Vaa svjedo?anstva i duhovni poticaji - u audio obradi
Svjedo?anstvo o obra?enju
Hudoletnjak Ivana
Svjedo?anstvo o obra?enju k?eri i oca,
Petre i Ivana
Svjedo?anstvo o otvorenosti ivotu obitelji Adani?
![]() |
![]() |
KR?ANSKI IVOT JE DRUGA?IJI
Do?i k nama, Due sveti, preobrazi nas, obrati nas, spasi nas, pomiri nas, sloi nas, posveti nas! Nau?i nas da budemo potpuno Kristovi, potpuno tvoji, potpuno Boji, po zagovoru i posredovanju, pod vodstvom i zatitom Bezgrene Djevice,tvoje pre?iste Zaru?nice, Isusove i nae Majke Marije, Kraljice mira!
Amen.
Kada govorimo o kr?anskom ivotu, vano je re?i da je to kr?anstvo koje JEST ivot, a ne samo formalno vrenje kr?anskih dunosti.
Ipak, i u naem naoko urednom kr?anskom ivotu ?esto kroz kra?e ili due vrijeme, ne stojimo na ?vrstom temelju, ne gledamo u pravom smjeru, vidimo samo i najprije sebe, sa svojim eljama i o?ekivanjima, koja se ne daju ostvariti ili nas njihovo ostvarenje ne ispunjava i ne usre?uje.
A pravi Put, Istina i ivot je Isus Gospodin, koji je k nama s neba doao, da mi ivot imamo, da ga u izobilju imamo. (Usp. Iv 10,10b) Isus je to saeo u Govoru na Gori. To je Isusovih osam Blaenstava.
Okrenuti se Isusu, staviti Njega na prvo mjesto u svome ivotu, zna?i susresti se s Njegovom ?enjom da me usre?i, da upoznam kolika je moja vrijednost i dragocjenost u Njegovim o?ima, kako me On gleda, to On misli o meni. Kada se tako upoznam i osvjedo?im u Njegovu ljubav za mene i sve ljude, onda se sve mijenja, ivot zaista postaje druga?iji, nov.
Iz takvog ivota po Blaenstvima razumljivo je da se to prelijeva u istinsko zajednitvo.
Zajednitvo je pojam kr?anskog ivota koji kr?anstvo moe ponuditi svijetu, a kr?anski ivot jest put istine, mira, radosti i angamana koji to sve zaokruuje.
Ro?ena sam kao eljeno i dugo ?ekano, prvo dijete i odrasla u kr?anskoj obitelji koja je ivjela sakramentalni kr?anski ivot i u kojoj su vjera i domoljublje zauzimali iznimno vana mjesta. Odrastala sam misle?i da je biti Hrvat i biti katolik (tim redom), jedino zaista vano.
Me?utim, kako sam ve? vrlo rano po?ela sam pokazivati sposobnosti brzog u?enja, znatielje i razli?itih interesa i sposobnosti, pobirala sam pohvale to mi je jako godilo, te sam se sve vie trudila biti u svemu najbolja i angairati se gdje god sam osjetila da mogu posti?i uspjeh, jer su mi pohvale i miljenje drugih po?ela puno zna?iti. ?ak, to vie, miljenje drugih po?elo je odre?ivati i moje ponaanje, jer sam voljela uvijek biti u pravu, dobivati priznanja, biti voljena i cijenjena, pa su tako moje vrijednosti, ve? tijekom adolescencije po?ele varirati od onih iz djetinjstva prema svjetovnijim, odnosno onim vrijednostima koje su se ticale isklju?ivo moga zadovoljstva, ali me nisu duhovno izgra?ivale.
Tako se nastavlja i kod stvaranja prijateljstava, studiranja, moje relativno rane udaje, dobivanja dobrog zaposlenja, gdje sam se ve? nakon po?etka rada vidjela u ulozi rukovoditeljice, te su moje ambicije nezaustavljivo rasle. Stvari su se nekako i kretale u tome pravcu. Uvijek me u svemu karakterizirala iznimno jaka volja i upornost, mislila sam da mogu u?initi sve to JA poelim, i NESALOMLJIVOST, bila sam uvjerena da me niti jedna teko?a ne moe poraziti.
