Srijeda, 27.06.2012.g.

Supruga  je  ovu  nedjelju  bila  kuma  jednoj  djevojci  na  primanju

svete  potvrde,  PEČATA  DAROVA  DUHA  SVETOMA.

To je bilo u drugoj župi pa je ona, za svaku sigurnost, obavila ispovijed u

našoj župi, prije nego smo otputovali.

Ja nisam imao neku posebnu potrebu za ispovijedi ali kada su nam tamo

rekli da će biti za krizmanike, kumove,  roditelje i druge zainteresirane,

posebna sveta ispovijed dan prije krizme, odlučio sam i ja da odem na

ispovijed.  JER  U  DAN  KRIZME  SLAVIO  SE  I  ROĐENDAN  MOJEG

SVECA  ZAŠTITNIKA,  SVETOG  IVAN  KRISTITELJA.  I  MOJ

IMENDAN,  PA  SAM  HTIO  NEKAKO  ČIST  I  MIRAN,  SLAVITI  TAJ

DAN.

Odlučio sam doći prije u crkvu kako bi se kroz molitvu i razmišljanje

pripremio za samu ispovijed.  Prvo su se ispovijedali krizmanici a onda

kumovi i roditelji te ostali.

Ušao sam u crkvu a ispovijed krizmanika je već trajala. Taman su ih

župnik  i  njihova  vjeroučiteljica slagali da  sve bude u miru i

dostojanstveno.

No, mladi ko mladi. Priča, komešanje.

A župnik i vjeroučiteljica malo-malo pa upute neku prijetnju

krizmanicima. Da  će ih potjerati ako ne prestanu, da neće ići na firmu, da

ako ne žele na ispovijed neka samo odu iz crkve, pa stalno prozivanje po

imenima, razmještanje i sl.

A ja sjedim na klupi pognute glave i zatvorenih očiju i molim se u sebi.

Ali ne mogu a da ne čujem sve to.

I  NEKAKO  MI  SE  SRCE  ISPUNILO  ŽALOŠĆU.

I  TA  ŽALOST  ME  NATJERALA  DA  OVO  I  NAPIŠEM.  NE  VOLIM

PISATI  O  DRUGIMA,  ŠTO  I  KAKO  ČINE  U  VJERI.  JER  MI  TO

ONDA  IZGLEDA  KAO  OGOVARANJE,  OHOLNO  I  LICEMJERNO

PONAŠANJE.

(Ovdje sam u noći prekinuo pisanje jer me nekako razdirala

dvojba da li ja tim svojim pisanjem ogovaram svećenike i

vjeroučitelje, ponašam se oholo i licemjerno. Jer tko sam ja da

govorim kako bi jedan svećenik trebao vršiti svoju službu. Čak

sam tom istom svećeniku tamo i ispovjedio taj svoj grijeh kojeg

sam ponekad i prije činio, da iznosim mišljenje o tome kako bi

pojedini svećenici trebali vršiti svoju službu, i da smatram da to

nije moje, da je to ogovaranje, licemjerje i oholost. Jer svećenik

je pozvan od Gospodina i samo će njemu odgovarati za svoje

vršenje službe.

No, taj mi je dragi svećenik rekao da su i oni, svećenici, samo

ljudi, da čine greške u vršenju svojeg poslanja kao i svi drugi u

vršenju njihovih poslanja koja im je Gospodin odredio i da, ako

je neki savjet dobronamjeran i dolazi iz iskrena i ponizna srca,

da će ga i oni saslušati i vidjeti što mogu po njemu učiniti.

Kada sam stao sa pisanjem, otišao sam spavati, pa sam članak

odlučio završiti i objaviti danas ako će mi Gospodin dati za

spoznati da ovo što pišem nije licemjerno, oholo i služi

ogovaranju.

Danas ujutro sam nekako, nakon mise, osjetio da Gospodin

nema ništa protiv da članak i završim. A ja osjećam da mi

njegov sadržaj izlazi iz iskrena srca.

