Po?etna Sadraj Moje obra?enje 12) DOA?E ILI ADVENT I BOI?
PDF Ispis

Ova dva ?lanka nastala su kao cjelina kada sam, provode?i prvi put u ivotu adventsko i boi?no vrijeme u zatvoru, trebao napisati neto o tim prekrasnim razdobljima u kr?anskom ivotu za nae zatvorske novine. Traio sam neku literaturu, podatke, ?itao sam i traio adekvatne dijelove Biblije i nau?io puno toga o tome to prije nisam znao. Nemam posebno to dodati kao predgovor ovim tekstovima ali sam na kraju, dok sam sve to sam naao o tome skupio u ova dva ?lanka, bio vrlo zadovoljan. I ja sam dao svoj mali doprinos da moemo uvijek nau?iti neto novo ili potvrditi ono to smo znali o tako radosnim razdobljima kr?anskog ivota kao to su advent a pogotovo Boi?.

''DOA?E ILI ADVENT

I Povijest Doa?a

Rije?ju Doa?e prevodi se latinski liturgijski izraz adventus - dolazak. To su ?etiri liturgijska tjedna prije Boi?a u kojima se Crkva priprema za slavlje ro?enja Krista dok istovremeno i?ekuje njegov drugi dolazak. Iz Evan?elja po Luki

PAZITE DA VAM SRCA NE OTEAJU U PRODRLJIVOSTI, PIJANSTVU I U IVOTNIM BRIGAMA TE VAS IZNENADA ZATEKNE ONAJ DAN JER ?E KAO ZAMKA NADO?I NA SVE ITELJE PO SVOJ ZEMLJI. STOGA BUDNI BUDITE I U SVAKO DOBA MOLITE DA UZMOGNETE UMA?I U SVEMU TOMU TO SE IMA ZBITI I STATI PRED SINA ?OVJE?EGA.''

Biskup Perpetuus iz Toursa 490. g. slubeno je proglasio Doa?e pokorni?kim vremenom u frana?koj crkvi nare?uju?i post u tri dana svakog tjedna od 11. studenog, blagdan Svetog Martina, do Boi?a. Ovo ?etrdesetdnevno vrijeme posta, sli?no korizmi, originalno se nazivalo ?etrdesetdnevni post Svetog Martina. ?itanja prilikom euharistijskog slavlja uzimala su se iz korizmenog vremena.

Vrijeme Doa?a Rimske liturgije, koja se razvila stolje?e nakon one frana?ke crkve, nije bilo pokorni?ko, nego slavljeni?ko, vrijeme radosti i priprema za Boi?. Kada je crkva ujedinila liturgijsko vrijeme, ne pokorni?ka priroda rimskog Doa?a bila je u sukobu sa duom i pokorni?kom praksom galskog Doa?a.

U 13. stolje?u postignut je kompromis, koji je kombinirao post i pokorni?ki karakter galskog obi?aja s misnim tekstovima i kra?im ?etverotjednim ciklusom rimske liturgije Doa?a. Liturgija Doa?a ostala je nepromijenjena sve od Drugog vatikanskog koncila, koji je uveo manje izmjene kako bi jasno odredio duh korizme i vremena Doa?a.

II to je Doa?e

Doa?e je vrijeme u crkvenoj godini kada se kr?ani intenzivnije pripremaju za svetkovine Boi?a i Bogojavljenja. To je istodobno vrijeme o?ekivanja Kristova dolaska na kraju vremena Sudnji dan. Vrijeme Doa?a nije toliko obiljeeno pokorom koliko radosnim i povjerljivim o?ekivanjem. Po?inje nedjeljom koja pada izme?u 27. studenog i 3. prosinca te obuhva?a tri tjedna i dane izme?u ?etvrte nedjelje Doa?a i samog Boi?a. Prvu nedjelju Doa?e karakterizira ponovni Kristov dolazak, drugu i tre?u osoba Ivana Krstitelja a ?etvrta predstavlja Mariju, Djevicu i Majku, koja je rodila Krista. Prvom nedjeljom Doa?a po?inje i nova liturgijska godina. Kroz Doa?e sve?enici nose ljubi?aste misnice ?ime se naglauje tema pokore. Vjernici bi trebali oti?i na ispovijed tijekom vremena Doa?a, kako bi se pripremili za dolazak Krista, jer se ne moe slaviti ro?enje onoga ''koji je svojom mukom i kriem otkupio ljudske grijehe'' a da se ne priznaju i ispovjede grijesi u vlastitom ivotu.

