Po?etna GOSPODIN NAM JE SPASIO BRAK!
GOSPODIN NAM JE SPASIO BRAK! PDF Ispis

Gospodin nam je spasio brak

( Vina nemaju! )


Ro?ena sam kao ?etvrta k?er u svojih roditelja. Krtena sam imenom

Emanuela, jer je sve?enik predloio to ime. Moda je nadahnu?e dobio

jer je svjedo?io i pomogao u jednoj neobi?noj situaciji vezano za mene.

Naime, tri dana prije nego sam se rodila, mama je pala kroz daske u staji

tako da smo se nale u jaslama. Taj sve?enik je bio pozvan da majku i

mene prebaci doktoru jer nije bilo drugog prijevoza. Nisam se odmah

rodila nego tri dana poslije, sa sijedim pramenom u crnoj kosi. Mama je

zadobila lake ozljede.


Iza mene rodio se brat.


ivjeli smo skladno i lijepo. Roditelji su bili izvrstan par. Nikad ih nisam

?ula da se sva?aju.


Tata je radio, mama se bavila nama djecom i ku?om nakon to smo sa

sela radi kolovanja preselili u Split.


Sje?am se da su stalno bili zajedno.


Udala sam se vrlo rano, s 18 godina, 1989. godine, zaljubivi se u svog

mua kako nisam ni sanjala da je mogu?e. Ovo svjedo?anstvo piem

to?no na nau 28 godinjicu braka.


Bili smo mladi i jako se voljeli. Oboje potje?emo iz katoli?kih obitelji. On

je ?ak bio ministrant za vrijeme srednje kole, a ja sam pjevala kao dijete

u crkvenom zboru i ila na vjeronauk do drugog srednje. Tada sam ve?

prestala i?i uop?e u crkvu i na vjeronauk jer moja vjera nikad nije ni bila

iva. Ona je bila neto to se podrazumijeva, nisam sumnjala upostojanje

Boga, ali sam mislila da ?e se na susret dogoditi s drugu stranu ivota.

Misu zapravo nisam razumjela niti sam znala da je Isus u Euharistiji iv.

Prestala sam se sasvim ispovjedati jer dua koja ne zna da je Krist

prisutan u Pri?esti niti ne ?ezne za Njim, pa se i razlog za ispovjedanje

izgubio. Tako sam ja kora?ala od Crkve u svijet, a granice koje dijele

dobro od zla su se pomicale. Na Misu sam nakon vjen?anja odlazila samo

sa svekrvom kad bismo bili na selu, jer svi idu. Nita nisam osje?ala.

Samo sam ustajala kad drugi ustanu, sjedala kad oni sjednu i pokuavala

pohvatati rije?i kojima odgovaraju sve?eniku za vrijeme Mise ili bar

otvarati usta da izgleda kao da sudjelujem.


Mu i ja dobili smo dvoje djece, sina i k?er. Puno toga je ilo protiv nas, a

mi sve vie smo gubili jedno drugo. Okolnosti su bile teke. Tuklo nas je

sa svih strana i sva?e su postale sve ?e?e. Ja sam puno vremena

provodila sa svojim, a on sa svojim drutvom. Kad smo uspjeli na?i posao

koji i danas radimo, sve drae nam je bilo biti na poslu. Nedjelje su bile

prazne a godinje odmore nismo eljeli. Bjeali smo. Mom suprugu umrla

je mama u dobi od 49 godina. To nas je jako pogodilo. On je ve? bio

ranjen gubitkom tate koji je poginuo u dobi od 33 godine, kad je moj

suprug imao 9.


Proveli smo ?etrnaest godina u kojima naoj djeci nije bilo lako. K?er se

druila s djevoj?icom s kojom je ila na Misu nedjeljom, pa me znala

pozivati da po?em i ja ali ja bih joj odgovorila: - Ide ti dovoljno za obje.


Isti odgovor je dobila kad mi je spomenula crkveni zbor.


Molila nisam. Ponekad bih u krevetu samu sebe prisiljavala da se barem

prekriim, ali nije ilo. to se ti?e pogleda na Crkvu, ona mi je bila

predmet ismijavanja u vicevima. U odnosima s ljudima bila sam

poprili?no cini?na, a od mog " humora " su se sklanjali. Kad je odnos s

muem postajao sve loiji, potraila sam gataru za koju sam ?ula da sve

poga?a. Ona mi je rekla da imam dar koji ona ima, pa sam kupila tarot

karte u nadi kako ?u ovladati tehnikom i baviti se gatanjem. ?itala sam

knjigu " Vjetica i kia " u kojoj se propagira veza sve?enika sa enom a

sve pod krinkom ljubavi. U to doba moji pogledi na ivot su bili: - Sve je

doputeno.


