Po?etna Sadraj Moje obra?enje 15) ZATO (NE)IDEM U CRKVU
PDF Ispis

Ovo pitanje iz naslova dugo se u meni nalazilo, davno prije nego sam zavrio u zatvoru. A odgovor na njega ?esto sam koristio brane?i u raznim diskusijama nae upnike i nau Crkvu od napada onih koji su bili ili neprakti?ni vjernici ili su bili pod velikim utjecajem zla pa su htjeli ismijati ili, jo gore, izazvati mrnju prema sve?enicima a time i naoj kr?anskoj vjeri u cjelini. Ma to je op?epoznato oruje kojim zlo eli sruiti nau vjeru. Da srui nae potovanje prema sve?enicima i Crkvi, sprje?avaju?i time nae odlaske na mise i po druge potrebe u crkvu. Ja, kao ?ovjek, nisam volio i nisam dao da se netko napada neargumentirano a pogotovo ne Crkva od onih koji u crkvu nisu ni ili. Naro?ito sam volio diskusije oko toga s onima koji su bili vjernici samo onda kada je to njima odgovaralo i kada su neto od Crkve trebali. Razgovor s njima bio je kao ''s kumicama na placu''. Ja tebi ovoliko ti meni toliko. Tako su oni shva?ali vjeru, Crkvu i sve?enika. Da im to sve slui i da mogu kupiti kada im zatreba.

Ali, iskreno govore?i, piu?i taj ?lanak i razmiljaju?i o njemu i ?itaju?i ga kasnije, puno sam nau?io o potrebi odlaska u crkvu a pogotovo na svetu misu. I danas mi je to ostalo, jer po izlasku iz zatvora odlazim na svetu misu svaki dan, kod raznih sve?enik, u razne crkve. I kada me uhvate turobne misli, i kada sam u ivotnim ili moralnim dvojbama, i kada sam ljut ili alostan, i kada sam radostan pa to elim s nekim podijeliti, i u stotinu drugih raspoloenja, crkva je mjesto gdje ''sve to mogu donijeti i staviti pred Gospodina''. A on je svaki put tamo i ?eka me. I ne samo on. I svetac, zatitnik te upe ili crkve, je s njim. I an?eli su tamo. I naa majka, Djevica Marija. I Duh Sveti lebdi nad svima nama tamo okupljenima. I znam da je Bog Otac tamo s nam jer je On svugdje tamo gdje poalje svojeg ljubljenog Sina.

Pa kako onda da ne idem u crkvu. Toliko je mojih prijatelja tamo! Do?i i ti. To su i tvoji prijatelji.

''ZATO (NE)IDEM U CRKVU

?ovjek na izdravanju kazne zatvora ima velike mogu?nosti da o svemu dobro razmisli. O svojem dosadanjem ivotu, o svojem radu i zanimanju, o svojoj obitelji i prijateljima, a mnogi po?nu traiti Gospodina. Jer, kad je ?ovjeku teko, to ga Gospodin zove. Samo netko to prepozna a netko ne. Po?nu se traiti poznate knjige od jo poznatijih vjerskih pisaca i karizmatika, neki se po?nu moliti Gospodinu i nekome od svetaca za pomo? i dr. Ali, vrlo rijetke sam od njih vi?ao na zatvorskoj misi. Jest da je misa bila rijetko i kratka ali nisam ih vi?ao. A onda sam se sjetio ivota prije zatvora i odnosa nas vjernika prema odlasku na misu u crkvu. A to zapravo predstavlja crkva i misa za nas vjernike?