U Doa?u Crkva ima pred o?ima dvostruki dolazak Krista Spasitelja - onaj dolazak njegov koji se zbio u vremenu i dolazak na koncu vremena, kada ?e do?i kao sudac ivih i mrtvih. U Doa?u nam je dano da iskusimo ?enju starozavjetnih vjernika za Spasiteljem, za obe?anim Mesijom ali nam je tako?er dano da iskusimo ljepotu blagoslova koji je na nas doao po Spasitelju. Kroz cijelo Doa?e provla?i se tiha radost nadanja.

No, Doa?e je i pokorni?ko vrijeme jer nam se pred o?i stavlja i onaj drugi dolazak koji moramo do?ekati budni i spremni jer Krist dolazi kao sudac koji ?e svakome suditi po njegovim djelima. Stoga je vrijeme i?ekivanja ujedno i vrijeme koje nam je darovano da okajemo svoje grijehe i da ?inimo djela pokore, kako ne bi strepili od toga drugog dolaska, ve? ga i?ekivali u miru i radosti. Tako su ova dva dolaska isprepletena a Crkva nam pred o?i stavlja Betlehemsko djetece kako bi u nama osvijestila da je to dijete dolo da nas spasi od propasti i suda.

III ?etiri nedjelje Doa?a

Vrijeme Doa?a u koje ulazimo jest vrijeme i?ekivanja dolaska. Dolaska Isusa Krista, Sina Bojega u nau ljudsku povijest. Zato ?emo se u ?etiri nedjelje koje su pred nama spominjati kako su ljudi prije Krista o?ekivali njegov dolazak sve do dana kada se On pojavio na zemlji u ljudskom tijelu.

Prva nedjelja Kristov dolazak

Doa?e ta rije? budi u svakom kr?anskom srcu posebne osje?aje. Misao nam se vra?a na rane mise zornice s adventskim pjesmama u kojima odjekuju misli na navjetenje Kristova dolaska za koje se mislilo da je trajalo 4 tisu?e godina. Kr?anska nas vjera poti?e da neprestano budemo okrenuti prema budu?nosti, uvijek ispunjeni nadom. Krist kao osoba sredite je nae nade. Za njega ve? znamo da je doao, da je ve? ivio, da nam je donio poruku spasenja. No, upravo smo u toj poruci doznali da ?e on, na svretku svijeta i svakog ?ovjeka, ponovno do?i i suditi svakome. Evan?elje po Luki

''JER KAO TO MUNJA SIJEVNE NA JEDNOM KRAJU OBZORJA I ODBLJESNE NA DRUGOM, TAKO ?E BITI SA SINOM ?OVJE?IM U DAN NJEGOV.

PAZITE, NE DAJTE SE ZAVESTI. MNOGI ?E DOISTA DO?I U MOJE IME I GOVORITI ''JA SAM'' I ''VRIJEME SE PRIBLIILO''. NE IDITE ZA NJIMA.''

Krist koji je ve? doao jedanput, koji na skriven ali stvaran na?in ivi me?u nama, opet ?e sigurno do?i i mi ga o?ekujemo. Ne o?ekujemo ga gr?evito zbrajaju?i biblijske brojeve njegova dolaska, proizvoljno tuma?e?i razne doga?aje, iznu?uju?i razne poruke i glasove s neba, nego ustrajno rade?i i izvravaju?i zadatke u ovom svijetu. To zna?i ona budnost o kojoj Krist u Evan?elju govori.

Druga nedjelja Glas vi?e u pustinji

Druga nedjelja Doa?a pred o?i vjernika stavlja lik Ivana Krstitelja, Isusova prete?e. Evan?elje po Mateju

''U ONE DANE POJAVI SE IVAN KRSTITELJ PROPOVIJEDAJU?I U JUDEJSKOJ PUSTINJIOBRATITE SE JER SE PRIBLIILO KRALJEVSTVO NEBESKO.

OVO JE UISTINU ONAJ O KOM PRORE?E IZAIJA PROROK.

GLAS VI?E U PUSTINJI,

PRIPRAVITE PUT GOSPODINU,

PORAVNAJTE MU STAZE.