Kad je 1999. naglo umro moj voljeni tata, ?inilo mi se da nita nema

smisla. ?emu rad, muka, rtva, ?emu kad do?e smrt i ni?eg vie nema?

?emu se truditi i oko braka, kad sve je bezvrijedno? to me uop?e treba

drati u ikakvu dobru?


U meni je bio mrak. Ipak, te godine sam nakon svog gubitka, prvi put

otila Mariji pjeke u Sinj iz Splita, i nastavila i?i svake godine ( osim u

trudno?i s malom Marijom koja je dola nakon mog susreta s Bogom)


Nisu to bila hodo?a?a u kojima sam molila, ali sam ila. Vuklo me.


Nosila sam ranu gubitka tate i nisam se mogla pomiriti s time. No, uvijek

je negdje u meni postojalo, makar potisnuto, sje?anje da je moj mu bio

uz mene i ja uz njega dok smo koracali u pogrebnoj povorci naih

roditelja.


2000. godine su moje sestre i mama spomenule seminar kod patera

Jamesa na Gripama. Sestra mi je pokazala karte koje se trebaju kupiti ali

ja sam odbila. No, kad je seminar po?eo, dolazila sam na Gripe i pitala

mladi?e i djevojke na ulazu da me puste unutra. I putali su me. Vodila

sam i svoju djecu. I dotaklo me jako, posebno glazba koja se svirala na

seminaru. Tu sam se i ispovjedila kona?no, ali nisam kasnije nastavila i?i

na Mise.


2004. godine na odnos se uruio. Djeca u svemu tome su bila

izgubljena. Jednog dana k?er nam je uru?ila pismo u kojem su njih dvoje

napisali da neto u?inimo jer oni vie ovako ne mogu ivjeti.


U to vrijeme, paralelno s tim doga?ajima, po?ela sam odlaziti u razne

crkve i vodila prijateljicu, ne bi li nam negdje bilo zanimljivo. Poslije Mise

bi sjele u kafi?. Nije nam bilo nigdje zanimljivo. Po?ela sam se zanimati i

za krunicu ali nisam znala niti mogla shvatiti kako se moli.


Kona?no me Bog dodirnuo na Misi u crkvi koju sam ostavila za zadnju - u

mojoj upi! Kad je sve?enik rekao: - Srca gore, imamo kod Gospodina-

to na Misi molimo, a gdje su naa srca? - zaplakah. Gdje je moje srce? S

Njim nije.


Te godine sam odjednom odlu?ila postiti o kruhu i vodi 40 dana u

Korizmi. Nedjeljom sam jela. Ne znam zato sam to u?inila, nije bilo

posebne nakane. Nikad prije nisam postila osim uo?i velikih blagdana, a i

tada bi jela ribu ili to nemrsno.


24.05 je moj ro?endan, a tog datuma se ?asti Marija Pomo?nica na

Kmanu, gdje su mi majka i brat ivjeli i gdje sam primila sve sakramente

osim krtenja. Sestra i mama su molile za moj brak i tog dana pole na

Misu Gospi prikazati i zamoliti ju za pomo? onoj koja je ro?ena na njezin

blagdan. O tome mi nisu nita smjele re?i, jer bih ja odbijala i ljutila se.

Sestra se i danas sje?a propovijedi na toj Misi. Nadbiskup Barii? je

govorio na temu Marijina posredovanja kad je Isusu na svadbi rekla: -

Vina nemaju.


Odluku o razvodu sam donijela i predloila muu da se razvedemo, jer

izlaza nema a svi strahovito patimo.


Poli smo u Centar za socijalni rad i proli kroz pokuaje mirenja. Kad

nam je socijalna radnica rekla da za nas ima anse i da ona takvo to ne

govori ina?e al u nama vidi tu mogu?nost, mu je rekao da bismo mogli

potraiti sve?enika. Na to sam samo hladno rekla da sam ja iz ovog braka

izila i dodala: - Meni ?e sve?enik odre?ivat kako ?u ivjet??? to on zna o

braku?


urila sam s rastavom. Sporazum je bio da djeca ostaju sa mnom.

Sljede?i korak je bio prona?i odvjetnika koji ?e sve to uobli?iti u zahtjev

koji sam predala na sud. ?ekali smo da nas pozovu za taj zadnji potpis na

sudu.


Djeca su znala to se doga?a.


U to vrijeme preba?ena sam u drugu poslovnicu na posao, gdje me

kolegica upitala: - Da ti se prui prilika oti? na seminar kod vl? Suca, bi li

ila?


Ona je pomagala u organizaciji hodo?a?a.


Odgovorila sam: - Ako je to potrebno, do?i ?e do mene.


Putem ku?i uputila sam molitvu Bogu: - Ako mi to treba, nek bude.


