Po?etna Sadraj Moje obra?enje 5.) TATE ZATVORENICI
5.) TATE ZATVORENICI PDF Ispis

Uvod u ovaj ?lanak nije mi odmah ''sjeo'' pa sam morao prespavati no? i ujutro pro?itati prekrasan ?lanak vl?. Radigovi?a u ''RHEMI'' pod naslovom ''BOG TE VOLI''. Ta ljubav koju Bog ima za nas je neiscrpna jer ljubav se ne moe potroiti a ni mi ne moemo natjerati Boga da nas ne voli. Tako se teko moe potroiti ljubav izme?u o?eva i njihove djece, bez obzira u kakvim se ivotnim situacijama nalazili. ?ak to vie, ?im smo grjeniji i ?im nam je tee, BOG NAS VIE VOLI. A tako je i s roditeljima i djecom. Biti u zatvoru veliko je iskuenje za jednu obitelj, za djecu i roditelje, ali tada je ljubav me?u njima jo ja?a. Ali, ne treba tu ljubav ?esto stavljati na iskuenja jer smo mi svi ipak samo ljudi, grjenici, i naa se ljubav, napada stalno od zla koje ne moe smisliti LJUBAV, moe istroiti. To je poruka ovog ?lanka.

''TATE ZATVORENICI"

Od prvog dana dolaska u Lipovicu e?em izme?u dva stupa rasvjete, ispred ulaza u Kaznionicu. Prvi dan mi je re?eno da dok sam u prijemnoj sobi ne smijem i?i dalje od te ceste bez da se javim deurnom policajcu. Tu nije bilo li?a po cesti, nave?er se lijepo vidjelo jer je rasvjeta i tako sam ja krenuo iza svakog obroka po pola sata. Sve radi zdravlja i bolje kondicije, a protiv kolesterola, triglicerida, e?era u krvi, gihta i vika kilograma.

Od prvog stupa do onog tre?eg stupa rasvjete ima to?no 143 moje stope, svaka stopa je 29 centimetara, pa je to negdje oko 42 metra, za 25 sekundi. I onda okret pa natrag. Za pola sata 3024 metra. e?em i pustim mislima na volju. I tako iz dana u dan, korak po korak, misao po misao, poslije jednog nedjeljnog ru?ka e?em ja kada me prenu jedan dje?ji povik ''Tata''. Dignem pogled i vidim jednu malu djevoj?icu, negdje oko 4 godine starosti, kako stoji ispred ulaznih vrata i gleda prema svojem tati, zatvoreniku, koji je urnim korakom proao pokraj mene idu?i prema izlazu. Dola mu posjeta. ena i njegova voljena k?erkica. Otvori on vrata a djevoj?ica, ona nije ?ekala da se tata javi deurnom policajcu, ne ona je napravila 2-3 koraka i bacila se tati u zagrljaj. Tata ostavi vre?icu i digne svoju djevoj?icu u zrak. I tako nekoliko sekundi, a onda ju spusti dolje jer se mora javiti u deuranu. A djevoj?ica suznih o?iju gleda za njim. Mama joj je neto objanjavala, vjerojatno joj je govorila da ?e tata odmah do?i, samo da se javi ''stri?ekima''. Ma briga djevoj?icu za ''stri?eke'', ona ho?e svojeg tatu zbog kojeg je mamu ''stjerala s pameti'' svojim pitanjima ''A gdje sad tata'', ''Kada ?emo i?i k njemu'', itd.

Sjetim se i jedne situacije prije nekoliko tjedana, kada sam odra?ivao svoju kilometrau. Pred ulazom je polako ''etkarao'' jedan mla?i zatvorenik i nervozno pogledavao dolje po cesti do rampe. I tako skoro 15-tak minuta. Onda vidim da neto razgovara s deurnim policajcom pa su zajedno gledali prema pruzi. Policajac ga je pitao da li je ve? njegova supruga bila ovdje, da moda nije promaila. Kae ?ovjek da je bila. Najedanput vidim da s lijeve strane, s pokrajnje ceste, tr?i jedan mali dje?ak, 6-7 godina, ugleda svojeg tatu pred deuranom i trk prema njemu. A sretni tata pogleda najprije policajca, ovaj mu kimne glavom, pa onda i on krene ubrzanim korakom prema dje?aku, svojemu sinu. Ponovno zagrljaj oca i sina i dizanje u zrak. O?ekivao sam da ?e odmah iza ugla do?i i netko od odraslih, mama ili netko drugi, s kim je dje?ak doao. Ali, ne. Prolo je 7-8 minuta i ja sam ve? napravio nekoliko krugova. Ve? je i sretni tata pogledavao malo nemirno. Kad evo mame s kolicima.

Sin je bio toliko uzbu?en to ?e vidjeti svojeg tatu da je skoro skroz tr?ao od stanice i ostavio mamu s kolicima nekoliko stotina metara. Samo je jedan tata.

A onda mama izvadi iz kolica malu k?erkicu, tek je prohodala. I mama joj neto govori i pokazuje prema tati. A mala, s flaicom ?aja u ruci, krene prema svojem tati. I bacaka se ona s noge na nogu prema svojem tati o kojem toliko pri?a njezin veliki brat. Gledam sretnog tatu. Emocije su ga savladale. Malo gleda sina, malo k?er, malo enu. A on tu u zatvoru. Ma, zaboravio je on sada i na ivotne probleme i na zatvor. Njegova obitelj je s njim.

