina-

to na Misi molimo, a gdje su na�a srca? - zaplakah. Gdje je moje srce? S

Njim nije.

Te godine sam odjednom odlu?ila postiti o kruhu i vodi 40 dana u

Korizmi. Nedjeljom sam jela. Ne znam za�to sam to u?inila, nije bilo

posebne nakane. Nikad prije nisam postila osim uo?i velikih blagdana, a i

tada bi jela ribu ili �to nemrsno.

24.05 je moj ro?endan,� a tog datuma se ?asti Marija Pomo?nica na

Kmanu, gdje su mi majka i brat �ivjeli i gdje sam primila sve sakramente

osim kr�tenja. Sestra i mama su molile za moj brak i tog dana po�le na

Misu Gospi prikazati i zamoliti ju za pomo? onoj koja je ro?ena na njezin

blagdan. O tome mi nisu ni�ta smjele re?i, jer bih ja odbijala i ljutila se.

Sestra se i danas sje?a propovijedi na toj Misi. Nadbiskup Bari�i? je

govorio na temu Marijina posredovanja kad je Isusu na svadbi rekla: -

Vina nemaju.

Odluku o razvodu sam donijela i predlo�ila mu�u da se razvedemo, jer

izlaza nema a svi strahovito patimo.

Po�li smo u Centar za socijalni rad i pro�li kroz poku�aje mirenja. Kad

nam je socijalna radnica rekla da za nas ima �anse i da ona takvo �to ne

govori ina?e al u nama vidi tu mogu?nost, mu� je rekao da bismo mogli

potra�iti sve?enika. Na to sam samo hladno rekla da sam ja iz ovog braka

izi�la i dodala: - Meni ?e sve?enik odre?ivat kako ?u �ivjet??? �to on zna o

braku?

�urila sam s rastavom. Sporazum je bio da djeca ostaju sa mnom.

Sljede?i korak je bio prona?i odvjetnika koji ?e sve to uobli?iti u zahtjev

koji sam predala na sud. ?ekali smo da nas pozovu za taj zadnji potpis na

sudu.

Djeca su znala �to se doga?a.

U to vrijeme preba?ena sam u drugu poslovnicu na posao, gdje me

kolegica upitala: - Da ti se pru�i prilika oti? na seminar kod vl? Suca, bi li

i�la?

Ona je pomagala u organizaciji hodo?a�?a.

Odgovorila sam: - Ako je to potrebno, do?i ?e do mene.

Putem ku?i uputila sam molitvu Bogu: - Ako mi to treba, nek bude.

Uskoro je ta �ena rekla da jedna osoba ne mo�e i?i jer je dobila

zaposlenje pa mogu ja po?i ako �elim. Mu�a sam pitala ho?e li ostati s

djecom �est dana dok traje seminar. Pristao je.

Kad sam prelazila prag vuku?i kofer, okrenula sam se i susrela njegov

pogled. Rekla sam samo: - Ti se ni?emu ne nadaj! Ja idem zbog sebe.

Razvod ostaje!

Prvi dan duhovne obnove vl? Sudac je po?eo govoriti o djeci razvedenih

roditelja! Potreslo me. Suze su potekle i nisu prestajale te?i �est dana.

Moja djeca...oni su �rtve..oni su najve?e �rtve u svemu ovome...

Dani su prolazili. Postala sam svjesna Bo�je prisutnosti u Euharistiji.

Ovdje se molila i ta nedoku?iva mi Gospina krunica. Prvi put molila sam i

predivnu Krunicu Bo�anskog milosr?a.

Prihvatila sam tatinu smrt. Pustila bol krikom iz du�e i primirila se.

Kroz jutro smo u?ili o na�oj vjeri, a popodne molili, imali svetu Misu,

klanjanja. Jednom smo u ko�aricu za molitve trebali staviti papiri? sa

svojom molitvom. U mobitelu sam prona�la jedinu pjesmu koju sam ikad

napisala Isusu. Zvala se " Tra�e?i Tebe. "� Ne znam kad sam je uop?e

napisala. U njoj sam pitala Isusa kako da ga na?em kad sam sva

zaprljana, kako kad mu ne mogu dati obe?anja, a opet me neko malo

svjetlo u meni opominje...