Uskoro je ta ena rekla da jedna osoba ne moe i?i jer je dobila

zaposlenje pa mogu ja po?i ako elim. Mua sam pitala ho?e li ostati s

djecom est dana dok traje seminar. Pristao je.


Kad sam prelazila prag vuku?i kofer, okrenula sam se i susrela njegov

pogled. Rekla sam samo: - Ti se ni?emu ne nadaj! Ja idem zbog sebe.

Razvod ostaje!


Prvi dan duhovne obnove vl? Sudac je po?eo govoriti o djeci razvedenih

roditelja! Potreslo me. Suze su potekle i nisu prestajale te?i est dana.

Moja djeca...oni su rtve..oni su najve?e rtve u svemu ovome...


Dani su prolazili. Postala sam svjesna Boje prisutnosti u Euharistiji.

Ovdje se molila i ta nedoku?iva mi Gospina krunica. Prvi put molila sam i

predivnu Krunicu Boanskog milosr?a.


Prihvatila sam tatinu smrt. Pustila bol krikom iz due i primirila se.


Kroz jutro smo u?ili o naoj vjeri, a popodne molili, imali svetu Misu,

klanjanja. Jednom smo u koaricu za molitve trebali staviti papiri? sa

svojom molitvom. U mobitelu sam pronala jedinu pjesmu koju sam ikad

napisala Isusu. Zvala se " Trae?i Tebe. " Ne znam kad sam je uop?e

napisala. U njoj sam pitala Isusa kako da ga na?em kad sam sva

zaprljana, kako kad mu ne mogu dati obe?anja, a opet me neko malo

svjetlo u meni opominje...


Stavila sam ju kao svoju molitvu u koaricu.


Me?u nama je bila i opsjednuta osoba. Uvidjela sam da ?avao postoji te

spoznala da ni Bog ni ?avao ne ?ekaju tek s druge strane ivota. Bog koji

?eka da Ga primimo za svoj stol i koji ?e za nas pretvoriti vodu u vino kad

vina ponestane ivi je Bog, vjerni, milosrdni i pravedni. Bog koji nas ljubi

s nama je i ovdje nam se daje.


Ovdje postoji i ?avlov utjecaj i djelovanje. Nisam ga se bojala.


U meditaciji o smrti trebali smo zamisliti osobu koja zadnja ostaje uz na

bolesni?ki krevet a kasnije zadnja ostaje na grobu. Ja sam vidjela u duhu

sve svoje kako uplakani odlaze, a neutjean ostaje - moj mu! Kako on?

Pa od njega se rastajem! Ali ni ta meditacija nije poljuljala moju odluku.


Jednog sam se dana odlu?ila na ispovijed. Vidjela sam da je tu na

duhovnoj obnovi i onaj sve?enik iz moje upe koji je pitao gdje su nam

srca, pa sam ga htjela izbje?i. Ali ispalo je tako da me on ispovjedio.

Rekoh mu da se razvodim. Poloio je ruku na moje rame i rekao: - Isus

te voli! On moe obnoviti tvoj sakrament enidbe.


Pogodilo me, prodrmalo i proelo to me Isus voli ali rekoh sve?eniku da

se ipak razvodim.


Poslije je bilo bolesni?ko pomazanje. Vl? Sudac je rekao da mogu

pristupiti starije osobe i one s dijagnozama. Ja sam silno htjela, ali nisam

spadala u te skupine pa upitah svog ispovjednika mogu li i ja primiti.

Rekao je nek primim. Znao je koliko je moja dua bolesna.


U trenutku kad mi je vl? Sudac stavio sveto ulje na dlanove i ?elo,

pogledao me. U tom ?asu ?ula sam u srcu rije?i : - S TVOJIM IVOTOM

?E BITI SVE U REDU.


Spale su mi istog ?asa ljuske s o?iju. Znala sam to mi je ?initi. ?im je

bilo mogu?e, izila sam, uklju?ila mobitel i nazvala svog mua. Rekla

sam: - Nema razvoda!


A on je plakao s druge strane slualice i zahvaljivao Bogu.


Nije bilo uvjeta. Nije bilo ni jednog " ako" u mom srcu i dui. Spoznala

sam da je ovaj moj brak i moja obitelj Boja volja za mene. Tu mi je

mjesto. Uop?e se nisam bojala kako ?emo dalje. Sad imamo Boga, On ?e

sve voditi. Moj Emanuel ?ijim sam se imenom di?ila kao dijete, dok sam

se svima predstavljala: - Ja sam Emanuela - Bog s nama.


On ?e paziti da nam vina ne ponestane. Njegova majka ?e biti uz nas. Za

istim stolom. Nisam brinula.


Vratila sam se ku?i, ispunjena ljubavlju i zahvalno?u. Na vratima su me

do?ekali mu i djeca. Grlili smo se i plakali.


Prvo to sam napravila je spaljivanje tarot karata i knjige "Vjetica i kia."

