Po?etna Sadraj Moje obra?enje 8) GOSPODIN I MOJI NOVI PRIJATELJI
8) GOSPODIN I MOJI NOVI PRIJATELJI PDF Ispis

Kako Gospodin ''ima puno posla'' s nama grjenicima, to nas ?esto kod njega zagovaraju i mole se za nas NAI PRIJATELJI. Ovaj ?lanak govori o njima. Imam ja i jednog ''prijatelja'', uvijek spremnog ''da mi pomogne''. Sada znam ja za njega. Kada sam upoznao Gospodina odmah sam prepoznao i tog svojeg ''prijatelja'' koji je u prijanjem ivotu bio stalno ''uz mene''. ''Hvala mu na tome'', sada vie ne elim ?uti o njemu. Prepoznali ste tog mojeg dosadanjeg ''prijatelja''. To je Zlo. I sad mi ''pomae''. Nisam do sada toliko puta pogrijeio u pisanju koliko u ovih prethodnih par re?enica. Ali, zato ja imam puno prijatelja i prijateljica koji mi stalno pomau i mole se pred Gospodinom za mene. Naro?ito naa Majka, Djevica Marija. I svi drugi sveci. Imamo strano puno prijatelja gore na nebu koji jedva ?ekaju da nam budu prijatelji i da se mole za nas. Javimo im se. A za to slue prijatelje nego da im se izjada kada ti je teko, da podijeli s njima neku radost ili da ih zamoli kada ti neto treba. I ti ima na nebu svoje prijatelje. Javi im se ponekad. Oni te radosno ?ekaju.

''GOSPODIN I MOJI NOVI PRIJATELJI

Ove ''crtice'' iz mojeg ivota predstavljaju moja svjedo?anstva kako sam nakon mojeg obra?enja i postepenog duhovnog rasta s Gospodinom, prepoznavao njegovu prisutnost u mojem ivotu. Ve?inom su vezane na vrijeme mojeg boravka u zatvoru.

Jednom sam tako, u zatvoru, doao u sobu za zajedni?ko druenje i naao slobodne Sportske novosti, novine koje sam najradije ?itao ovdje u zatvoru. I sjednem za stol pred televizor koji je radio ali ja nisam obra?ao panju na sadraj programa. ?itaju?i tako novine, nakon par minuta, dopru do mene rije?i s televizora. Bila je nedjelja i prenosila se sveta misa iz neke crkve.

Odmah mi je dola elja i volja da pogledam misu, s obzirom da smo u zatvoru imali misu jedanput ili dva puta mjese?no po 15 minuta, a s druge strane ako ostavim novine uzet ?e ih drugi zatvorenik pa tko zna kada ?u opet do?i na red za ?itanje.

I tako sam se nekoliko trenutaka mu?io razmiljaju?i to da napravim. Da li da nastavim ?itati novine ili da po?nem gledati misu. I ipak se odlu?im gledati misu. Stavio sam novine na stol ispred sebe i po?eo gledati misu. U srcu sam se nadao da ne?e nitko uzeti novine i da ?e ih GOSPODIN SA?UVATI ZA MENE dok misa ne zavri. Gledam ja misu a kraji?kom oka sam pogledavao da li ?e netko do?i po novine.O kako sam malo vjere imao Dok sam se ja tako mu?io misa je tekla a ljudi su oko mene prolazili i traili slobodne novine za ?itati ali nitko nije za tih 40-tak minuta nijedanput pitao i pogledao novine koje su slobodne stajale ispred mene na stolu. A ja sam bio sve sigurniji i sigurniji da ih Gospodin ?uva za mene do kraja mise. Tako je i bilo. Misa je zavrila i ja sam uzeo novine i nastavio ih ?itati. Umjesto to sam se cijelo vrijeme mu?io, mogao sam zamoliti Gospodina da na?e na?ina da mogu poslije zavretka mise ponovno dobiti novine na ?itanje. Taj doga?aj samo je u meni u?vrstio dotadanje spoznanje da je Gospodin uvijek tu, da mu treba otvoriti srce i duu i za najmanje sitnice, zamoliti ga otvoreno za ispunjenje neke elje ili pronje a on ?e na?i na?ina da nam to ispuni. TREBA MU POTPUNO VJEROVATI I OTVORENOG SRCA GA MOLITI.

