Nedjelja, 10.08.2014.g.

U četvrtak je u našoj župi proslavljen  spomendan  SVETOG  DONATA.

Nije on zaštitnik naše župe ali je u samom našem mjestu davno izgrađena

jedna mala kapelica posvećena upravo tom svecu.

I ovih godina se kod te kapelice, na taj njegov spomendan, uvijek

održavala misa.

No, ove godine je bilo posebno svečano jer je naš dragi župnik, zajedno

sa dragim kapelanom, organizirao i pravu hodočasničku ''prošenciju'' od

župne crkve do kapelice, nekih 300-400 metara.

Okupili smo se u crkvi, izmolili Krunicu Djevice Marije i sa križem i

zastavama na čelu ''prošencije'', i  sa pjesmom u srcu i na usnama, krenuli

smo kroz centar mjesta do kapelice.

Rekao je naš dragi župnik poslije na misi, u propovijedi, da i ovako

svjedočimo svoju vjeru, otvoreno i pred svima koji nas vide.

A  JA  NEKAKO  JOŠ  MISLIM  I  DA  NA  OVAJ  NAČIN  DOBIVAMO

PRILIKU  DA  SVJEDOČIMO  SVOJU  VJERU  PRED  SAMIM  SOBOM.

GOVORITI  DA  SAM  VJERNIK,  OSJEĆATI  SE  KAO  VJERNIK  I

PONAŠATI  SE  KAO  VJERNIK.

Za sve to treba imati neizmjerne snage i mira.

Ali, tako i drugima oko sebe, kako je rekao naš dragi župnik,  DAJEMO

PRILIKU  DA  BAREM  NA  TRENUTAK  RAZMISLE  O  TOME  ZAŠTO

TO  MI  ČINIMO  ŠTO  ČINIMO  I  ZAŠTO  SMO  TAKVI  KAKVI  JESMO,

ŠTO  SE  TIČE  NAŠE  VJERE.

I to me ponovno ponukalo da sa sjetom razmišljam o tome kako je

mnogima teško  SVJEDOČITI  SVOJU  VJERU.

KAKO  SE  TEŠKO  PONAŠATI  PO  BOŽJIM  ZAPOVIJEDIMA.

KAKO  JE  TEŠKO  DRUGIMA  PRIČATI  I  SVJEDOČITI  ŠTO

NAM  LIJEPOGA  GOSPODIN  BOG  ČINI  U  NAŠIM  ŽIVOTIMA.

KAKO  OVAJ  SVIJET  OKO  NAS  I  ZLI  KOJI  CARUJE  U  NJEMU

NA  SVE  NAČINE  POKUŠAVA  NAS  I  NAŠU  VJERU  ZADRŽATI

U  NEKIM  OKVIRIMA.

U  OKVIRIMA  CRKVE,  KAO  ZGRADE  I  KAO  INSTITUCIJE.

U  NAŠIM  KUĆAMA.

U  NAŠIM  SRCIMA  I  DUŠAMA.

Jer zli i njegovi zli duhovi, kada već vide da nekoga gube, da ga

nisu uspjeli odvojiti od odlaska na mise, od poneke molitve,

NASTOJE  DJELOVANJE  TE  PRISUTNOSTI  BOŽJE  U  NAŠIM

ŽIVOTIMA  SVESTI  NA  ČIM  UŽI  PROSTOR.

I  DA  NIKOME,  NA  NIKAKVI  NAČIN,  NE  SVJEDOČIMO  O

BESKRAJNOJ  LJEPOTI  ŽIVOTA  SA  BOŽJOM  PRISUTNOŠĆU  U

NJEMU.

Jer  to svjedočenje predstavlja upravo našu vjeru.

TO  JA  NAŠ  ODGOVOR  NA  BOŽJI  POZIV.

TO  JE  NAŠ  ODGOVOR  NA  SILNE  DAROVE  I  MILOSTI  KOJE

PRIMAMO  OD  GOSPODINA  BOGA.

TO  JE  NAŠ  ODGOVOR  NA  BOŽJI  POZIV  NA  VJEČNI  ŽIVOT

U  NJEGOVOM  VJEČNOM  KRALJEVSTVU.

TO  JE  NAŠ  ''DA''.

A  TAKO  JE  MALO  ONIH  KOJI  USPIJEVAJU  SMOĆI  I  ŽELJE  I

SNAGE  DA  SVOJIM  ŽIVOTOM,  RIJEČIMA  I  SVAKODNEVNIM

PONAŠANJEM,  SVIMA  OKO  SEBE  KAŽU:

''DA,  BOG  POSTOJI.  ON  JE  TU,  U  MOJEM  ŽIVOTU.

ON  MI  DAJE  SNAGU  I  MIR  DA  SE  NOSIM  SA  SVIM  ŠTO  MI

DOLAZI  U  ŽIVOTU.

ON  JE  TU  I  OBEĆAO  MI  JE  VJEČNI  ŽIVOT  U  NJEGOVOM

PREKRASNOM  KRALJEVSTVU  NA  NEBU.

