Po?etna Sadraj Vaa svjedo?anstva PUT DO OZDRAVLJENJA
PUT DO OZDRAVLJENJA PDF Ispis



EVO JO JEDNOG PREKRASNOG SVJEDO?ENJA KAKO 


GOSPODIN BOG RJEAVA NAE IVOTNE PROBLEME


KADA MU SE OTVORIMO I TO GA ISKRENO I VELIKOJ


POTREBI MOLIMO.


I VJERUJEMO DA NAM SAMO ON MOE POMO?I.



ON ?E TO SVAKAKO U?INITI, ALI SAMO ONAKO KAKO 



ON ZNA DA JE TO ZA NAS NAJBOLJE.

OVA DRAGA SESTRA U VJERI JE KROZ BOJU VOLJU 



U NJEZINOJ BOLESTI POBIJEDILA NE SAMO BOLEST



NEGO NETO TO JU JE VIE SPUTAVALO.



SVOJ STRAH OD BOLNICE, SVOJ STRAH OD TOGA



DA POKAE STRAH.



TOLIKO JE ISKRENE RADOSTI U NJEZINOM SVJEDO?ENJU 


DA SU SE I MENI NA KRAJU ZASUZILE O?I.


I JA MOGU SAMO RE?I : ''BOE HVALA TI,



TI SI JEDAN, JEDINI I ZAUVIJEK!''





 PUT DO OZDRAVLJENJA
 
Unatrag tri godine pojavili su mi se problemi sa titnja?om. 

Ultrazvukom je ustanovljeno da imam strumu te nekoliko manjih i ve?ih
?vorova na titnja?i. Dobila sam hormonalnu terapiju i kontrolirala je
svakih est mjeseci.
Cijelo to vrijeme nalazi su bili zadovoljavaju?i. 
Moj"krini put" zapo?eo je u oujku ove godine. Punkcijom najve?eg
?vora u titnja?i ustanovljeno je da se u njemu nalaze stanice koje
upu?uju na mogu?nost postojanja zlo?udne bolesti. ''Potrebno je izvaditi
cijelu titnja?u.'' 
Otprilike je tako glasila informacija koju mi je prenio suprug, a koji ju je 

netom dobio od lije?nika. Ja sam upravo stigla ku?i s ve?ernje mise.
Na neki na?in kao da nisam bila iznena?ena. Ipak, moja reakcija, koja je 

uslijedila, bila je za mene neo?ekivana.
ok...NevjericaStrah...SuzeSve u tri minute. A onda pitanja koja nisam
eljela ali koja su me preplavila.
 
Pa kako je to mogu?e sad ,kad je krenulo moje obra?enje ? 
Redovito odlazim u crkvu Nakon dugih priprema obavila sam ispovijed
Umjesto nagrade to sam krenula pravim putem sad sam kanjena. 

Zato ba sada?...
Potom mi je ''zazvonila'' rije? BOLNICA , pa OPERACIJA. Pa ja ne mogu i?i

u bolnicu,a kako da onda idem na operaciju? Moj otpor prema bolnici je

OGROMAN, pogotovo nakon mamine smrti i svega to smo po bolnicama

proli.
Strah me potresao od glave do pete.
Onda sam krenula samu sebe smirivati . Molit ?u Boga i On ?e mi pomo?i .

On ?e me spasiti od operacije. On zna da ja to ne mogu.

On ?e me ozdraviti
A ?ime sam zavrijedila da me ozdravi? elim li ja uop?e ozdraviti?
 Pa, moda ba i ne
Moda moram na taj na?in biti kanjena za krivnje koje jo nosim u
sebi. ?ime sam zasluila da me Bog ozdravi? Moram li to zasluiti? 

Pa ,Bog spaava po svojoj velikoj milosti a ne po zaslugama
 
Takve, i jo mnotvo sli?nih, misli prolazile su mi glavom. I tako cijeli
vikend.
U utorak odlazim u bolnicu kod kirurga na dogovor za operaciju.
Dok ga ?ekamo pored nas u kolicima voze djevojku na operaciju .