Crkva je sveto mjesto za svakog kr?anina gdje se obavezno, prema Bojoj zapovjedi, nedjeljom, a i u druge dane, okuplja zajednica kr?ana na svetoj misi. Crkvu je ustoli?io na Gospodin Isus na Veliki ?etvrtak kada je okupio svoje u?enike, budu?e apostole, oprao im noge i podijelio im svoje Tijelo i svoju Krv, ?ijim primanjem nam se i danas otputaju nai grijesi. ''ZAJEDNICA SE SASTAJE U GOSPODINU.'' To je misao vodilja svih svetih misa. Papa Ivan Pavao II je rekao: ''SVETA EUHARISTIJA JE ZNAK PRISUTNOSTI BOGA, KOJI NAM SE DARIVA JER NAS VOLI.'' Svaki dobar kr?anin bi, osim svojih posebnih i osobnih molitava kod ku?e, sada u kaznionici i na drugim mjestima, morao barem svaku nedjelju i ve?im crkvenim blagdanom oti?i u crkvu i prisustvovati misnom slavlju. ALI NIJE TO TAKO. Nije niti ovdje kod nas u kaznionici. ZATO JE TOME TAKO? ?esto sam si u zadnje vrijeme pokuao odgovoriti na to pitanje. Zato ima toliko mnogo kr?ana, mnogi pobono ive, mnogi se kod ku?e mole, slave Gospodina a ne odlaze u njegovu KU?U. ?esto sam u nekim diskusijama sa rodbinom ili prijateljima na takvo pitanje dobio odgovor da ne idu u crkvu na misu zato jer je upnik ovakav i onakav. Jer je taj isti upnik rekao ovo i ono ili napravio ovako i onako.

Pa i ja sam se, u po?etku takvih razgovora dao navu?i na temu upnikova ponaanja dok nisam shvatio da se udaljavamo od teme. Pa upnik ne moe biti razlog niti naeg odlaska u crkvu a niti naeg ne odlaska u crkvu. Odnosno, ne bi smio biti. Da, dobro, i ja sam u svojem ivotu susreo nekoliko upnika i svi su bili razli?iti. Pa normalno, pa i ONI SU SAMO LJUDI od krvi i mesa. I kao takvi GRJENI. Da, kako god to moda nekome ?udno zvu?i, i upnici su grjeni ljudi. Jer svi koji su ro?eni od Adama i Eve odmah su, svojim ro?enjem, postali grjenici, radi svojeg grjenog praoca i pramajke. Samo to su sve?enici pozvani od Gospodina da mu slue, da mu budu produena ruka u njegovom poslanju i to oni u svakodnevnim molitvama nastoje iriti to poslanje na nas. Ali i njih zlo napada svakodnevno i estoko. Pa zlu nema milijeg i boljeg nego ako moe ''slomiti'', da padne u grijeh, jednog poslanika Gospodinovog. I mi zatvorenici kaemo za nekog koga je policija uhvatila zbog kaznenog djela ''da je pao''. Tako i sve?enik. Ali, Gospodin ?e njega spasiti. Uz ustrajnu molitvu ''pali'' sve?enik biti ?e izvu?en iz ruku zla i vra?en na put svog poslanja.

Sluao sam na vijestima o velikim nedjelima koje su radili sve?enici katoli?ke crkve u Irskoj, Belgiji, Njema?koj i dr. Velika nesre?a, puno je bilo ''palih'' sve?enika. Puno su boli i patnji u?inili. I ?ujem komentar '' Da, vidi to rade ovi sve?enici pedofili, pa kako da ?ovjek onda ide u crkvu i da vjeruje u Boga''.

E da, tu stanemo. Tu je poanta i mojih diskusija s prijateljima i odgovora na ovaj komentar. PRAVI KR?ANIN (NE)IDE U CRKVU RADI SVE?ENIKA NEGO RADI GOSPODINA I VJERE U NJEGA.

Crkva je mjesto okupljanja kr?ana od kada ju je Gospodin Isus ustoli?io. Ona je mjesto gdje kr?ani u zajedni?koj molitvi prijateljuju s Gospodinom. ''GDJE SU DVOJICA ILI TROJICA U MOJE IME SABRANA I JA SAM S NJIMA''. Nije Gospodin rekao gdje se JEDAN moli. NE, ali je sigurno njemu posebno drago kada mu se mi obra?amo sami, sa svojim molitvama. NO, ON ELI I TAKVU NAM JE ZAPOVJED DAO DA NAS JE ?IM VIE SABRANO U NJEMU. Onda je molitva ja?a, mi smo ja?i u Gospodinu i zlo gubi bitku.