I tada se prisjetim svojih. Sina i k?eri. Dobro, nisu oni tako mali. Sada su studenti, brucoi. Prva godina. Razumiju oni, na svoj na?in, to im tata ovdje radi. Ve? pomalo razumiju ivot. Me?utim, kada sam 2004. g. zavrio u pritvoru, imali su 14 i 15 godina. Bili su u punom pubertetu. A ja prvi dan odem na policiju da dam neku izjavu. Kad ono, hop. Hapenje. U odijelu i kravati prespavao sam tu no? u policijskom pritvoru. Drugo jutro za Zagreb. Istrani sudac upanijskog suda. Dao sam mu izjavu i on me, gle ?uda, pustio van. Iza?em u park na Zrinjevcu. O kako je sunce lijepo sjaloena je dola po mene. I do?em doma. ena je djeci prvu ve?er kazala da je tata u zatvoru ali da ?e biti sve u redu. Kaem ja eni da ?e se USKOK sigurno aliti na moje putanje iz pritvora i da postoji mogu?nost da kroz nekoliko dana moram natrag u pritvor. Nije me USKOK uzaludno pratio i prislukivao 7 mjeseci. A ona ne vjeruje. Pa i ja sam se potajno nadao da ne?u natrag u pritvor. Ali, prola su tri dana. Bilo je podne, zvono na vratima. Otvorim, policija. Uru?uju mi rjeenje da moram odmah s njima u Remetinec. A moja k?er do?e do vrata i pita ''Tata, tko je to''. I onda vidi policiju. Na o?i joj odmah navru suze i otr?i u sobu. Nisam joj stigao nita re?i. Zovem enu. I ona u suze. Kaem joj da do?e doma jer ja odmah idem za Remetinec. Da pripazi na k?er a i sin treba do?i doma iz kole. Poslije mi je ena pri?ala da je k?er nala kako pla?e iza ku?e. Ma, tada je ve? po?elo odsluivanje moje kazne zatvora a ne ovo sad.

Nakon 15-tak dana k?er mi je primala Svetu potvrdu u crkvi. Misa, slikanje, pokloni, zajedni?ki ru?ak s obitelji i prijateljima. A tata u Remetincu.'' Bravo tata'' A doma sin vi?e na enu zato neto ne poduzme da tata iza?e iz zatvora. I sin i k?er su se tada zatvorili jedno vrijeme u sebe. Sve su nosili u sebi.

A poslije. Traje su?enje. Sud me osudio na kaznu zatvora. Tata mora u zatvor. Ajde ti sada kai to djeci. Sada su to ve? mladi ljudi. Izlaze i imaju prijatelje. Kako im re?i da ?e njihov tata u zatvor. Pa onda tata i ode u zatvor. Sada moraju prijateljima re?i da je tata u zatvoru, da mu idu u posjetu. Malo u Remetinec, malo u Lipovicu. A valjda nekad i preute. Sram ih je i neugodno.

E, a da je njihov tata, kao i oni tate s po?etka pri?e i mnogi drugi, kada je ?inio svoje ivotne gluposti, mislio na njih, na posljedice koje ?e pogoditi njegovu djecu ako tatu uhvate u tim glupostima, moda sada ne bi bio u zatvoru.

Pa dobro, pravdamo se mi tate, mi smo to ?inili jer smo htjeli svojoj obitelji osigurati bolji ivot, materijalne stvari, auto, ku?u, novac za kolovanje djece, itd. A da li jesmoPa i nismo. A da se pita nau djecu da li bi radije novi auto i ku?u ili tatu u zatvoru, to bi rekli.

NE, NE TREBA IM NI NOVA KU?A NI NOVI AUTO. ELE TATU KRAJ SEBE.

A ostalo ?e ve? nekako do?i. Polako, uz vie muke ali ?e njihovi TATE BITI S NJIMA. UVIJEK KADA IH TREBAJU.

Pa dobro, sada je gotovo. Tate su u zatvoru. Ali te tate ?e opet do?i van iz zatvora. Da li su to nau?ili od svoje djece. Iz njihovih suza prilikom zatvorskih posjeta, iz njihovih uplaenih pogleda kada se tata svaki put morao javiti u deuranu, iz stisaka njihovih ruku i zagrljaja kod rastanaka. Da li su tate vidjeli njihove samozatajne poglede kada su im dolazili u posjet, da li su ?uli njihova pitanja i zapamtili njihove razgovore.

AKO SU TATE SVE TO VIDJELE I ZAPAMTILE ONDA ?E SIGURNO SVE PODUZETI DA VIE NE ZAVRE U ZATVORU.

Ja sigurno ho?u. Svojski ?u se potruditi da promijenim neke stvari u ivotu. I da ne zavrim ponovno u zatvoru. Svaki dan se molim Gospodinu za to. Jer zlo nikada ne spava. Ali kada se sjetim to sam sve ''priutio'' svojoj djeci mojim odlaskom u pritvor i zatvor, ?vrsto sam odlu?an da se tu vie ne vra?am.

I dok se sjetim onih tata s po?etka pri?e i svih onih drugih tata po zatvorima, pitam se , da li su i oni tako odlu?ili. Ako ne radi sebe a onda radi svoje djece koja ih trebaju.