Jedan drugi doga?aj isto je tako sitan i mali ali mi je on pokazao da sam ja rastao u vjeri i POTPUNO SE OTVARAO I RASTAO U LJUBAVI PREMA GOSPODINU.

Bilo je to negdje 3-4 mjeseca od ovog prijanjeg doga?aja. Prilikom svakodnevnog ?itanja i moljenja Molitvi Svete Brigite, jedne ve?eri, sjedim ja za stolom na kojem je bila upaljena no?na lampica.

Bilo je proljetno vrijeme i tek su se po?ele pojavljivati muhe, komarci i sl.

I tako se ja koncentrirano molim, kada se najedanput iz mra?nog dijela stola na krug svjetlosti doeta jedna mala muha i po?ne etati po listu papira na kojem je bila molitva. Tu je bilo i svjetlo i bilo je toplo od aruljice lampice.

U tom trenutku mi sine da je to zapravo Zlo poslalo tu muhu da me ometa i dekoncentrira u molitvi. Dan prije sam imao jedan doga?aj kada sam jednu muhu natjeravao po sobi pola sata i nikako da ju istjeram van ili zatu?em. Onda mi je u jednom trenutku ''palo na pamet'' da je Bog i nju stvorio s nekom svrhom, da ja ne trebam biti taj koji ?u samo tako unititi Boje djelo te sam nakon tih misli otvorio prozor, malo potjerao muhu i ona je, sva izmu?ena, sporo odletjela van. I DOBRO SAM SE OSJE?AO.

Gledam ja tu muhu pred sobom na stolu i do?e mi misao ''TA MUHA JE POSLANA OD ZLOGA DA TI SMETA U MOLITVI. NEMOJ NA NJU OBRA?ATI PANJU. PRIJE NEGO TO ?E ZAVRITI S MOLITVOM, ONA ?E OTI?IKAKO JE I DOLA.''

Znao sam i vjerovao da ?e tako biti. Nastavio sam s molitvom a na muhu nisam obra?ao panju. Ona je etala ispred mene po papiru, kratko letjela ispred mene u malim krugovima, pa je onda stala i, kao da me gleda, ?istila si je krila. Sve je to trajalo nekih 20-tak minuta. Kada se moja molitva po?ela bliiti kraju, muha je iz svjetlosnog kruga ispred mene odetala, nije letjela, odetala je i nestala.

Ja sam zavrio molitvu. Nisam ?ak ni traio tu muhu po sobi, bila mi je nebitna. Ne sje?am se da sam ju tu ve?er i drugi dan vidio u sobi. Netragom je nestala.

MOJA JE VJERA BILA JAKA I GOSPODIN MI JE POMOGAO.

Jednog dana sam bio vani na sportskim igralitima gdje su zatvorenici igrali nogomet. Napadali su me komarci. Zaklju?io sam da mi nije interesantno i odem u sobu za duebrinitvo na ve?ernju molitvu.

U to vrijeme sam svaki dan molio jednu molitvu za ozdravljenje jedne 4-mjese?ne djevoj?ice, kle?e?i pred kriem s raspetim Gospodinom i sli?icom Majke Boje u dnu kria. Kad sam doao u sobu, uzmem odmah tu molitvu, stavim ju pred sebe i onako kle?e?i po?nem ju moliti Gospodinu. Kada najedanput osjetim kako mi neto malo hoda po glavi, pa po vratu, pa stane pa opet hoda.