Samo mi je želja da i nakon krizme čim više krizmanika ostane

u bar nekakvom doticaju s crkvom, misom a preko nje i sa

ŽIVIM  GOSPODINOM.)

Bio sam žalostan radi tih prijetnji, grubih riječi. Nikako i nikako ih ne

mogu usporediti sa silnim zapovijedima  i  svjedočenjima ljubavi koju

nam je Gospodin dao u svojem životu na zemlji a  TRAŽIO   DA  IH

VRŠIMO  I  ŠIRIMO,  OSTAVLJAJUĆI  IH  U  SVOJOJ  PISANOJ  RIJEČI,

BIBLIJI.

Ti dragi mladi ljudi, 15-godišnjaci, takove riječi, prijetnje, grube riječi,

naredbe i sl. SVAKI DAN SLUŠAJU  U  SVAKOM  DIJELU  SVOJIH

ŽIVOTA.

RODITELJI  SU  IM  U  RIJETKIM  SLUČAJEVIMA  SVJEDOCI  VJERE.

TRAŽE  OD  NJIH  USPJEH  U  ŠKOLI,  PONAŠANJE  PREMA

RODITELJSKIM  MJERILIMA  I  POSLUŠNOST  U  SKLADU  S

RODITELJSKIM  OČEKIVANJIMA.

AKO  NIJE  TAKO  SLIJEDE  ZABRANE,  PRIJETNJE,  GRUBE  RIJEČI,

ZLOSTAVLJANJA  I  SL.

PONEKAD  TO  I  TREBA  KAO  DIO  ODGOVARAJUĆEG

RODITELJSKOG  ODGOJA  DJETETA  ZA  SAMOSTALNOG  ČOVJEKA.

PA  TAKVO  DIJETE  ODE  U  ŠKOLU  GDJE  SE  PONOVNO  OD

NJEGA  TRAŽI  DA  BUDE  MIRAN,  POSLUŠAN,  USPJEŠAN,  DA  SVE

SHVATI  I  SVE  ZNA.

AKO  DIJETE  NIJE  TAKVO  PONOVNO  NAILAZI  NA  PRIJETNJE,

KAZNE, NEKU  VRSTU  ZLOSTAVLJANJA,  GRUBE  RIJEČI.

I  TU  JE  MOŽDA  DIO  TIH  MJERA  POTREBAN  U  NEKOM  OBIMU

JER  JE  I  ŠKOLA  DIO  ODGOJA  I  PRIPREMA  DJETETA  DA

POSTANE  SAMOSTALNI  ČOVJEK.

I  TO  JE  TAKO.  DA  BUDEM  GRUB,  ZA  MNOGE  OD  TIH  MLADI

NITKO  NEMA  BAŠ  POSEBNO  VREMENA  NITI  STRPLJENJA.

POGOTOVO  NE  ZA  ONE  KOJI  SU  MANJE  USPJEŠNI  I

KARAKTERNO  VIŠE  NEMIRNI.  IZ  RAZNIH  RAZLOGA.

NITKO  SE  S  NJIMA  NE  BAVI.  A  ZLI,  KOJI  VREBA  POSEBNO

SVAKOGA  OD  TIH  MLADIH  LJUDI,  DA  IH  SKRENE  OD

GOSPODINA,  ČEKA  I  NAJMANJU  PRILIKU  DA  TO  UČINI.

JEDINA  ŠANSA  ZA  NJIH,  A  JEDINA  PREPREKA  USPJEHU  ZLOGA,

SU  SVEĆENICI  I  VJEROUČITELJI.

NARAVNO,  TU  SU  I  NEKI  RODITELJI,  DJEDOVI  I  BAKE,  ILI

NETKO  TREĆI.  ALI  U  VRLO  MALOM  BROJU  ILI,  BOLJE  REČENO,

MALE  DUHOVNE  MOĆI.