Dugo vremena drala sam sva 3 kuta i 2/3 ?etvrtog, u svojoj obitelji, bila sam svome muu i ena i prijateljica, majka i oslonac i utjeha u mnogim krizama i ivotnim poteko?ama. Prevladavala sam sve dje?je bolesti naega braka i obitelji, brinula se za svoju svekrvu i moje roditelje, rodila ?etvero djece. Uz sve to, MORALA sam biti u svemu najbolja, sve naj, perfekcionizam je ovladao mnome, a ja sam tako?er i o?ekivala pohvale i uivala u njima. eljela sam materijalnu sigurnost i po?ela sam je s muem ostvarivati. povjerovala sam da sve to poelim mogu sama, da ne trebam ni?iju pomo?, pa ni Boju, postala sam samodostatna.
Za sve to vrijeme, udaljavala sam se od Isusa. Zapravo, zapela sam u nekom uvjerenju da sam ja dobra vjernica ali samo za sebe, bez Crkve, bez zajednitva, bez molitve. Nedostajala mi je prava vjera, no guila sam je borbom za novo uspostavljenim vrijednostima koje sam malo, pomalo ostvarivala. Ali, nekako to nije bilo ono ispunjenje koje sam o?ekivala niti mir koji sam traila. Jedina zaista istinska radost bila su moja djeca, ali obitelj je trpjela zbog ?estih sva?a, nervoze, razdraljivosti i sukoba muevoga i moga ega, ivjeli smo kao rogovi u vre?i.
Odjednom sam postala puna strahova. Po?ela sam se bojati visine, mraka, samo?e, istupa i izlaganja pred drugima, zarobila me je nesavladiva trema u mnogim situacijama, to me je sputavalo i u poslu, jer sam morala odravati ro?ita, to mi je postalo pravo mu?enje. Nisam bila zadovoljna i nisam znala zato.
Imala sam to sam eljela, ali stalno sam se propitivala to je uop?e smisao ivota, koji je moj cilj, nedostajao mi je mir. Isus je ?esto kucao na moja vrata, slao mi ljude po kojima je djelovao, ali nisam to dubinski prihva?ala. Sve vie sam tonula u nezadovoljstvo, Isusa sam udaljila iz svog ivota, a grijeh je postao njegov dio. ?inilo mi se da sve vie tapkam u mraku.
Isus mi je ponovo poslao u ivot divnog ?ovjeka, sve?enika, pater Stanka. Po?ela sam ponovo prakticirati vjerski ivot, zajedno s muem sve vie ivjeti sakramentalno, ali to je bilo nekako na povrini, u dubini se nije puno to promijenilo, nisam prakti?no osje?ala pripadnost kr?anskoj zajednici. ivot mi se sveo na traganje za ivotnim smislom i o tome to je cilj moga ivota, potrebu za materijalnim, nemir u dui, nezadovoljstvo postignutim.
Me?utim, poslovna situacija u naoj obiteljskoj tvrtci, gdje sam u me?uvremenu dola raditi, po?ela je zbog sve izraenijih gospodarskih problema izrazito stagnirati, a onda se i pogoravati. Recesija se pokazala u punom zamahu, ostajali smo bez poslova, nenapla?enih potraivanja, kreditno optere?eni s kompletnom imovinom optere?enom hipotekama. Zbog svega toga se na moju obitelj, stutio, kao tzunami, val gospodarske krize, koji nas je po?eo potapati i u materijalnom smislu, potopio nas, barem u tom prvom naletu. Moj osigurani materijalni svijet, po?eo se uruavati, nestajati pred mojim o?ima, sve to smo stjecali 25 godina, po?eli smo gubiti.