ZAISTA, KAEM VAM, IZME?U RO?ENIH OD ENE NE USTA VE?I OD IVANA KRSTITELJA''

Ivan Krstitelj ivio je u vrijeme velikih imena Tiberije Cezar, Poncije Pilat, Herod, Filip, veliki sve?enici Ana i Kajfa a u biti tako malih ljudi. Mislili su, poput mnogih dananjih mo?nika, da je povijest bez njih nezamisliva. Ali, bitno se doga?alo u pustinji Palestine. Iz pustinje dolazi Ivan Krstitelj, Isusov prete?a. Ljudi su osjetili da je dostojan i pravi. Evan?elje po Mateju ''Ivan je imao odje?u od devine dlake i konati pojas oko bokova. Hrana mu bijahu skakavci i divlji med.'' Privla?ila ih je njegovo iskrenost, jednostavnost i strogo?a ivota. A trai je od ljudi prave stvari. Nije im okoliao kao dananji politi?ari. Nije im iao ''niz dlaku'' kako bi ga voljeli i sluali. S malo rije?i, a nadasve svojim primjerom, pozivao je na obra?enje i na spreman do?ek Isusu. Ljudi su sluali, nadali se i nastojali ivjeti kako ih je Ivan upu?ivao.

Nitko ne ivi bez nade. Nitko ne ivi bez elja i bez planova za svoj ivot. elimo zdravlje, nadamo se uspjehu u poslovnom i obiteljskom ivotu. elimo biti sretni, zdravi i priznati u drutvu. Naalost, dananji ?ovjek, unato? elja i nadanja, ivi u vakuumu, u praznini. Ne zna vie kamo ide njegov ivot i svijet u cjelini. Nema smisao ivota.

Evan?elje druge nedjelje Doa?a otvara nam vrata nade i osvjetljava put kojim bismo trebali i?i. NEMA NADE BEZ VJERE. to da ?inim i otkuda da po?nem Za po?etak nemoj biti pasivan. POKRENI SE. Po?ni ivjeti kao da si ponovno ro?en, kao da si iznova doao na ovaj svijet. Tu, u zatvoru ponovno se rodi. Odredi si kakav ivot ho?e ivjeti i pripremaj se za taj ivot da ga po?ne ivjeti kada iza?e iz Kaznionice. A za ove dane, iskoristi priliku i otkrij vrijednost sakramenta Pomirenja, Svete ispovjedi. Ako ?e i?i doma idi u crkvu, ispovijedi se. Ako ne?e i?i doma ispovijedi se sve?eniku koji dolazi svake druge subote kod nas u Kaznionicu. Priznaj svoje grijehe, bit ?e ti lake. Gospodin ?e biti uz tebe.

Tre?a nedjelja Obra?enje

Ivan Krstitelj, tamo u pustinji, poziva na obra?enje, na promjenu ivota i tvrdi ''Svako ?e tijelo vidjeti spasenje Boje''. Evan?elje po Mateju

''JA VAS, ISTINA, KRSTIM VODOM NA OBRA?ENJE,

ALI ONAJ KOJI ZA MNOM DOLAZI JA?I JE OD MENE.

JA NISAM DOSTOJAN OBU?E MU NOSITI.

ON ?E VAS KRSTITI DUHOM SVETIM I OGNJEM.''

I Isus je doao ka Ivanu da ga krsti, kako bi se ispunilo to su proroci prorokovali. Ivan ga odvra?a rije?ima da on njega treba da krsti a sada ka njemu dolazi. I odmah nakon krtenja iza?e Isus iz vode. I na njega si?e Duh Boji.

Radujmo se Po naem Spasitelju i na nas je siao Duh Sveti. Prepoznajmo tu radost me?u nama. Problem naih dana i problem naih ivota je to to Bog nije o?it ili barem nije onoliko koliko bi mi to eljeli. On je skriven, diskretan, tajanstven, nevidljiv. A tu je oko nas, svugdje prisutan. Velika je nesre?a dananjeg ?ovjeka u tome to ne prepoznaje Boga u svojoj sredini. Zato, u ove dane, neka vanjska priprema za blagdane ne zamagli i ne potisne onu unutra u srcu. Tu se doga?a susret s Bogom. U svojoj pripravi za Boi?, poravnajmo put Gospodinu.