A  JEDINO  PRAVO  ORUĐE  PROTIV

ZLOGA  I  NJEGOVOG  DJELOVANJA  NA

MLADE  JE  LJUBAV.

PREDAVANJE  KRISTOVE   LJUBAVI  KOJU  NAM  JE  ON  OSTAVIO  U

SVOJIM  ZAPOVIJEDIMA  I   CRKVI  KAO  INSTITUCIJI,  SVOJEM

''ŽIVOM''  TIJELU  TU  NA  ZEMLJI,  JEDNOM  OD  TRI  DIJELA

NJEGOVE  VJEČNE  CRKVE,  ''PUTUJUĆOJ  CRKVI''.

I  KADA  TI  MLADI  LJUDI,  DJECA,

KRENU  NA  VJERONAUKE  I  CRKVENE

PRIPREME  ZA  SVOJE  SAKRAMENTE,

PRVO  PRVU  PRIČEST  A  ONDA  I

KRIZMU,  TREBALI  BI  UĆI  U  JEDAN

DRUGAČIJI  SVIJET,  GDJE  JE  ONO

DUHOVNO  VAŽNIJE  OD  ONOG

MATERIJALNOG.

GDJE  JE  LJUBAV,  PONIZNOST,

STRPLJIVOST,  DOBROTA,  SLUŽENJE,

OPRAŠTANJE,  DOŽIVLJAJ  VJERE  I  MIRA,

PUNO,  PUNO  VAŽNIJI  OD  STATUSA,

OCJENA,  INTELEKTUALNIH

SPOSOBNOSTI,  IMENA  I  MATERIJALNOG

I  DRUŠTVENOG  STATUSA  RODITELJA,

OSOBNOG  IZGLEDA,  NAČINA

PONAŠANJA  I  SL.

TAKO  JE  ŽIVIO,  GOVORIO  I  SVJEDOČIO

JEDINI  ŽIVI  BOG  KOJI  JE  BIO  MEĐU

NAMA,  ISUS  KRIST.

NO,  DJECA  TO  NE  DOBIJU  U  DOVOLJNOJ  MJERI,  ILI  RIJETKO

DOBIJU,  OD  SVOJIH  SVEĆENIKA  I  VJEROUČITELJA.

OD  SVEGA  ONOGA  ŠTO  ONI  DOBIJU  NA

VJERONAUCIMA  I  CRKVENIM

PRIPREMAMA,  LJUBAV  NIJE  NA  PRVOM

MJESTU.

TRUDE  SE  I  SVEĆENICI  I  VJEROUČITELJI.  KAKO  NAJBOLJE

ZNAJU  U  OKRUŽENJU  KOJEM  ŽIVE  I  RADE.  GDJE  JE

MATERIJALNO  STRAŠNO  BITNO.

NO,  OSJEĆAM  I  VIDIM  NA  MNOGIM  PRIMJERIMA,  A  RIJETKO

ČUJEM  ZA  DRUGAČIJE  PRIMJERE,  MADA  IH  IMA,  DA  PRUŽANJE

I  PRENAŠANJE  ISUSOVE  LJUBAVI  NA  TU  DJECU  I  MLADEŽ,

NIJE  DALEKO  NA  PRVOM  MJESTU  SVAKOG  SVEĆENIKA  I

VJEROUČITELJA  KOJI  RADE  S  MLADIMA  I  DJECOM.

ISUSOVA  LJUBAV,  TO  JE  JEDINI  PRAVI

NAČIN.

I  UVIJEK  SI  ZAMISLIM  KAKO  BI  TO  ISUS  RADIO  S  MLADIM

A  I  DJECOM.  I  UVIJEK  GA  ZAMISLIM  KAKO  BI  SJEDIO  OKRUŽEN

RADOSNOM  NJIHOVOM  GRAJOM.  ALI  ON  NE  BI  VIKAO  NA  NJIH

I  TRAŽIO  DA  BUDU  TIHO,  DA   SE  NE  MIČU.  NO,  I  ON  BIH

UPOZORIO  PRIJEKORNOG  POGLEDA  ALI  PUNOG  LJUBAVI.

