PREDGOVOR PDF Ispis

OVO TO ?ETE DALJE ?ITATI TREBALA JE BITI MOJA PRVA KNJIGA. ALI, KAO KNJIGA, OVI ?LANCI VJEROJATNO NE?E NIKADA UGLEDATI SVIJET. NO, ZATO JE TU OVA INTERNETSKA STRANICA. BOGU HVALA!

Evo sad je 19.44 sati, 06. srpnja 2010.g, utorak. Po?eo sam pisati predgovor za svoju prvu knjigu, nakon mjesec dana od donoenja odluke da ?u ju napisati. To nekome ne izgleda neko dugo vrijeme ali meni izgleda kao jedna ili dvije godine. Ako ovo ?itate, onda mi je dragi Bog potvrdio daje tu negdje i moj put kojega je on namijenio za mene, put svjedo?enja drugima, put pomaganja drugima da moda u mojim ivotnim svjedo?anstvima prona?u neku rije? ili re?enicu koja ?e ih vratiti naem Gospodinu ili ?e im barem dati temu za razmiljanje.

S naim Gospodinom nikad ne zna. Do prije godinu i neto vie dana bio sam osu?enik za kazneno djelo mita i spremao sam se na odlazak na izdravanje kazne. Danas, u ovom trenutku piem predgovor za svoju prvu knjigu. Kako to gordo zvu?i, MOJA PRVA KNJIGA. Ali, to nije moja knjiga, to je Gospodinova knjiga. Jer skoro za sve dijelove ove knjige, za njezine ?lanke, nije zasluna moja pamet nego nadahnu?e Duha Svetoga. Kojega mi je Gospodin poslao s darovima i u darovima. Moja je jedina mala zasluga to sam ?uo poziv i njemu odgovorio.

Ali to je tako malo. Jer ja sam tako udio za Gospodinom, htio sam mu toliko toga dati da se otkupim za onaj moj dosadanji dio ivota. Htio sam toliko pomo?i drugima da kona?no po?nem koristiti one silne darove koje mi je dao na na?in kako je On to planirao kada mi je darove poslao.

I tako su nastali ?lanci od kojih se sastoji ova knjiga. Ve?ina ih je napisana na izdravanju kazne zatvora a neki poslije izlaska iz zatvora. Zatvor mi je bio prekrasno iskustvo, pro?i?enje i prosvjetljenje, i ivotno a posebno duhovno prema Gospodinu. Ja sam na papir stavljao svoja svjedo?anstva i druga nadahnu?a ele?i ih podijeliti sa svakim koji ?e ih htjeti ?itati. I ve? u zatvoru sam ih davao zatvorenicima za koje sam mislio i vidio da bi im moda moglo pomo?i koja istina i koji doga?aj iz mojeg ivota.

A to to sam se neko vrijeme mu?io, napisati knjigu ili ne, mogu samo zahvaliti mojoj i naoj ljudskoj nesigurnosti kada zaboravimo na Gospodina te neke ili sve ivotne odluke donosimo bez njegove prisutnosti, bez toga da ga zamolimo da nam On kae to On misli o tome to nas mu?i. A tu je naj?e?e uvijek i Zlo koje vreba, koje ubacuje strah, svoje najja?e oruje, u naa srca i time nas sprje?ava da donesemo odluke prema Gospodinovoj volji.

Pa kada sam ja kona?no upitao Gospodina da li da napiem knjigu, odnosno da sloim u jednu knjigu sve ?lanke koje sam do sada napisao, On mi je odgovorio jednim pitanjem koje mi je onako dolo u misli: ''Pa zbog ?ega sam i uop?e dobio Ta nadahnu?a da napiem ove ?lanke ako ne radi toga da svoje ?lanke podijelim s drugima.''

I to je to. Pred Vama je, dragi ?itao?e, dio mojega ivota i mojih razmiljanja. U nekoj rije?i, re?enici ili situaciji si i ti. Prona?i se i pitaj Gospodina to da radi.

Ivan Hudoletnjak