Stavila sam ju kao svoju molitvu u ko�aricu.

Me?u nama je bila i opsjednuta osoba. Uvidjela sam da ?avao postoji te

spoznala da ni Bog ni ?avao ne ?ekaju tek� s druge strane �ivota. Bog koji

?eka da Ga primimo za svoj stol i koji ?e za nas pretvoriti vodu u vino kad

vina ponestane �ivi je Bog, vjerni, milosrdni i pravedni. Bog koji nas ljubi

s nama je i ovdje nam se daje.

Ovdje postoji i ?avlov utjecaj i djelovanje. Nisam ga se bojala.

U meditaciji o smrti trebali smo zamisliti osobu koja zadnja ostaje uz na�

bolesni?ki krevet a kasnije zadnja ostaje na grobu. Ja sam vidjela u duhu

sve svoje kako uplakani odlaze, a neutje�an ostaje - moj mu�! Kako on?

Pa od njega se rastajem! Ali ni ta meditacija nije poljuljala moju odluku.

Jednog sam se dana odlu?ila na ispovijed. Vidjela sam da je tu na

duhovnoj obnovi i onaj sve?enik iz moje �upe koji je pitao gdje su nam

srca, pa sam ga htjela izbje?i. Ali ispalo je tako da me on ispovjedio.

Rekoh mu da se razvodim. Polo�io je ruku na moje rame i rekao: - Isus

te voli! On mo�e obnoviti tvoj sakrament �enidbe.

Pogodilo me, prodrmalo i pro�elo �to me Isus voli ali rekoh sve?eniku da

se ipak razvodim.

Poslije je bilo bolesni?ko pomazanje. Vl? Sudac je rekao da mogu

pristupiti starije osobe i one s dijagnozama. Ja sam silno htjela, ali nisam

spadala u te skupine pa upitah svog ispovjednika mogu li i ja primiti.

Rekao je nek primim. Znao je koliko je moja du�a bolesna.

U trenutku kad mi je vl? Sudac stavio sveto ulje na dlanove i ?elo,

pogledao me. U tom ?asu ?ula sam u srcu rije?i : - S TVOJIM �IVOTOM

?E BITI SVE U REDU.

Spale su mi istog ?asa ljuske s o?iju. Znala sam �to mi je ?initi. ?im je

bilo mogu?e, izi�la sam, uklju?ila mobitel i nazvala svog mu�a. Rekla

sam: - Nema razvoda!

A on je plakao s druge strane slu�alice i zahvaljivao Bogu.

Nije bilo uvjeta. Nije bilo ni jednog " ako" u mom srcu i du�i. Spoznala

sam da je ovaj moj brak i moja obitelj Bo�ja volja za mene. Tu mi je

mjesto. Uop?e se nisam bojala kako ?emo dalje. Sad imamo Boga, On ?e

sve voditi. Moj Emanuel ?ijim sam se imenom di?ila kao dijete, dok sam

se svima predstavljala: - Ja sam Emanuela - Bog s nama.

On ?e paziti da nam vina ne ponestane. Njegova majka ?e biti uz nas. Za

istim stolom. Nisam brinula.

Vratila sam se ku?i, ispunjena ljubavlju i zahvalno�?u. Na vratima su me

do?ekali mu� i djeca. Grlili smo se i plakali.

Prvo �to sam napravila je spaljivanje tarot karata i knjige "Vje�tica i ki�a."

K?er mi je kasnije otkrila da je na�e jastuke pribli�avala jedan drugome

svaku ve?er.

Djecu hvala Bogu, nismo upropastili.

Na� �ivot danas

�

Nakon mog povratka nastavili smo �ivjet s Bogom. Broj u ku?anstvu se

pove?ao. Bog i nas petero. Al On mi je po?eo �aptati da se otvorimo

�ivotu. Prihvatili smo i rodila se na�a mala Marija, koja uskoro slavi 12

godina.

Danas je samo ona jo� s nama. Starijih dvoje su osnovali svoje obitelji.

K?er Daniela ima u braku s Tomislavom malu Gabrielu, a po?etkom rujna

ponovno ?e roditi dijete. Sin Branko se o�enio Kristinom ove godine u

travnju. Na njihovim vjen?anjima ja i mu� smo se gledali sa suzama

zahvalnicama. �to bi bilo od ove djece da nas Bog nije zahvatio i spasio...