Opet strah. Nesigurnost. Slabost .
Sram, jer osje?am strah. Za mene bi bilo veliko ponienje, kad bi netko 

primijetio da se bojim. Moj je moto bio stisni zube, otrpi i ne dopusti da


itko vidi tvoju slabost ili strah.
Jer to bi ljudi mislili o meni ? Da sam straljiva ? Da se nisam u
stanju kontrolirati ? Da nisam svemogu?a ? 
O ,kako ljudska glupost moe biti bezgrani?na ... ALI, TO SAM BILA JA.
Dolazi kirurg i uvidom u dokumentaciju potpuno me zbunjuje. Po
njegovom miljenju moj nalaz moe biti bezopasna cista ili karcinom .
Ili jedno ili drugo . Ba fino. Ali , u oba slu?aja operacija nije
hitna jer je ?vor manji od 1 cm ,i do jeseni se ne?e nita dramati?no
promijeniti. 
Kako sam ja tip koji ne voli nita ostavljati za sutra, a spominje se i 

mogu?nost zlo?udnosti , odlu?ujem se za operaciju to prije .
Termin je dogovoren za nekoliko tjedana. 
A onda nova pitanja. Kako re?i djeci , a da ih ne preplaim ? Kako re?i 

najbliima ? Kako sprije?iti da se vijest ne proiri ?

Kako pripremiti sebe za odlazak u bolnicu ? KAKO, KAKO, KAKO ... ?
 A BOG ? Iako je to bilo vrijeme mojeg intenzivnog obra?enja , tek sam se
nakon nekog vremena "sjetila" da bi i Njega mogla uklju?iti u cijelu
pri?u . Naime, moje "ja" je jo uvijek bilo jako , jako prisutno .
Nisam to eljela , ali nisam druga?ije mogla ni znala . Cijela ova
"drama" odvila se u pet dana. 
Prva osoba(iza mua) s kojom sam podijelila svoju muku bio je jedan moj

brat po vjeri. Ispri?ala sam mu to mi se doga?a. Umjesto tipi?ne ljudske

reakcije saaljevanja, on je jednostavno rekao da sam s nekim razlogom

dobila tu kunju . Da je ona za moj rast u vjeri ili pak moda za moje

svjedo?enje kod mojih blinjih . Moda ?e me Bog ozdraviti .

Rekao je da ne zna zato i kako, ali osje?a
da ?e sve biti dobro.

I ako elim da ?e i on moliti za moje ozdravljenje .


Ja neka idem to ?e?e na misu , pri?e?ujem se , molim devetnice i druge
molitve i prepustim sve Bogu.
To je upravo ono to sam morala ?uti u tom trenutku. 
U crkvu sam ionako odlazila dosta ?esto , jer sam osje?ala potrebu. 

Molila sam redovito . Ono to sam dodala bile su devetnice za ozdravljenje i

moja osobna molitva Bogu da me ozdravi i potedi operacije .

Tek nakon nekog vremena sam spoznala da moram
ubaciti dodatak :"Ako je to u skladu s Tvojom voljom i Tvojim
planovima za moj ivot." 
Vrijeme operacije se bliilo. Morala sam napraviti predoperativne preglede . Po?eo se javljati nemir . I sve je vie bujao . 
Tjedan dana pred operaciju odlu?ila sam zatraiti jo jedno miljenje . 

Jako me zbunjivalo to to je moj lije?nik elio hitnu operaciju ,

a kirurg smatrao da to moe pri?ekati do jeseni .
to ako je to neki znak od Boga , a ja ga nisam prepoznala? to ako
me Bog u me?uvremenu ozdravio ,a ja ne znaju?i idem na operaciju? to
ako ... ?
 I dobijem drugo miljenje. Bez pregleda . Samo uvidom u
papire . Razo?arenje . Nita novo nisam saznala . Dilema je i dalje
ista . ?etvrtak popodne je . U ponedjeljak moram potvrditi dolazak u
bolnicu .
 Napokon se lomim i obra?am pravom ''lije?niku'' . Na koljenima,
iz dubine due i srca , sva u suzama, traim pomo? od Boga .
 Molim ga da mi da neki znak i pomogne , ali onako kako On zna da je

najbolje za mene , a ne onako kako to ja elim . Znala sam da je moj kirurg
vrhunski stru?njak : Vrlo je pristupa?an i ljubazan - lije?nik kakvog
moete poeljeti . Ali , ja sam osje?ala da u bolnicu ne mogu . Otpor
je bio ogroman . 
Ja u svari nisam ni znala to bih od Boga u tom trenutku mogla traiti. 

ALI ON JE ZNAO .
I u petak stie pomo? .
Draga poznanica, s kojom se nisam ?ula oko dva mjeseca, taj je dan bila
na Upravnom odboru gdje je bio i moj suprug . Godinje oboje sudjeluju
na tom odboru svega 4 - 5 puta . Ali taj petak jesu . I prvi puta (u
dvije godine )ona je nakon odbora sjela s njima na kavu . I pitala za
mene . Tako je saznala za moju operaciju . Ispostavilo se da je ona
imala sli?ne probleme . Moj lije?nik bio je dugo godina i njezin
lije?nik . Prije sedam godina elio ju je pod hitno operirati . Odbila
je . Prolo je 7 god. , ona je promijenila lije?nika i jo uvijek nije
otila na operaciju . I sve je pod kontrolom . Neki bi rekli
slu?ajnost , ali ako si vjernik slu?ajnosti ne postoje . Sve je to po
Bojem planu . 
Ukratko, ja cijelu ovu situaciju doivljavam kao odgovor na moje molbe . 