Mislio sam da je moda neki kukac kojeg sam donio izvana. Ali odlu?io sam da ne?u prekidati molitvu, ne?u rastavljati sklopljene ruke da skinem to to je hodalo po mojoj glavi. Mislio sam si da je to opet neka sitna napast od Zloga da me smeta i sprije?i u molitvi. I nastavim moliti. Nakon nekih dvadesetak sekundi, nisam vie osje?ao nita. Ubrzo sam zavrio molitvu, digao se te sam po?eo s rukom prolaziti po glavi i trenirci da vidim to je to po meni hodalo. Ali nije bilo ni?eg. Nita nisam naao i nisam se iznenadio. Samo je Zlo ponovno koristilo priliku da me smeta u molitvi. No, GOSPODIN MI JE DAO STRPLJENJE I USTRAJNOST JER MI JE TO BILO VANO POTOSAM SE MOLIO ZA OZDRAVLJENJE MALE LORENE.

Ima i dalje.

Moje obra?enje je trajalo nekoliko godina. Onda sam jednom doivio strano lijepi doga?aj otvaranja mojega srca i due prema Gospodinu kada sam jedno jutro kle?e?i molio Krunicu a suze su samo tekle i tekle a grijesi su samo izlazili na vidjelo. GOSPODIN JE BIO KRAJ MENE. DRAO MI JE RUKU NA RAMENU. No, to je bio po?etak. Slijedili su mjeseci pro?i?avanja. Ali, vie nije bilo natrag. Gospodin me polako i sigurno vukao prema sebi a ja se tome nisam opirao nego sam kroz molitve htio da to bude jo bre.

Pitao sam se stalno ?ime sam ja zasluio tu milost. To nije moglo biti samo tako jer sam bio jako grjean ?ovjek. Netko se morao jako moliti za mene. ALI, TKO

Stalno me to mu?ilo. Referentica u zatvoru, zaduena i za duebrinitvo, ?itaju?i jedan moj ?lanak gdje sam spomenuo utjecaj moje bake Terezije na moje odlaske u crkvu i na vjeronauk, kazala je da je to bila moja baka Terezija. I stvarno, ona je bila jako pobona ena, a poto sam negdje od druge godine ivota ?esto bio kod nje da me pazi, pogotovo od ?etvrte godine ivota, kada su se moji roditelji rastavili a mene je moja mama ostavila ocu a sebi uzela jo manju sestru.

Da, vjerojatno je to molila baka Terezija. Ali, pa ona je ve? 20 godina mrtva. Onda sam se prisjetio i svih drugih ena iz sela koje su se vjerojatno u mojoj mladosti molile za mene, siro?e bez majke. Pa i moja supruga se vjerojatno molila za mene jer sam joj puno problema napravio u ivotu. A i moja jadna majka, koju ivot nije mazio, sigurno se puno za mene molila kad ve? nije mogla biti sa mnom.

Ali opet, neto je tu nedostajalo.

Cijeli na kraj je svake godine, i vie puta, hodo?astio u Svetite Majke Boje Bistri?ke u Mariji Bistrici, udaljene od nas samo 45 kilometara. I ja sam, tokom cijelog svog obra?enja, iao tamo na ispovijedi, mjese?no na misu, na krini put na brdu Kalvarija i tamo doivio strano lijepe stvari mojeg obra?enja. Sigurno su se i sve te ene molile i na Mariji Bistrici Majci Bojoj Bistri?koj za mene. Pa sada i u zatvoru upnik slui svetu misu kraj ''raspela'' kojega sam ja donio od ku?e a poklonila mi ga je moja majka koja ga je kupila u Svetitu Majke Boje Bistri?ke.

Sve mi se to nekoliko mjeseci ''motalo po glavi''. I tako se jedne nedjelje vozim autom od ku?e natrag u zatvor i sluam Katoli?ki radio.

A na njemu je po?ela pjesma ''MAJKO BOJA BISTRI?KA''. Sluam ja tu pjesmu i po?nem ju onako veselo, iz punog glasa, pjevati.

I NAJEDANPUT, OTVORI MI SE SRCE, I UM, I DUA I JA OSJETIM U SVOJIM MISLIMA RIJE?I ''JA SAM IZMOLILAKOD GOSPODINA TVOJE OBRA?ENJE. JA, MAJKA BOJA U MARIJI BISTRICI. TAKO DA ZNA, DA SE VIE STIME NE MU?I.''