ON  JE  TU.  JA  U  NJEGA  VJERUJEM.

VJERUJEM  RIJEČIMA  I  DJELIMA…''

Ma ne treba za to sve neka posebna prilika.

Ili da to bude na neki poseban, pripremljen način…

SAMO  ONAKO  KAKO  NAM  GOVORI  NAŠE  SRCE  I  NAŠA  DUŠA.

I uvijek se sjetimo da sram i stid radi vjere u  GOSPODINA  BOGA  nisu

po  BOŽJEM  nego po zlome.

I uvijek se sjetimo da, kada svoju vjeru i ono što  GOSPODIN  BOG

LIJEPOGA  ČINI  U  NAŠEM  ŽIVOTU  SVJEDOČIMO  DRUGIMA,  MI

POBJEĐUJEMO  ZLOGA  I  NJEGOVE  ZLE  DUHOVE  U  NAŠIM

ŽIVOTIMA.

Kada nekom ispričamo kako smo bili slabi i grješni ali smo uz

BOŽJU  POMOĆ  uspjeli  to  pobijediti i postati drugačiji,  TADA

SMO  USPJELI  POBIJEDITI  I  TOGA  ZLOGA  KOJI  NAS  JE  U

TO  STANJE  DOVEO  I  U  NJEMU  NAS  DRŽAO.

TAKO  JE  SA  PIJANSTVOM.

TAKO  JE  SA  NEVJEROM.

TAKO  JE  SA  LAGANJEM.

TAKO  JE  SA  LIJENOŠĆU.

TAKO  JE  SA  MRŽNJOM  I  SRDITOŠĆU.

TAKO  JE  SA  KLETVOM.

TAKO  JE  SA  OSUĐIVANJEM  I  OGOVARANJEM.

TAKO  JE  SA  OHOLOŠĆU,  TAŠTINOM  I  LICEMJERJEM.

KADA  TE  GRIJEHE  I  NAŠE  SLABOSTI  PRIZNAMO  PRVO

SEBI  A  ONDA  I  GOSPODINU  BOGU  KROZ  ISPOVIJED,

NAPRAVILI  SMO  SAMO  DIO  POSLA.

JER  U  SVEMU  TOME  JE  JAKO  MALO  NAŠE  ZASLUGE.

NEMJERLJIVO  JE  VIŠE  TU  ZASLUŽNO  BOŽJE  MILOSRĐE  I

LJUBAV.

DOBILI  SMO  OD  NJEGA  DAR  I  MILOST.

OBRAĆENJA  I  ŽIVOTA  PO  NJEGOVIM  ZAPOVIJEDIMA.

NAŠA  JE  BILA  SAMO  ODLUKA  DA  ŽELIMO  NJEGA.

OSTALO  JE  UČINIO  ON,  NAŠ  LJUBLJENI  GOSPODIN  I  NJEGOV

DOBRI  DUHOVNI  SVIJET  PO  NJEGOVOM  UTJECAJU.

A  ON  ŽELI  DA  SE  SVI  MI  SPASIMO.

NJEGOVA  LJUBAV  I  MILOSRĐE  NE  POZNAJU  GRANICE.

ON  ŽELI  SPASENJE  ZA  SVE  LJUDE.

I  ON  ŽELI  DA  MU  U  TOME  POMOGNEMO.

KAKO  SMO  BESPLATNO  PRIMILI  OD  NJEGA  TE  DAROVE  I

MILOSTI  PO  KOJIMA  SMO  SE  MI  OBRATILI,  OJAČALI

VJERU,  DOBILI  UNUTRAŠNJE  ISCJELJENJE,  SNAGU  I  MIR

ZA  SVAKIDAŠNJI  ŽIVOT,  TAKO  ON  OD  NAS  OČEKUJE  DA  U

TOME  POGNEMO  I  DRUGIMA  OKO  SEBE.

DA  SE  I  ONI  SPASE.  DA  I  ONI  DOĐU  NA  POČETAK  TOG  PUTA

SPASENJA.

ZATO  NAM  SLUŽE  I  OVAKVA  MALA  SVJEDOČANSTVA  HODANJEM

U  ''PROŠENCIJI''.

Ali, još više nam tu služe razne mogućnosti da sve ono što nam se lijepo

s Gospodinom događalo, i događa nam se, male i velike stvari, podijelimo

sa drugima koji  NEŠTO  TRAŽE,  KOJI  SE  VRTE  U  KRUGU  SVOJIM

PROBLEMA,  KOJI  TRAŽE  MIR  I  SNAGU  DA  MOGU  ŽIVJETI  SVOJE

ŽIVOTE.

Jer kada sa nekim, na razne načine podijelimo to da smo bili ovisnici o

alkoholu, kocki, da smo varali svojeg supružnika, da smo lagali, krali,

varali, ogovarali, osuđivali, mrzili, da smo bili oholi, licemjerjni, tašti, itd.

TADA  SMO  MI  STVARNO  POBIJEDILI  TAJ  GRIJEH.