Kao pomo? da donesem kona?nu odluku.
 Otkazujem operaciju . Protiv svake ljudske logike , bez prevelike ideje to dalje poduzeti.
Ista poznanica je spomenula jo jednog stru?njaka za kojeg sam i ja ?ula .
Odlazim k njemu . On vri kompletan pregled . Zaklju?uje da nije hitno,
 ali operacija je nuna ove godine, najbolje na jesen. 
No , on ima drugi pristup lije?enja titnja?e . Ne eli vaditi cijelu titnja?u , 

ve? samo oboljeli dio. Operacija je manjeg rizika , breg oporavka i

preostali dio titnja?e moe preuzeti ulogu cijele . To zna?i, bez lijekova ili u

maloj koli?ini . Dugoro?no to je blagodat za cijeli organizam .

 No, u cijeloj pri?i postoji jedan veliki ALI . 

Ako se nakon operacije pokae da je ova polovica zlo?udna , trebat ?e 

ponovno na operaciju u kratkom vremenu da bi se izvadila i druga polovica .

Dakle, u kona?nici sve visi u zraku . Dapa?e, postoji mogu?nost da ?u u

kratkom vremenu morati na dvije umjesto na jednu operaciju .

Umjesto tjedan dana u bolnici to moe ispasti dva . To me brinulo najvie.
Dakle, u Vinogradskoj bi mi odmah izvadili cijelu titnja?u , nakon 7 dana

idem doma i doivotno pijem hormonsku nadoknadu. I to je to .
A na Rebru lutrija . ?udim se sama sebi . Ja sam "zihera" . 
No, ja vjerujem da me Bog doveo tu s razlogom . Bez Boga ja nikada ne bi

donijela takvu odluku . Nikada .

Pro?e ljeto, dolazi jesen . Jo uvijek molim Boga za ozdravljenje , ali sad mi

vie to nije ivotno vano . Vie molim za snagu , jakost i hrabrost za ono

to me ?eka . Termin se pribliava i ja postajem nemirna . 
No , doga?aju mi se ?udesne stvari . Moje sestre i bra?a u vjeri odlaze u
Me?ugorje na hodo?a?e. Neki mole za mene . 

To je neto ?udesno . Da otkrijete da postoje ljudi koji mole za vas . 

To je jedan poseban osje?aj . Osje?ala sam se privilegirano .
 Jedna draga sestra u vjeri donijela mi je krunicu . Bila sam ushi?ena . 

Zahvaljujem Bogu za te divne ljude koje je Bog stavio na moje pute .
Kako nisam ila u Me?ugorje , odlu?ila sam prije operacije oti?i na Mariju 

Bistricu . Prvi puta u ivotu kao kompletan vjernik . Ispovijed . Misa .

Krini put . Blagoslov . Ushit. Mir . Ljubav .
Mislim da bez te duhovne pomo?i ne bih izdrala pritisak i tjeskobu koji su 

me ?ekali .
 U srijedu odlazim u bolnicu . smjetaju me u sobu.
Molim Boga da mi pomogne izdrati ovu kunju . Molim . Nekad
koncentrirano , nekad mehani?ki . Vadim svoju duhovnu literaturu.
Pokuavam ?itati . Nakratko uspijevam . Tenzije rastu . Tjeskoba .
Hvala Bogu smjestili su me u jednokrevetnu sobu . Padam na koljena i
molim za pomo? . Pomo? da izdrim do operacije , da se ne raspadnem.
U jednom trenutku obriem suze i sjednem . Zazvoni mobitel . Zove moj kum. I pri?a.
Nemam pojma to , samo znam da se smijem . On jednostavno ima taj dar.
 I on pri?a i pri?a , a ja se smijem . Zavrimo razgovor . Mobitel
odmah zazvoni . Zove draga sestra u vjeri . Ona je jedna od nekoliko
ljudi kojima sam povjerila svoje strahove . Ja , koja prije nikome ne
bi priznala da me strah , pa da mi je o tome ovisio ivot . Nekome
priznati da imam slabosti . To je prije bilo nezamislivo . Razgovarale
smo i razgovarale . I to je bilo to . Dobila sam ohrabruju?e poruke na mobitel
od bra?e u vjeri . I obitelji . 