?etvrta nedjelja Evo slubenice Gospodnje

Jo je nekoliko dan do Boi?a. Do Bojeg utjelovljenja. Najve?a i najradosnija vijest, ?ija jeka traje do dananjih dana. Bog ostaje sebi vjeran. Dolazi neprimjetno, ovijen velom utnje. Za svoj susret sa Zemljom on izabire Nazaret, malo i zagubljeno mjesto u dalekoj rimskoj provinciji a ne neko svjetsko sredite mo?i. Beskrajno daleki i svemogu?i Bog, o kojem je Marija sluala od svojih u?itelja i roditelja, eli se udomiti me?u ljudima. I ta se preobrazba treba po njoj dogoditi. Nai problemi u vjeri doimaju se dosta mali i gotovo smijeni u usporedbi s onim to je Marija proivljavala za vrijeme Utjelovljenja. An?elov ''Ne boj se Marijo'' samo malo daje naslutiti to se doga?alo u njezinoj nutrini. Njezino pitanja ''Kako ?e to biti kad mua ne poznajem'' otkriva samo donekle njezinu unutarnju tjeskobu. Ali, strah je prevladan.

''EVO SLUBENICE GOSPODNJE, NEKA MI BUDE PO RIJE?I TVOJOJ.''

To je najbolji odgovor koje jedno ljudsko bi?e moe dati svom Stvoritelju. To je odgovor prve vjernice Novog Saveza.

IV A to je s nama

Da, to je s nama. Da li smo se pripremili za Boi?Da li su u naim srcima pripremljene jasliceKoliko smo jaslica pripremili u srcima drugihKoliko ?emo boi?a dati ove godine drugimaNe samo eljeti ''Sretan Boi?'' nego i dati ga. Ne samo kupiti ga nekim skupim poklonom nego svojom rtvom i djelotvornom ljubavlju prema blinjima koji vani ?ekaju da se mi vratimo a i prijateljima koji su s nama tu u Kaznionici.

Da bi smo to mogli, potrebno je da si ovdje, u Kaznionici, svaki od nas prona?e unutranji mir ako ve? ne kroz svakodnevne molitve, jer nije se jo tako pribliio Gospodinu, onda bar kroz sabranost i razmiljanje u miru, u tiini, kakav je to ivot imao Gospodin a kakav ivot imam ja. Da iz tih mislim prona?em ideje i pute svojeg budu?eg ivota jer nitko od nas ne eli da se, po izlasku iz zatvora, ponovno vrati natrag. Gospodin je doao i otkupio nae grijehe, otvorimo se prema Gospodinu i obratimo se. Predajmo mu i ove nae dananje grijehe. On ?e ih rado uzeti na sebe ako vidi da smo se promijenili, obratili i da smo odlu?ili i?i putem gdje grijeh gubi bitku sa naom vjerom u budu?i istinit i pravedan ivot. S GOSPODINOM.

SRETAN I BLAGOSLOVLJEN TI BOI?

-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

BOI?

POVIJEST BLAGDANA

Boi?, blagdan Isusova ro?enja, slavi se u cijelom kr?anskom svijetu. Uslijed raznih povijesnih, politi?kih, kulturolokih i ostalih utjecaja trpio je razne oblike pojednostavljivanja i iskrivljavanja. Na kr?anskom zapadu, rimokatolici i evangelici, Boi? se slavi 25. sije?nja, po gregorijanskom kalendaru uvedenom u 16. stolje?u. Pravoslavni kr?ani, pak, ravnaju?i se po julijanskom kalendaru, Boi? proslavljaju 7. sije?nja. Kao to je ve?ini znano, sam datum Kristova ro?enja nije poznat a odabir 25. prosinca kao i sam po?etak slavljenja Boi?a see u 4. stolje?e. Tada je Crkva u poganskom ''Danu sunca'', o kojem su Rimljani povodom zimskog solsticija proslavljali ''po?etak razdoblja pobjede sunca'', prepoznala ''primjeren termin'' za obiljeavanje Bojeg ro?enja i taj je poganski blagdan ''kristijaniziran''. No, valja naglasiti da Boi? ne predstavlja samo spomen na Boje ro?enje nego i liturgijsko i i?ekivanje drugog Kristovog dolaska.