Nedavno sam pro?itao malu knjiicu koja mi je zaokupila panju upravo zbog ove teme. Knjiica se zove ''SEDAMDESET SEDAM MILOSTI KOJE PRIMAMO PO SVETOJ MISI''. Zamislite, netko je nabrojao 77 milosti koje mi dobivamo prisustvuju?i svetoj misi. Prvo nisam mogao vjerovati da stvarno toliko milosti postoji koje gubimo tj. ne primamo svojim izostankom s misnog slavlja. Ali, kada sam ih sve pro?itao, u to sam se u potpunosti uvjerio. Nabrojat ?u samo neke onako kako su navedene u toj knjiici:

zbog tebe Sin Boji silazi s Neba i skriva se u sv. Hostiji,

za tebe se Krist prikazuje kao najmo?nija rtva pomirenja i ?ini da uvrije?eni Bog postane tvoj prijatelj,

oprata ti tvoje lake grijehe ako si voljan izbjegavati ih,

ispravlja mnoge tvoje nemarnosti i krivo vrena dobra djela,

sv. Misom ?asti Kristovu muku na najbolji na?in i postaje sudionik tih plodova,

sv. Misom najbolje ?asti i razveseljava Majku Boju,

kada sve?enik prikazuje u tvojoj prisutnosti sv. Misu njezina mo? odvra?a Zlog duha od tebe,

IZRE?ENA MOLITVA NA SVETOJ MISI JE MO?NIJA NEGO ONA IZVAN SVETE MISE,

po svakoj sv. Misi zadovoljava za vie kazni nego bilo kojim teki ?inom pokore,

kad god se ponizno udara u prsa, toliko puta postie oprotenje svojih grijeha,

ako u stanju grijeha pobono prati sv. Misu, Bog ti prua milost obra?enja,

sv. Misom bit ?e oja?an u kunjama koje bi te ina?e savladale,

vjerojatno ?e imati kratko i blago ?istilite jer si svojim sv. Misama platio najve?i dio svojih vremenitih kazni,

bijednicima, bolesnicima i umiru?ima moe najbolje pruiti pomo? i utjehu prikazuju?i za njih sv. Misu, itd.

.

Kada sam razmiljao o pisanju ovog ?lanka nadahnu?e mi je davala jedna moja prijateljica koju ivot nije mazio. Izme?u ostaloga se i rastala od mua jer nije smogla snage da obrati i promijeni svojeg mua i da u toj svojoj nevolji prona?e snagu za molitve kojima bi o?uvala svoj brak. A nakon svega toga doivjela je veliku milost i poziv od Gospodina. Me?utim, nije vie mogla primati Gospodina na misi kroz hostiju, nego je samo mogla prisustvovati i u?estvovati u ostalom dijelu mise i to u zadnjem dijelu crkve. I vjerojatno se zbog toga strano puno molila kod ku?e, na koljenima, pred Gospodinom. A ja sam stalno osje?ao da to nije to, da se treba i?i moliti u crkvu, na misu. Jer tamo ?e sigurno Gospodin biti s njom. I ona je to znala, samo joj je nekad bilo lake izjadati se Gospodinu na samo, kad ga ve? nije mogla primiti kroz hostiju na svetoj misi.

Lijepo se moliti u tiini svoje sobe ili nekog drugog prikladnog mjesta i mnogi od nas se svakodnevno mole I OCU I SINU I DUHU SVETOMU, I SVETOJ MAJCI MARIJI, I AN?ELU ?UVARU, i mnogim drugim SVETIMA. Bez tih molitvi nema kr?anskog ivota. Ali, to nije smisao kr?anskog ivota u vjeri i molitvi. I na Gospodin se puno molio sam u samo?i. Sjetimo se samo njegovih molitvi svome Ocu, u krvavom znoju, u Getsemanskom vrtu. Ali jo vie i stalno je traio vjernike i nevjernike da im propovijeda o Kraljevstvu Bojem i kako u njega do?i, a isto je traio od svojih odabranih u?enika, kasnijih apostola, da idu i propovijedaju vjeru i me?u izabrane i me?u pogane. Rekao im je da se OKUPE I ZAJEDNO MOLE. Nije im samo rekao da sami mole niti je on to ?inio. I na kraju, ustoli?io je crkvu kao mjesto gdje ?e On, nakon uzaa?a na Nebo, svaki put do?i natrag, me?u nas ljude, kada se ZAJEDNICA BUDE SASTALA, da kroz svetu euharistiju i svetu hostiju, koju ?emo primiti, on bude nae spasenje pred BOGOM OCEM za vje?ni ivot.