Gledaju?i to se doga?a, po?eo me zarobljavati strah i panika. Okupirala me tjeskoba. Potreba za bijegom negdje, ne znam gdje ali maknuti se gdje me nitko ne zna. Osje?ala sam se kao da me vode na strijeljanje, kao da je svemu doao kraj. Hvatali su me napadi nezaustavljivog pla?a. No?u nisam spavala, moje tijelo gr?ilo se i treslo. ?inilo mi se da nastupa potpuna propast moga ivota. Za sve probleme u mojoj obitelji po?ela sam kriviti sebe.
Zaboravila sam se smijati, izgubila sam svu ivotnu radost. S uruavanjem tog mog bajkovitog svijeta, po?ela sam se i sama uruavati, izgubila sam oslonac koji sam si stvarala u materijalnim postignu?ima, izmaklo mi je tlo pod nogama, fizi?ki i psihi?ki sam propala, povukla sam se u sebe, paralizirali su me strahovi, tjeskoba, o?aj, nemo?, potreba da nestanem, da umrem, da me nema.
Prestala sam razgovarati, ?itati, nisam mogla pratiti nikakve razgovore, tjeskoba me razapinjala, molila sam svoga mua da me vodi u bolnicu, da me zatvori tamo, da nestanem iz ovog svijeta jer za njega vie nisam imala snage, on je sada za mene predstavljao stranu opasnost. Po?ela sam doivljavati vrlo teke napade bolesti, oboljela sam od teke depresije. Nestala je moja snana volja i moja svemo?, sve je nestalo.
Ostala mi je samo molitva.
Po?ela sam dozivati Isusa: Isuse, moj Boe, ti si moj milosrdni Bog, ne ostavljaj me. Znala sam tako ponavljati cijelu no?. Jednoga dana, dok sam molila na kau?u, zamolila sam Duha Svetoga da otvori stranicu Sv.Pisma koja ?e me umiriti. Otvorila sam Poslanicu Filipljanima 4.4-7: ''Radujte se uvijek u Gospodinu! Da ponovim: radujte se! Ne brinite se tjeskobno ni za to, ve? u svemu iznesite svoje potrebe Bogu pronjom i molitvom, sve u zahvalnosti. I mir ?e Boji, koji nadilazi svaki razum, ?uvati srca vaa i misli vae u Kristu Isusu.''
Bila sam potresena! Isuse ti me tjei, ti me ohrabruje.
Svaki dan ?itala sam tu Boju poruku koju mi je poslao i Sveto Pismo i snaila se molitvama, razgovorom s Isusom, postom, svetom Euharistijom, odlaskom u Crkvu, klanjanjem pred Presvetim i ponovo, jedan dan, na istom onom kau?u, za?ujem jasan glas: Ne boj se Mirjana, ne boj se Mirjana! Boe moj; Boe moj, hvala ti, tisu?u puta, hvala ti! Bojala sam se to nekome re?i. Tek nakon vie dana rekla sam muu, bojala sam se da ?e mi netko re?i da sam luda. Opet ta navezanost na poglede drugih! U toj muci i boli, po?ela sam shva?ati: ja znam to je smisao ivota: Isus, Ljubav! U tom bezna?u, uzviknula sam Bogu svoje DA.
I dalje trae?i radost, otila sam na Kursiljo i otkrila zajednitvo, angairala sam se u zajednici i otkrila radost. Bila sam na sva ta mjesta pozvana, Isus me pozvao, kao to me pozvao i ovdje da sada vama svjedo?im o svome kr?anskom ivotu. Kada mi je prole godine Vele?asni Andrija rekao : Pozivam vas, ja sam pomislila: zato mene, ja to ne znam, ja nisam za to spremna i nakon razmiljanja, dola mi je misao: Ja ne biram, ja sam birana, pozvana sam Isuse, evo me, ja ne znam, ali ti zna, vodi me, radosna sam!