I krenule su suze. Radosnice. I samo su tekle. I misli i suze. Nekih 15-20 minuta. I SVE MI JE POSTALO JASNO. Svi oni koje sam nabrojao molili su se za mene Majci Bojoj. I u Mariji Bistrici su me stavili u svoje molitve. I ja sam se k njoj utjecao. A Ona je primila nae molitve i dalje je molila Gospodina, svoga Sina, da mi udijeli obra?enje i pozove me k sebi.

KAKO JE NAJEDANPUT SVE POSTALO JASNO I STRANO LIJEPO.

Odmah sam odlu?io da ?u prvom prilikom oti?i na zahvalu u Mariju Bistricu, ?im dobijem izlazak iz zatvora. Nije mi odgovarao odmah prvi vikend, nego sam otiao za dva tjedna od navedenog doga?aja.

Mislio sam, idem zahvaliti Majci Bojoj zahvalnom molitvom hodaju?i na koljenima oko njezinog svetog kipa u crkvi. Htio sam se odmah ispovjediti i pri?estiti na misi. Bilo mi je nekako krivo to nisam mislio o tome da uzmem vie novaca kod ku?e i da joj prinesem neki ve?i nov?ani dar zahvale. Ali dobro, sada ?u joj zahvaliti molitvom a kada iza?em iz zatvora, do?i ?u joj ponovno zahvaliti i tada ?u joj pridonijeti neki ve?i nov?ani dar.

I tako se ja s tim mu?im u glavi ulaze?i u svetite. I vidim tamo jedna otvorena vrata na crkvi na kojima je bio stol i za njim je sjedio jedan bogoslov te je pisalo ''Svete mise''. I nita, pro?em ja kraj toga i u?em u crkvu. Prije mise napravim onako kako sam si odredio i kle?e?i zahvalim Gospi. Nakon toga stanem pred ispovjedaonicu ele?i se ispovjediti.

No, sve?enika nije bilo.

Kada je po?ela misa, sve?enik je prvo rekao da svi koji se ele ispovjediti neka to naprave u drugom prostoru, gdje se ispovijedaju hodo?asnici a gdje su za to ?ekali i sve?enici. Odmah sam krenuo tamo. Ponovno sam proao kraj onih vrata i stola. Usput sam gledao kako su mi od hodanja kle?e?i uprljani rubovi cipela. Do?em na ispovijed, ispovjedim se i sve?enik mi dadne za pokoru izmoliti neke molitve. Ve? sam jedanput prije toga takve molitve izmolio na polukatu te prostorije gdje su bile 2-3 klupe za kle?anje i moljenje, kraj kipa jednoga sveca u prirodnoj veli?ini na kojeg prije nisam obra?ao panju. I tako, do?em ja i kleknem u jednu klupu pa po?nem sa pokorni?kim molitvama. Kad nakon minutu-dvije osjetim u mislima glas ''TO SE TAKO MU?I S TIM KAKO ?E ZAHVALITIMAJCI BOJOJ. NJOJ ?E BITI NAJDRAE DA JOJ POSVETI JEDNU MISU.'' Ja prekinem molitvu. DOLO MI JETAKO MILO I RADOSNO PRI SRCU. Dignem glavu i pogledam kip sveca koji je prema meni bio onako bo?no okrenut. GLAS TOG SVECA MI JE GOVORIO

Bio je to mali, pognut lik, s bradom. I ?ujem jo u glavi ''U DEPU SU TI MARAMICE S KOJIMA SI MOEO?ISTITI CIPELE''. I opet me obuzela radost. JA TU IMAM PRIJATELJA. TO MENE SVAJETUJE MOJ PRIJATELJ. A nisam ni znao kako se zove.

SVE MI SE PONOVNO OTVORILO. Nema ve?e moje zahvale Majci Bojoj nego joj posvetiti jednu misu na kojoj ?u joj kle?e?i uputiti zahvalu, ispovjediti se i primiti euharistiju.