Pomo? sam traila i dobila je . Odmah .
Preivjela sam dan , no? i do?ekala operaciju . Molila sam Boga za cijelo
medicinsko osoblje i za mojeg kirurga da u?ine ono to je za mene
najbolje . I u?inili su . Odstranili su mi dio titnja?e i ?ekao se
patohistoloki nalaz, da se vidi to je s preostalim tkivom, da li treba nova 

operacija.

 Doao je za tjedan dana . Ne mogu re?i da mi nije u trenutku prolo kroz 

glavu da je moda lo . Ali nisam bila zabrinuta . Vjerovala sam da Bog zna

moje mogu?nosti ovog trenutka i da me ne?e kuati preko mojih snaga .

I nije . Pokazao mi je da uz njegovu pomo? mogu kroz sve pro?i i hvala mu

na tome . Nije me naputao ni trena . Bio je tu , drao me i pridizao .
Ono to mi je jako nedostajalo bila je sv. Misa i pri?est . Svaki put
kad se pri?estim osje?am da sam dobila snagu za i?i dalje . Zato sam
po dolasku ku?i smiljala kako oti?i do crkve i pri?estiti se . Po
miljenju mojih uku?ana to nikako nije bilo pametno jer sam jo bila
dosta slaba . No , nakon nekoliko dana odlu?ila sam se odvesti na
misu . Ni u jednom trenutku nisam pomislila da to ne?u mo?i . Znala
sam da se elim Bogu zahvaliti na obilju milosti i milosr?a koja mi
je u?inio . Tek kad sam skretala prema crkvi palo mi je na pamet da bi
moglo biti problema s parkirnim mjestom. Pa bi onda morala dalje parkirati

i neto due pjea?iti. Skrenem za ugao i nasmijem se . Ne samo da me

?ekalo parkirno mjesto , nego me ?ekalo ono najblie do crkve .
to re?i ? Za mene to je ?udo . Za moju obitelj
nije . Zato sam ovu veliku kunju kroz koju sam prola prikazala za
njihovo obra?enje . A dragome Bogu zahvaljujem svakodnevno na njegovoj
velikoj dobroti , ljubavi i strpljivosti koju je pokazao za mene .

 Ovaj, zadnji dio, svjedo?anstva napisala sam prije dva tjedna dok jo nisam

imala sve nalaze , stoga se vra?am nekoliko koraka unatrag da bi


zaokruila pri?u sa trenutnim stanjem . Dakle , dva dana po dolasku


ku?i moram ponovno u Zagreb na kontrolu . Patohistoloki nalaz je


pokazao da sam dola pravovremeno . Na?ene su zlo?udne stanice , ali


nisu probile membranu i ule u okolno tkivo . Stoga nije potrebno

zra?enje ni dodatni zahvat .


Mislila sam da je time pri?a zaokruena .


Ali nije bila . Kad se vadi polovica titnja?e mogu?e je da se po?nu


stvarati antitijela na onu drugu polovicu . Zatim treba vidjeti da li


je preostali dio po?eo stvarati hormone i u kojoj mjeri . Ova pri?a s


hormonima nije me zabrinjavala , jer sam znala da tabletama mogu


nadomjestiti njihov manjak . No , pri?a s antitijelima bila je


iznena?enje . Nitko prije nije spominjao tu mogu?nost . To je jo


jedna mogu?a komplikacija koja najvjerojatnije vodi do va?enja i druge


polovice . Lagano sam se uznemirila . Nije mi preostalo nita drugo


nego napraviti potrebne nalaze i po?ekati rezultate . ?ekala sam dva


tjedna . Puna pouzdanja u Boga , vjerovala sam da ?e sve biti u redu .


I bilo je .


Sad pijem minimalnu dozu hormona . Desni reanj preuzeo je


ulogu cijele titnja?e . Hormoni su u granicama normale . Sljede?a


kontrola je za tri mjeseca . Lije?nik mi je rekao da na kraju pri?e


moemo zaklju?iti da je sve dobro prolo .


A to ?e biti dalje ? Da li ?u u budu?nosti morati ponovno na operaciju ? Do

kada ?e sve biti u redu ? to ako...?


Odgovore zna samo dragi Bog . Moj ivot je u njegovim rukama i On ?e

u?initi ono to je po Njegovim planovima najbolje za mene . Moje je da svaki

dan ivim pokuavaju?i ivjeti u skladu s Njegovom voljom .


Na po?etku molila sam se za ?udo izlje?enja bez operacije . Dobila

sam operaciju sa obiljem drugih ?uda .


Molila sam za ozdravljenje . Dobila sam ga .


HVALA TI BOE MOJ MILOSTIVI NA OBILJU

TVOJE LJUBAVI I MILOSR?A KOJIMA SI ME

PODARIO .