BOI? U POTROA?KOJ DANANJICI

Ipak, unato? op?oj masovnosti njegova obiljeavanja na svjetskoj razini, taj kr?anski blagdan moda nikad, kao danas, nije bio tako daleko od svoje biti. Uistinu, mnogim je kr?anima bolno gledati kako se u naoj Zapadnoj, tzv. kr?anskoj civilizaciji, danas pod proslavu Bojeg ro?enja uklju?uju sve groteskniji sadraji. alosti to umjesto urazmatranju o otajstvu i milosti Bojeg utjelovljenja, svijet Mesiju ponovno ne prepoznaje u Novoro?en?etu nego ga trai u ''?udesima'' modernog doba. Boi? je prerastao u zbunjuju?e mimohode Djeda Mrazeva, Snjeka Bijeli?a, boi?nih rasprodaja, ukrasa, darova, petardi, alkohola, uurbanosti, buke. Umjesto ivoga Boga koji nudi ivot u izobilju, svijet se zadovoljava konfuznom arenom potroa?kom histerijom iza koje ne?e na?i nita doli ispraznosti nad isprazno?u. Kr?anski blagdan Boi? kao da je doivio ''poganiziranje'', a u ?itavoj pri?i ?ini se da za Isusa opet, kao i prije 2000 godina u Betlehemu, nema mjesta nigdje drugdje nego u tali. Jer, takav tretman je na Gospodin imao kod nas ljudi i daleko prije vladavine potroa?kog mentaliteta, procesa globalizacije, Djeda Boi?njaka, trgova?kih lanaca - nije li u pustinji Izraelu bilo drae Zlatno tele, nije li dugo o?ekivani Mesija u Betlehemu bio odbijen ?ak i s vrata preno?ita, nije li narod u Jeruzalemu umjesto Isusa od Pilata traio Barabu. Da, taj konzumentski odnos svijeta prema kr?anskim blagdanima, pa tako i prema Boi?u i vjeri op?enito valja primijetiti i osuditi, ali on ?esto predstavlja tek neiscrpan poticaj za zgraanje, mudrijanje i KR?ANSKU SAMODOPADNOST. Kako se lijepo i nadmo?no osje?amo kada netko kraj nas nema pojma to se zapravo slavi na Boi? i ne zna da to i nije najve?i kr?anski blagdan. Jo ako nai?emo na nekoga tko ne zna to je Tijelovo a to Spasovo..a mi znamo. Uh, koje miline i nadmo?i. Oni ne znaju to slave. Pri tom smo smetnuli s uma da je Bog izabrao nas a ne mi njega i da nijednom svojom zaslugom nismo doprinijeli tom izboru. Da, pozvani smo da budemo svjetlost svijeta i sol zemlje svjetlost a ne svijet, sol a ne zemlja. Svjetlost koja ?e svijetliti te tjerati i druge da se ostave tame, a ne mudrijai i filozofi koji ?e ljudima objanjavati koliko je 2 i 2. Ne zna?i li to da pravo pitanje moda i nije to Boi? zna?i za svijet ili za kr?ane nego, to Boi? zna?i za mene. Da, talica u kojoj se On eli roditi, unato? hladno?i i neredu, je MOJE SRCE i kad mu omogu?im da se tu udomi i po?ne rasti, mogu po?eti brinuti za donoenje Svjetla onima koji su jo u tami ''bljetavila ovog svijeta'', paze?i da se zbog milosnog dara koji mi je darovan, NI PO ?EMU NE OSJE?AM BOLJIH OD NJIH.

BUDIMO BUDNI, jer Ivan Krstitelj snano je vikao ''PRIPRAVITE PUT GOSPODINU, PORAVNAJTE MU STAZE''.

BOI? U HRVATA

Nakon ovakvog prijanjeg teksta sigurno se pitate PA KAKO DA ONDA SLAVIMO BOI? da budemo blie naem Gospodinu. To je vrlo jednostavno. Slavite ga tako kako su ga slavili nai preci ?ije obi?aje, uz punu poteko?a, pokuavamo i danas odrati.

Tako se u nekim krajevima ve? na blagdan Svete Barbare, zatitnice rudara, stavlja ito u tanjuri?e koje proklija, zazeleni se te postaje boi?ni ures u domovima i crkvama. Posebno se sije penica na dan Svete Lucije, 13. prosinca. Ona je bila jedna od posljednjih rtava velikog progon kr?ana od strane cara Dioklecijana. Sveta Lucija je zatitnica vida i njezino ime zna?i ''svjetlo'' te ona kao da na neki na?in ve? navijeta veliko svjetlo boi?ne no?i. A nezaobilazni dio crkvene i obiteljske ikonografije u te dane je i adventski vijenac. Adventski vijenac je vijenac spleten od zimzelena na kojem se nalaze 4 svije?e. Svaka svije?a predstavlja jednu nedjelju do Boi?a i svaku nedjelju, uz molitvu, pali se jedna dodatna svije?a. Obitelji u subotu nave?er, uo?i prve adventske nedjelje, nose svoje adventske vijence u crkvu na posve?enje i blagoslov. ?esto se i mali adventski vjen?i?i stavljaju na ulazna vrata ku?a i stanova.

