Po?etna Sadraj Moje obra?enje 6.) PISMO BRA?I
6.) PISMO BRA?I PDF Ispis

Razmiljaju?i u zatvoru o svemu doao sam i do svoje bra?e. Stalno su me proganjale rije?i iz Gospodinovih propovijedi ''TKO NE LJUBI BRATA SVOGA, IDI, I PRIJE SE POMIRI SA BRATOM SVOJIM'' i dr. I stalno su mi pred o?ima bila moja bra?a koja nisu razgovarala ve? vie godina. Strano me to mu?ilo i od te muke, po Bojem nadahnu?u, napisao sam im i pismo, da razmisle o pomirenju. Sada je ve? prolo 4 mjeseca od tog pisma i mogu vam re?i da nisam uspio ''od prve''. Ali, poto je moja elja o pomirenju moje bra?e bila iz dubine moga srca, i poto sam Gospodina molio da se to ostvari, i poto su Gospodinu mile takve stvari, moja elja se ostvarila te je jedan brat, koji eni k?er, dopustio da ona u svatove pozove i obitelj drugog brata. Posebno me dojmilo to to mi je ogorica jedan dan, onako ozbiljno i zamiljeno, na cesti kazala da su dopustili k?eri da si strica pozove u svatove. BOGU HVALA.

''Ivan Hudoletnjak, Odjel II, soba 1

Kaznionica u Lipovici-Popova?a

Dana, 18.03.2010.g.

Dragi brate.

Ovo pismo namijenjeno je oba dvojici vas, moje bra?e, vaim enama, a mojim ogoricama i vaoj djeci. Isto pismo sam napisao i jednome i drugome.

Ve? me to dugo mu?i, nekoliko godina.

Ja vama nisam pravi brat nego polubrat. Svi smo imali zajedni?kog tatu ?uru. A vas dvojica ste prava bra?a, po tati ?uri i mami tefici.

Ali to me?u nama trojicom nikada nije bilo vano, tko je kome kaj. Bili smo i ostali bra?a cijeli ivot.

A ipak, puno mi jada nanosi, pogotovo kada sada u zatvoru o tome imam vremena razmiljati, vaa sva?a odnosno sva?a vaih obitelji.

Tako sam sada, nakon prolog vikenda, odlu?io sa vama obadvojicom porazgovarati na tu temu. Odnosno, zaklju?io sam da je najbolje da vam napiem pismo, isto za obojicu, pa da ga moete pri miru pro?itati, i vi i vae ene, pa onda moemo o svemu pri miru razgovarati.

Proli vikend mi je dola alost na duu.

Najprije sam u subotu bio kod Maria. Slavili su prvi ro?endan najmla?e k?eri. Kao i na puno prijanjih feti i proslava bio sam ja i Ana, ali drugoga brata i njegove obitelji nije bilo. Pa smo onda razgovarali kako u svibnju Dijana ide na Prvu pri?est, da si moram onda uzeti slobodno.

Onda sam u nedjelju doao s Anom kod Damira pa smo onda opet razgovarali o tome kako Nikolina bude ila u svibnju na Svetu potvrdu pa si bum opet moral isplanirati slobodno. Pa smo razgovarali o ?ur?i?inim gostima, 31.07.

A poslije razgovaram s Anom kako mi je teko jer na svim tim druenjima neto fali, NISU BRA?A SKUPA. A da sada to ide i dalje jer evo i njihova djeca idu u svoje ivote, ?ur?ica prva, a ne budemo ju svi zajedno ispratili nego dio najblie rodbine ne bude prisutan.

PA DA LI TO SVE TAK MORA BITI.

Oba dvije vae obitelji ivot nije mazio, teko ste se izborili za sve to danas imate. A imate jako puno. Toga niste ni svjesni. Imate prekrasne obitelji, svi ste skupa.

One loe stvari, sva?e, daleko su iza vas. Nemojte ih vie nositi u sebi. To zlo pobje?uje. ?im due to dri u sebi tim ti je tee sagledati neke druge, dobre stvari u ivotu. I sad polako, vie niste samo vi najbitniji u daljnjem obiteljskom ivotu nego i vaa djeca koja postaju mladi ljudi. Oni sve vide i u?e od vas.

Nemojte ih, svojim primjerom, u?iti da se brat i brat ili brat i sestra, ili sestra i sestra, mogu posva?ati da se mrze i da se dugo ili nikad ne pomire. Vai roditelji nisu to htjeli za vas, a vi to ne?ete za svoju djecu. Ali sva?e se doga?aju, zlo jedva ?eka da se umijea.

Zato treba oprostiti. Loe stvari treba zaboravljati. Treba ivjeti dobro. I sebi i svojoj djeci.

A nema puno ljepih stvari u ivotu nego kada su si bra?a i sestre dobri, kada su sve familije na okupu, kada su si njihova djeca kroz ivot me?usobno dobra i kad si pomau.

I tko smo mi da sudimo drugima. Pa svi smo prepuni kojekakvih grijeha. Suditi moe samo dragi Bog. Mi moemo oprostiti jedni drugima i dragi Bog ?e nama oprostiti. A ako si bra?a i njihove obitelji ne mogu me?usobno oprostiti kako ?e onda pred Boje lice i traiti milost za sebe i za svoju djecu. A u svibnju i jedni i drugi ?ete i?i u crkvu, pred Boga i traiti milost i sre?u za svoju djecu.

Zato je vrijeme da o svemu razmislite i da si me?usobno oprostite. I vaa djeca to o?ekuju. Ne trebaju tu velike pri?e. Stisak ruke i pozdrav biti ?e za po?etak dovoljni. A vrijeme i djeca budu napravili sve drugo. Vjerujte mi, bit ?ete preplavljeni rado?u i zadovoljstvom kada vidite brati?e i sestri?ne sve na okupu.

Tako sam, za po?etak, ja odlu?io napraviti prvi korak. U nedjelju, 25.04., bit ?u doma i sve vas pozivam na rotilj kod nas doma u Ivanec. U ponedjeljak, 26.04., mi je ro?endan pa budem u nedjelju doma.

Zna?i, da se okupimo svi zajedno s djecom. To mi bude ujedno i najljepi dar za moj ro?endan.

Razmislite o svemu pa se vidimo.

Ivica