Marija se ne bi ni rodila.

Danas, 13 godina poslije, potvr?ujemo svojim �ivotom da smo radosni,

sretni, ispunjeni ljudi. Sve imamo. Boga, obitelj, smisao. Sad imam

odgovore na ona pitanja za�to uop?e �ivjeti, mu?iti se, �rtvovati.

�to idemo dalje s Bogom sve je bolje. Postoje uvijek i ku�nje, i stalno

otkrivamo koliko borbe se tra�i od nas, koliko umiranja sebi. Spoznajemo

�to zna?i umirati sebi za drugoga i koliko se u tome zapravo istinski �ivi.

I ni�ta nas vi�e ne?e rastaviti od ljubavi Kristove.

U Crkvi otkrivamo stalno nova bogatstva kroz aktivnosti i doga?anja. Mu�

i ja nalazimo vrijeme za na�e kavice, �etnje, razgovore. Bog je uistinu

obnovio na� sakrament i dao nam svog blagoslova preko svake mjere.

Na�a obe?anja izre?ena na vjen?anju sad se realiziraju.

Gospodinu sam po?ela pisati na internetu a On je poslo�io sve da se

objave moji tekstovi i pjesme pod naslovom : - More moje du�e.

Molila sam ga kod vl? Suca za dar da Ga rje?ju slavim.

Darovao mi je i prijatelje povezane u duhu, koji su velikodu�no dali svoj

doprinos. Tako?er mi je dao poticaj obratiti se don Jozi Mu�i?u za

mi�ljenje vrijedi li objaviti taj rukopis, a on je dao daleko vi�e od

mi�ljenja. Knjigu je i izdao Oratorij svetog Filipa Nerija. Bogu na slavu i

za pomo? du�ama.

Misa..koja mi je nekad bila dosadna, postala je centar mog �ivota. Ako ju

koji put presko?im, fali mi. Sve ?inim da budem s Isusm svaki dan na Misi

i da se pri?e�?ujem. On je sad moja prva ljubav i borim se da tako

ostane, da ne omla?im i zapostavim svoju ljubav. S Njim sam izgradila

odnos koji njegujem.Slaba i gre�na, ipak mogu re?i da sam bolji ?ovjek.

Nastojim da se drugi ljudi dobro osje?aju uza me, da ih moja �ala ne

pla�i, da ih cinizmom ne ranjavam. On jedini zna ima li i koliko napretka,

ja ?inim koliko mogu i molim ga da mogu koliko je potrebno.

Danas, 29.07.2017 godine, kad slavimo na�ih 28 godina braka,

zahvaljujemo Bogu za svaki dan i za svaku stopu koja nas je, kroz tamu i

muku, milo�?u ipak dovela do Njega. Ovo je najbolje �to nam se

dogodilo.

U mom �ivotu ostvarile su se rije?i koje mi je na prvoj stranici napisao

sve?enik u vrijeme Svete Potvrde: - Ako te oluje budu pratile na tvojim

putovima, i ako vulkani pod tvojim nogama o�ive, mo�da ?e Netko, u

zoru, ipak pru�iti ti ruku.

Te su rije?i u meni ipak �ivjele, i ?ekale. I bija�e tako kad sam napunila

33 godine. Kasno sam Te uzljubila ljepoto - zavapim katkad upoznaju?i

sebe u ovom hodu s Isusom. Al du�a se brzo nasmije�i i doda: - Ne

prekasno.

Ima jo� mnogo toga �to bih mogla svjedo?iti o nama i Bogu me?u nama

ali najve?a �elja mi je kriknuti ljudima koji �ive u mraku u kojemu smo mi

nekad �ivjeli: - Ima nade, ima na?ina, Bog je �iv i sve ?ini novo!

A Bogu svom za njih vapim zajedno s majkom Marijom: �''Isuse ... vina

nemaju.''

Kad bi samo pru�ili ?a�e i dopustili Bogu da ih do vrha napuni najboljim

vinom koje je ?uvao za njih.

Dao Bog da tako bude.

�

Amen.