A TO MI JE SAVJETOVAO MOJ PRIJATELJ kojeg sam tog trenutka stekao u Svetitu.

I pomolim se ja molitve pokore do kraja. Dignem se, odem i stanem pred kip MOJEG PRIJATELJA. Nasmijeim mu se kao prijatelj prijatelju, zahvalim mu i izmolim nekoliko molitvi. I pozdravim ga. Do drugi put. I znam da ?u svaki put kada do?em u Svetite prvo oti?i do njega. DA VIDIM I POZDRAVIM SVOJEG PRIJATELJA.

I tako napravim. U povratku na misu stanem kod onog stola i uplatim misu zahvale mojoj i naoj zatitnici Majci Bojoj Bistri?koj. Usput sam stao i s maramicom sam si o?istio cipele

KAKO MI JE REKAO MOJ PRIJATELJ.

A nisam ni znao kako se zove. Mislio sam da je to Sveti Franjo. Ali, neto mi je govorilo da tu neto ''ne tima''. Mu?imo sam se nekoliko dan da to odgonetnem, da budem 100-posto siguran kako se zove moj prijatelj. Sve sam to ispri?ao mojoj referentici u zatvoru, zaduenoj za duebrinitvo. A ona, kao iz topa, ''ispali 'SVETI LEOPOLDMANDI?''.

Kako sam bio radostan MOJ PRIJATELJ LEOPOLD.

Posljednja lijepa stvar koja mi se dogodila zbila se krajem travnja u naoj upnoj crkvi u Ivancu. Zatitnica nae crkve je Sveta Marija Magdalena. Dugo godina nisam nekako mogao o toj svetici zauzeti neki svoj pozitivni unutranji stav. Ne znam iz kojeg razloga.

Uspore?ivao sam njezinu prijanju grjenost sa naom grjenom upom, u kojoj je bila dugogodinja komunisti?ka vlast, sruen je poslije rata i stari grad, upni dvor, gdje se za razliku od drugih mjesta i sela okolo Ivanca, nikada nije odralo protenje na dan zatitnice upe, itd. U sebi sam, bez ikakvih razloga, zaklju?ivao da naa upa ima takvu zatitnicu, koja je prije obra?enja isto tako bila grjena kao sadanja njezina upa.

I to razmiljanje govori o mojim prethodnim grijesima.

I tako, na toj nedjeljnoj misi, prilikom sve?enikovog vo?enja mise, krenule su mi suze kada sam se sjetio svojeg tate i mojih grijeha prema njemu. I mislio sam si kako su to veliki grijesi i kako veliki oprost trebam.

Odjednom mi do?e glas''I JA SAM BILA VELIKA GRIJENICA. PA IPAK MI JE GOSPODIN ISUS OPROSTIO SVEGRIJEHE.'' Dignem pogled i potraim ispred sebe, visoko, veliki vitraj sa velikim likom Svete Marije Magdalene. IZNAO SAM DAMI TO ONA GOVORI. I JO BOLJE SU MI KRENULE SUZE. MOJA UPNA ZATITNICA ME TJEI.MENE, KOJI SAM JU U SVOJIM MISLIMA TAKO STAVLJAO NA STRANU. ONA SVETICA, MENE GRIJENIKA TJEI.Srce mi je poskakivalo jer sam iz njega izbacio sve predrasude prema njoj, Svetoj Mariji Magdaleni. Radosno sam ju gledao, bez skretanja pogleda, kojeg sam prije ?esto skretao i nisam ju mogao onako radosno gledati.

Ona se ne ljuti na mene i moje grijehe. Ona me tjei.

Bilo mi je milo pri srcu i dui. Pomirio sam sebe sa Marijom Magdalenom.

GOSPODINE, HVALA TI ZA SVE OVE TRENUTKE.

HVALA TI ZA SVE OVE MOJE NOVE PRIJETELJE, KOJI SAMO DAJU A NITA NE TRAE.