KADA  TO  MOŽEMO  DRUGIMA  OKO  SEBE  ISPRIČATI  ČISTA

SRCA  I  DUŠE,  PODNOSEĆI  SVE  POSLJEDICE  SVEGA

UČINJENOG  ONAKO  KAKO  JE  TO  BOŽJA  VOLJA,  TADA  MI

UPRAVLJAMO  SVOJIM  ŽIVOTOM  UZ  BOŽJU  POMOĆ.

Kada sam jednoj dragoj sestri u obraćenju rekao da bi sada trebala

svojem mužu priznati da ga je varala, prije, ali da je to prestalo, ona me

začuđeno upitala pa da li to baš sada treba, pa to je prošlo, pa sada su si

dobri, itd.

Nisam joj je dalje o tome govorio. I ne znam što je kasnije učinila.

ALI  U  TIM  TRENUCIMA  ONA  JOŠ  UVIJEK  NIJE  POBIJEDILA  TAJ

GRIJEH,  NITI  ZLOGA  I  NJEGOVE  ZLE  DUHOVE  POD  ČIJIM  JE

SMICALICAMA  TAJ  GRIJEH  I  ČINILA.

JER,  SAMO  AKO  SMO  SE  SPREMNI  SUOČITI  SA  POSLJEDICAMA

NAŠIH  GRIJEHA,  TADA  SMO  ZLOME  IZBILI  IZ  RUKE  I  ZADNJE

ORUŽJE  S  KOJIM  NAS  JE  DRŽAO  POD  KONTROLOM.

STRAH  OD  POSLJEDICA  AKO  SVI  DRUGI  SAZNAJU  ZA

NAŠU  GRIJEŠNOST.

JER  VIŠE  NIJE  TU  BIO  VAŽAN  SAMO  TAJ  GRIJEH  PREVARE

SUPRUŽNIKA.

TU  JE  BIO  I  GRIJEH  LAGANJA,  LICEMJERJA  PREMA  DRUGIMA

KOJI  ZA  TO  NISU  ZNALI.

TU  JE  BIO  I  UNUTRAŠNJI  NEMIR  DA  DRUGI  ZA  TO  NE

SAZNAJU  PA  BILO  SRAMOTE.

TU  JE  BILO  JOŠ  PUNO  OHOLOSTI  I  TAŠTINE  A  PREMALO

POKAJANJA,  PONIZNOSTI.

ZATO  SAMO  ONDA,  KADA  SMO  SVOJE  GRIJEHE  USPJELI

ČISTA  SRCA  I  DUŠE  PODIJELITI  S  DRUGIMA,  BAREM  SA

NEKIMA  AKO  NE  SA  SVIMA,  TRAŽEĆI  UVIJEK  MIR  I

SNAGU  KAO  ZNAK  BOŽJE  VOLJE  ZA  TO,  DAKLE,  TEK  ONDA

MOŽEMO  POSTIĆI  POTPUNI  MIR  I  POBJEDU  NAD

UTJECAJEM  ZLOGA  U  NAŠEM  ŽIVOTU.

TO  PONEKAD  ZNA  BITI   DUG  I  TEŽAK  PUT.

ALI  SU  USPUTNE  NAGRADE,  MIR,  RADOST  I  UNUTARNJE

ISCJELJENJE,  KAO  I  ONA  KRAJNJA,  VJEČNI  ŽIVOT  U

BOŽJEM  KRLAJEVSTVU,  NEMJERLJIVO  LJEPŠE  I  VAŽNIJE.

BUDIMO  SVJEDOCI.

NEMOJMO  SE  BOJATI  SVJEDOČITI  O  TOME  KAKO  NAM  JE

GOSPODIN  BOG  PROMIJENIO  ŽIVOT.

I  RADI  SEBE  I  RADI  DRUGIH.

JER,  BESPLATNO  SMO  PRIMILI,  BESPLATNO  DAJMO.

SVET  I  PRESVET  MOJ  LJUBLJENI

GOSPODINE!

SVETO  I  PRESVETO  TVOJE  PROBODENO

SRCE  U  SVE  VIJEKE  VJEKOVA!

SMILUJ  SE  MENI  GRJEŠNIKU!

SMILUJ  SE  SVIMA  NAMA  KOJE  SI  OTKUPIO

PREDRAGOCJENOM  KRVLJU  IZ  SVOJEG

PRESVETOG  SRCA!

ČAŠĆEN,  HVALJEN  I  BLAGOSLOVLJEN

TROJEDINI,  LJUBLJENI  BOŽE,  OČE,  SINE  I

DUŠE  SVETI  U  SVE  VIJEKE  VJEKOVA!

I  ČAST  I  SLAVA  TEBI  PRESVETA  DJEVICE,

MOLI  ZA  NAS  GRJEŠNIKE!

I  ČAST  I  SLAVA  CIJELOM  DUHOVNOM

SVIJETU  KOJI  VRŠI  I  POŠTUJE  BOŽJU

VOLJU!

SVET  I  PRESVET  MOJ  LJUBLJENI  BOŽE!

SVET  I  PRESVET.