NEMA VE?E SNAGE NA OVOM NAEM SVIJETU NEGO TO JE ZAJEDNI?KA MOLITVA VJERNIKA OKUPLJENIH U CRKVI U KRISTU, NAEM GOSPODINU.

Zato nikad nemojte zaboraviti i?i u crkvu na svetu misu. Ni sve?enik, ovakav ili onakav, ni sam zgrada crkve, ovakva ili onakva, ni loe vrijeme, ni udaljenost, ni umor, ni ivotni problemi neka vas u tome ne sprije?e. Nemojte razmiljati kao jedna ena, neprakti?na vjernica, koja je vodila brigu o radu nas zatvorenika. U nekim diskusijama sa mnom o vjeri i vjernicima izjavila je da je primila sve crkvene sakramente ali da ne ide na mise u crkvu jer joj se ''smra?i'' kada tamo vidi ene koje tamo kle?e i mole, ''prave se svetice'', a kada iza?u iz crkve u svakodnevni ivot onda jedva ?ekaju da ogovaraju, da podme?u drugima i lau, itd. Ja sam joj na to rekao da mi ne moemo biti suci drugima, to moe samo Gospodin, a na nama je da idemo na misu jer je to Gospodinova volja. A bila je vrijedna ena te mi je kazala da se nada da ?e, kad do?e pred Gospodina, on uzeti u obzir da se ona trudila da bude dobra, vrijedna i da pomae drugima. Bilo mi je nje ao jer uz svu dobrotu ona nije udjela za Gospodinom. Ali Gospodin je i za nju imao put i poslanje kao i za svakog od nas. Ja sam se samo nadao da ?e ona prepoznati njegov poziv. Jer bez odlaska u crkvu na misu ona se nalazila na vjetrometini zla, bez tih velikih milosti i zatite euharistije.

I ja sam nebrojeno puta imao raznih razloga da izbjegnem odlazak u crkvu na misu. Ve?inom sam, tako sam si odredio, iao u crkvu na misu nedjeljom nave?er. I onda su dolazila iskuenja od zla. Te je bilo neto interesantno na televiziji, te smo bili negdje u posjeti ili je netko trebao do?i k nama, te mi se nije ilo ponovno spremat i obla?it, te je bilo loe vrijeme, te ovo te ono. Sve sam se iznutra mu?io da li da idem ili ne. Jer, zlo nikada ne spava, zlo koristi svaku tvoju slabost da te odvrati od Gospodina. Ali, kada sam uspio to prebroditi te sam otiao u crkvu, osjetio sam neko zadovoljstvo i mir. Pogotovo kada sam se poslije vra?ao ku?i s mise. Sve je imalo smisla. I problemi, i idu?i radni tjedan, itd. U crkvi sam bio s Gospodinom. Moglo je to biti bilo gdje, mogao je propovijedati bilo koji sve?enik, moglo nas je biti vie ili manje ali GOSPODIN UVIJEK DO?E, ON ME UVIJEK ?EKA. DA MI DADNE UTJEHU, DA MI RAZBISTRI MISLI, DA MI DADNE NEKI SAVJET I DA MOJE GRIJEHE UZME NA SEBE.

Do?i i ti, donesi sa sobom svoje strahove, probleme, svoju patnju i iskusi MO? KOJA JE U CRKVI KADA TRAJE MISA. Ako i nisi bio dugo na misi i ne zna sve molitve i tijek mise, ne brini, dio si ZAJEDNICE KOJA SE SASTALA, dio si zajedni?ke molitve a time si zasluio i dio milosti koju ?e Gospodin udijeliti svojoj zajednici.

I zapamti, ZBOG TVOGA SPASENJA Bog Otac alje u crkvu, na svaku misu, svoga ljubljenoga Sina.

I NEMA TOGA TVOGA GRIJEHA I UNUTARNJE PATNJE KOJE GOSPODIN NE?E UZETI NA SEBE.

ZATO JA IDEM U CRKVU.

Do?i i ti.