ISTINA,  NJEMU  BI  TO   BILO  LAKO  JER  SU  SVI  ONI  NJEGOVA

DJECA.

NO,  ON  IM  NE  BI  PRIJETIO  DA  NEĆE  NA  PRIČEST  ILI  KRIZMU,

DA  NEKA  IDU  SVOJIM  RODITELJIMA,  DA  ONDA  NEKA  TI  ISTI

RODITELJI  NE  DOLAZE  MOLITI  I  PROSITI  ZA  SVOJU  DJECU

KOJA  NE  SLUŠAJU.

NE,  ISUS  BI  IM  PRIČAO  O  LJUBAVI.  NA  STO  NAČINA,  NE

SAMO  RIJEČIMA.  NEGO  I  BOJOM  GLASA,  UMILNIM  POGLEDOM,

SVOJIM  SILNIM  PRIMJERIMA  PONIZNOSTI  I  OPRAŠTANJA  U

SVAKODNEVNIM  DUŽENJIMA  SA  NJIMA.

NE  BI  NJIHOVU  VJERU  I  LJUBAV  I  NADU  LIMITIRAO

DOBIVANJEM  DOVOLJNOG  BROJA  PEČATA  I  DOBROM  OCJENOM

IZ  VJERONAUKA.

VIDIO  SAM  DA  SE  NAJBOLJE  CIJENE  ONI  KRIZMANICI  KOJI  SU

IZ  VJERONAUKA  SVE  ZNALI,  IMALI  SVE  ODLIČNE  OCJENE.

I  TO  JE  DOBRO,  NO  I  ŽIDOVI,  FARIZEJI  I  SADUCEJI  I  DRUGI,

TAKOĐER  SU  SVE ZNALI  O  ZAKONIMA  KOJE  IM  JE  BOG  DAO.

A  NISU  MOGLI  SPOZNATI   DOLAZAK

LJUBAVI,  SPASITELJA  ISUSA  KRISTA.

ŽALOSTAN  SAM  ŠTO  OSJEĆAM  DA  NI  DANAŠNJI  PRISTUP,

NAČIN  I  TEHNIKA  PREDAVANJA  VJERE  I  DUHOVNOSTI  DJECI  I

MLADIMA,  NIJE  DRUGAČIJI.

NE  IDE  K  TOME  DA  DJECA  I  MLADI  SPOZNAJU  LJUBAV,

ISTINSKU  LJUBAV,  LJUBAV  ISUSA  KRISTA.  A  SVEĆENICI  I

VJEROUČITELJI  SU  NAJPOZVANIJI  DA  IM  TO  DADNU.

BAREM  ONAKO  KAKO  SU  I  KOLIKO  ONI  TU  LJUBAV  SPOZNALI

KADA  SU SE  ODLUČILI  PRIHVATITI  POZIV  GOSPODINA  ISUSA

KRISTA  I  BITI  VERIFICIRANI  SVJEDOCI   NJEGOVE  VJERE.

I  LJUBAVI.

GOSPODINE,  LJUBAVI  NAŠA,  MOLIM  TE

DA  USADIŠ  TU  SVOJU  LJUBAV  U  SRCA

SVIH  SVOJIH  SVEĆENIKA  I

VJEROUČITELJA  KOJI  RADE  S  DJECOM  I

MLADIMA  KAKO  BI  IM  ONA  BILA  NA

PRVOM  MJESTU  ONOGA  ŠTO  ĆE

OSJEĆATI  DA, TIM MLADIMA  I  TOJ

DJECI,  TREBAJU  DATI  U  VJERI  I

DUHOVNOSTI.

POŠALJI  IM  SVOJEG  DUHA  SVETOGA  U

OBILJU.

BLAGOSLOVLJEN  TI  GOSPODINE,  I  DUH  SVETI,  I  BOG  OTAC,  U

VIJEKE.