Sada imam mir, imam radost, znam to je smisao ivota, znam to je cilj ivota - to je put prema svetosti ivota. Ne mu?e me strahovi, trema je nestala, zato i mogu sada, ovdje, pred vama svjedo?iti. Ne traim vie stalna odobravanja niti podrazumijevam svoju nesalomljivost. Bog me voli i grjenu i slabu i bolesnu i jadnu, takva sam.
Moji problemi s navedenim kriznim tzunamijem jo nisu zavrili. ?eka me jo jedan veliki i teki doga?aj ali vie nisam na dnu, vie ne puem, vie ne umirem od straha. Ako me briga i svlada, Isus me pridigne, a ja ga drim za ruku i molim ga: Isuse ti misli, ja ne znam, ti vodi, ti upravi, ti okreni sve na dobro. I tako mu pronjom i molitvom predajem svoje potrebe, sve u zahvalnosti jer znam da je svako zlo za neko dobro. Ja ne znam kako ?e biti, ali vjerujem, biti ?e dobro, jer Isus me eli radosnu. Ono to ?inim, ne ?inim vie za svoju promociju nego za slavu Kristovu i on mi daje u izobilju.
Moja obitelj je ?vr?a, radosnija i slonija i brojnija nego prije, k?erka je spontano za?ela i rodila dvoje djece nakon ?etverogodinjeg lije?enja i dijagnoze da ne moe imati djecu bez potpomognute oplodnje. Krist je postao ivotni oslonac svakog ?lana moje obitelji. Znam da ne mogu osigurati nikome nikakvu materijalnu sigurnost jer je jedina sigurnost u Isusu, i takva me sigurnost dri. Sada zahvaljujem Bogu na svoj onoj boli jer je to bio na?in da me Bog oblikuje, da me o?isti i zato danas i svaki dan molim: Boe, oblikuj me i preobrazi me prema sebi, izlije?i me da budem kakvu me eli.
To je moj kr?anski ivot, ivot s Isusom, ivot s bra?om i sestrama u zajednici, ivot u kojem se i dajem, a ne traim samo za sebe, ivot radosti jer vjerujem Isusu, jer mu putam da on vodi, da on provi?a, ivot istine jer se vie ne navezujem na materijalno, mogu s njim, ali mogu i bez njega, ivot mira jer vie ne ludujem: moram imati ovo, moram stvoriti ono. Imam to mi treba, Bog brine o svemu. Svaka nova teko?a na?in je na koji me Bog oblikuje.
Moj ivot sada je ispunjen, molim se da me Bog sa?uva ranijih zabluda, ali moram priznati, pokoja mi i sada pokuca na vrata i borim se s njom, ali Isus, molitva, ispovijed i sveta pri?est daju mi snage.
Moj sakramentalni ivot postao je elja i potreba, izraz ljubavi prema Kristu kojega toliko ljubim. Isus mi je oslonac, sigurnost, zaklon, uto?ite, zrak koji diem i put kojim idem. Ne mogu bez njega. Vidim ga u svojim blinjima: prestala sam biti cini?na, ironi?na, ismijavati druge, ljudi su mi prestali biti stranci, postali su mi blinji.
Moj je ivot postao dar Boji, ne muka. I u tome nalazim odgovor na pitanje u ?emu je kr?anski ivot druga?iji. Druga?iji je u tome to je temelj moga ivota postao Krist koji je ljubav, otvaram se Njemu da me vodi, uzdam se u Njegovu providnost, ne ivim sebi?no nego u sebedarju, ne ivim vie u strahu nego oslobo?ena.
ive?i kr?anski, slijedim Krista i osje?am radosnu puninu u svome srcu. Kr?anski ivot ivim u ovome svijetu ali to nije ivot od ovoga svijeta.
Prisutnost Boje ljubavi izvor je moje radosti i sigurnosti, oslonjenosti na Njega u svim situacijama, u bolesti, pred naletima straha ili bilo kojeg drugog problema.
Boja ljubav meni je po?etak i kraj svakog trenutka u kojem ivim...
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetome. MIRJANA PALISKA
|