Blagdanu Svetog Nikole biskupa, 6. prosinca, posebno se raduju djeca jer se na taj dan ona daruju. No, taj dan zatitnika sirotinje, djece i pomoraca, idealna je prilika da ispitamo kako vrimo veliku zapovijed ljubavi. On je rekao

''BUDI UVIJEK SPREMAN DAVATI,

I NIKAD NEMOJ KRTO MJERITI SVOJE DAROVE.

ZNAJ DA TVOJA SMRTNA KOULJA

NE?E IMATI DEPOVA.

Pribliavanjem Badnjaka, 24. prosinca, kre?e se u nabavu bora za ki?enje koji se kiti u krugu obitelji na sam Badnjak, popodne ili uve?er. Kao to je navedeno u davnom Statutu grada Dubrovnika iz 1272.g., u nekim se krajevima na taj dan stavlja u ognjite panj - badnjak da gori vie dana. Bor se kiti raznim ukrasima i lampicama, a nekad kada toga nije bilo kitio se jabukama, licitarskim srcima, zamotanim orasima i sl. Oni s malo vie volje obavezno ispod ili blizu bora sloe male jaslice s kipi?ima djeteca Isusa, njegove majke Marije i Svetog Josipa, tri mudraca, pastira i ov?ica. Isto se radi u crkvama i sreditima mjesta. Svi vjernici obavezno obi?u crkvene jaslice i poklone se presvetom Djetecu.

Obiteljski bor ima posebno zna?enje na sam Boi?, jer se po no?i ili ujutro na sam Boi? pod njega stavljaju pokloni uku?ana i drugih darovatelja. Tako oki?en bor ostavlja se u domu sve do blagdana Tri kralja, 6. sije?nja idu?e godine, kada se spremaju ukrasi i bor se baca.

Posebno su u Hrvata popularne mise ZORNICE. Tokom cijelog razdoblja doa?a, svaki dan osim nedjelja, svi koji ho?e i mogu, dolaze ujutro, u 6.00 sati, na ranu misu u crkvu. Te mise imaju pokajni?ki zna?aj jer se svaki pravi vjernik na taj na?in priprema i ''budan je'' za drugi dolazak Krista. SRCA GORE, EVO ZORE..

Prvi kr?ani su se no?u molili i slavili euharistiju kako doivjeti zoru svojih osje?aja, svoje savjesti i due. Crkva ?ovje?anstvu dovikuje da se nada, ona eli pridignuti one koji su slomljena srca da oive.

Posebno mjesto u pripremi Boi?a u nas Hrvata imale su i imaju pjesme. Hrvati su veseo narod. Volimo pjesmu a pogotovo u ove radosne dane. U vrijeme doa?a pjevaju se ''Padaj s neba roso sveta'' ili ''Poslan bi an?el Gabriel'' i druge. Za Boi? se pjevaju ''Radujte se narodi'', ''Kiri eleison, eleison'', ''Tiha no?'' i druge. Posebno je lijepa boi?na pjesma ''U to vrijeme godita'' koja je jedna od najstarijih hrvatskih pjesama a o?uvala se upravo kroz boi?ne pripreme.

''U TO VRIJEME GODITA,

MIR SE SVIJETU NAVJETA,

PORO?ENJEM DJETECA,

KOM JE MAJKA DJEVICA.

AN?ELI SE JAVILI,

RAJSKU PJESMU SLAGALI,

SLAVA BOGU PJEVALI,

A MIR LJUDIMA PROSILI.''

S Badnjaka na Boi?, u pono?, po?inje sveta misa u mnogim crkvama irom Hrvatske, popularna ''POLNO?KA''. ?eka se Gospodin. A ujutro, BOI?. ?estitanja, otvaranja darova, blagdanski doru?ak u krugu najmilijih, odlazak na misu..

I NIJE LI USRED SVEGA TOGA DIVNO BITI KATOLIK. BUDITE DOBRI KATOLICI, MOLITE SE ZA SEBE I ZA DRUGE. I BUDITE BUDNI, GOSPODIN ?E DO?I.