K?er mi je kasnije otkrila da je nae jastuke pribliavala jedan drugome

svaku ve?er.


Djecu hvala Bogu, nismo upropastili.


Na ivot danas


Nakon mog povratka nastavili smo ivjet s Bogom. Broj u ku?anstvu se

pove?ao. Bog i nas petero. Al On mi je po?eo aptati da se otvorimo

ivotu. Prihvatili smo i rodila se naa mala Marija, koja uskoro slavi 12

godina.


Danas je samo ona jo s nama. Starijih dvoje su osnovali svoje obitelji.

K?er Daniela ima u braku s Tomislavom malu Gabrielu, a po?etkom rujna

ponovno ?e roditi dijete. Sin Branko se oenio Kristinom ove godine u

travnju. Na njihovim vjen?anjima ja i mu smo se gledali sa suzama

zahvalnicama. to bi bilo od ove djece da nas Bog nije zahvatio i spasio...


Marija se ne bi ni rodila.


Danas, 13 godina poslije, potvr?ujemo svojim ivotom da smo radosni,

sretni, ispunjeni ljudi. Sve imamo. Boga, obitelj, smisao. Sad imam

odgovore na ona pitanja zato uop?e ivjeti, mu?iti se, rtvovati.


to idemo dalje s Bogom sve je bolje. Postoje uvijek i kunje, i stalno

otkrivamo koliko borbe se trai od nas, koliko umiranja sebi. Spoznajemo

to zna?i umirati sebi za drugoga i koliko se u tome zapravo istinski ivi.


I nita nas vie ne?e rastaviti od ljubavi Kristove.


U Crkvi otkrivamo stalno nova bogatstva kroz aktivnosti i doga?anja. Mu

i ja nalazimo vrijeme za nae kavice, etnje, razgovore. Bog je uistinu

obnovio na sakrament i dao nam svog blagoslova preko svake mjere.

Naa obe?anja izre?ena na vjen?anju sad se realiziraju.


Gospodinu sam po?ela pisati na internetu a On je posloio sve da se

objave moji tekstovi i pjesme pod naslovom : - More moje due.


Molila sam ga kod vl? Suca za dar da Ga rje?ju slavim.


Darovao mi je i prijatelje povezane u duhu, koji su velikoduno dali svoj

doprinos. Tako?er mi je dao poticaj obratiti se don Jozi Mui?u za

miljenje vrijedi li objaviti taj rukopis, a on je dao daleko vie od

miljenja. Knjigu je i izdao Oratorij svetog Filipa Nerija. Bogu na slavu i

za pomo? duama.


Misa..koja mi je nekad bila dosadna, postala je centar mog ivota. Ako ju

koji put presko?im, fali mi. Sve ?inim da budem s Isusm svaki dan na Misi

i da se pri?e?ujem. On je sad moja prva ljubav i borim se da tako

ostane, da ne omla?im i zapostavim svoju ljubav. S Njim sam izgradila

odnos koji njegujem.Slaba i grena, ipak mogu re?i da sam bolji ?ovjek.

Nastojim da se drugi ljudi dobro osje?aju uza me, da ih moja ala ne

plai, da ih cinizmom ne ranjavam. On jedini zna ima li i koliko napretka,

ja ?inim koliko mogu i molim ga da mogu koliko je potrebno.


Danas, 29.07.2017 godine, kad slavimo naih 28 godina braka,

zahvaljujemo Bogu za svaki dan i za svaku stopu koja nas je, kroz tamu i

muku, milo?u ipak dovela do Njega. Ovo je najbolje to nam se

dogodilo.


U mom ivotu ostvarile su se rije?i koje mi je na prvoj stranici napisao

sve?enik u vrijeme Svete Potvrde: - Ako te oluje budu pratile na tvojim

putovima, i ako vulkani pod tvojim nogama oive, moda ?e Netko, u

zoru, ipak pruiti ti ruku.


Te su rije?i u meni ipak ivjele, i ?ekale. I bijae tako kad sam napunila

33 godine. Kasno sam Te uzljubila ljepoto - zavapim katkad upoznaju?i

sebe u ovom hodu s Isusom. Al dua se brzo nasmijei i doda: - Ne

prekasno.


Ima jo mnogo toga to bih mogla svjedo?iti o nama i Bogu me?u nama

ali najve?a elja mi je kriknuti ljudima koji ive u mraku u kojemu smo mi

nekad ivjeli: - Ima nade, ima na?ina, Bog je iv i sve ?ini novo!


A Bogu svom za njih vapim zajedno s majkom Marijom: ''Isuse ... vina

nemaju.''


Kad bi samo pruili ?ae i dopustili Bogu da ih do vrha napuni najboljim

vinom koje je ?uvao za njih.

Dao Bog da tako bude.

Amen.