Subota,  11.02.2012.g.

Razgovaram s puno ljudi u svojem svakidašnjem životu.  I često dođemo do raznih tema koje su vezane uz vjeru. Nekada ih ja otvorim a nekada drugi. Ona moja krunica, koju nosim stalno oko vrata, vrlo često je nešto što zna otvoriti neke teme.

Tako sam jučer bio na jednom rođendanskom druženju s ljudima od kojih su neki djelomično u vjeri a neki nisu.  I nije se komentiralo moje obraćenje u smislu vjere nego se većinom komentirala moja apstinencija od alkohola. I to kako sam prije bio za fešte kada sam pio a sada samo sjedim i smješkam se.

No, to je već tema koju sam davno apsolvirao i nema ničega novoga u tome.

Ono što me posebno nasmijalo bila je konstatacija jednog čovjeka koji je sjedio kraj mene i koji mi je nakon 2-3 sata druženja, i kada si je malo više popio, rekao:  ''KAJ  TI  MISLIŠ  DA  BUŠ,  ZATO  KAJ  NOSIŠ  TU  KRUNICU  OKO  VRATA,  PRIJE  DOŠEL  U  RAJ!?''  I on je to ozbiljno izgovorio. A meni je to bilo smiješno, ja sam se samo nasmijao i zagrlio sam tog čovjeka oko vrata i kroz smijeh rekao da ja to ne mislim.  Drugi i nisu baš to komentirali malo respektirajući njega a malo mene. Jedino je jedan rekao da sam ja doživio jednu promjenu, obraćenje, i da on to cijeni.

A rođendan je bio jednom dragom čovjeku koji mi je puno pomogao u mojem duhovnom rastu i s kojim svaki put, kada se nađemo, puno vremena provedem u razgovoru o vjeri i svemu što je uz tu temu vezano.

I ponovno mi je neki dan rekao da mu je jako žao što njegovi iz obitelji ne doživljavaju vjeru kao on. Rijetko idu na mise i dr. I da uvijek komentiraju da neće ići u crkvu jer se tamo nalaze svećenici koji im nemaju, radi svojih grijeha i života u grijehu, što govoriti o Bogu i svemu drugom vezanom uz vjeru.

I rekao mi je da je jako žalostan radi toga. Da ih on stalno tjera na mise, govori im da im je to obaveza da dođu, da je to radi njihovog dobra i spasenja, itd.  A da mu čak znaju i reći da kaj on ima od tog svojeg odlaska na mise.

Ja sam mu na to rekao da je svjedočenje svojim ponašanjem jedini način, jedino oruđe, s koji mi možemo nešto napraviti kod svojih obitelji. A da je on, vrlo često, bio i jest slabi svjedok. A on me pogleda i kaže da to nije istina jer da on od malena ide u crkvu, puno je ministrirao i pomagao fratrima, sudjelovao u mnogim vjerskim manifestacijama, drži se crkvenih zapovijedi, itd.

Da, rekao sam mu, poznavajući njegov život u zadnjih 20-tak godina, ali ti svojim ponašanjem ne svjedočiš svoju vjeru. On je odmah podigao glas i rekao da to nije istina. No, ja sam mu i dalje ponovi da je to tako i da mu je svjedočenje ponašanjem relativno slabo. Onda je on malo zastao, spustio glas, i ponovno rekao da to nije istina, da on svjedoči vjeru.

Ja se dalje nisam htio upuštati u raspravu oko toga da li i koliko on svjedoči svoju vjeru. A vidio sam da je i njemu postalo malo nelagodno. No to su njegove borbe.

Nekad, prije nekoliko godina i ja sam tako mislio. Da su veliki i dobri vjernici, Bogu dragi, oni koji idu često na mise, koji se prekriže prije i poslije jela, koji znaju sve o katoličkim blagdanima, svecima, običajima, koji znaju razne molitve, koji su bili u raznim svetištima, i sl.

No, danas, kada sam i malo porastao u vjeri, kada mi je Gospodin dao za spoznati neke vjerske istine, smisao Božjih zapovijedi,  smisao žrtve  GOSPODINA  ISUSA  KRISTA,  SMISAO  SVJEDOČENJA  ZA  GOSPODINA,  tada sam shvatio da su ljudi koji izvanjski svjedoče svoju vjeru, pridržavajući se crkvenih regula,  a  koji se,  svojim  svakodnevnim životom,  ne ponašaju po  BOŽJIM  ZAPOVIJEDIMA,  ZAPRAVO  NAJMILIJI  ZLU  I  NJEGOVIM  DUHOVIMA.

ONI  SU  POD  NJEGOVOM  KONTROLOM  A  DA  TOGA  NISU  NI  SVJESNI.  I  ČINE  VIŠE  ŠTETE  TIM  SVOJIM  PONAŠANJEM  KOJE  DRUGI  VIDE  NEGO  ZLO  SVOJIM  DIREKTNIM  NAPADOM  NA  NEKOGA.

A to moje razmišljanje potvrdio je i naš dragi župnik neki dan na misi kada je rekao da sada, nakon odlaska s mise i dolaska u svoje obitelji, među prijatelje,moramo svjedočiti svojim ponašanjem i životom ono što smo doživjeli na misi.

Posebno sam si zapamtio njegovu rečenicu kada je rekao da ukoliko ne možemo ljude oko sebe promijeniti i potaknuti da i oni žive u vjeri, da budu praktični vjernici,  DA  NEŠTO  NE  VALJA  S  NAMA,  S  NAŠOM  VJEROM.  Jer bi naše predanje  GOSPODINU  i život po Njegovim zapovijedima, ako  je  iskreno  i  postojano,  trebalo  svakako,  s  vremenom,  dovesti  do promjene u ponašanju i naših najbližih, obitelji i prijatelja.

Ako se to ne dogodi, moramo se dobro zamisliti što ne valja s nama. S nama,  ne s njima.  POSTAVITI  SI  PITANJE  DA  ZAŠTO  NE  ŽELE  BITI  KAO  MI,  ZAŠTO  SE  NE  MIJENJAJU!?

MOJ  PRIJATELJ  S  POČETKA   ČLANKA  NE  MOŽE  SI  ILI  SI  NE  ŽELI  POSTAVITI  TO  PITANJE.  NE  ŽELI  POGLEDATI  U  SVOJU  NUTRINU  I  PITATI  SE  ŠTO  NE  VALJA  SA  NJEGOVOM  VJEROM.

JER  AKO  SI  ''VELIKI  VJERNIK''   I  ''PUNA''  SU  TI

USTA  VJERE   A  NE  MOŽEŠ  OPROSTITI  LJUDIMA  OKO

SEBE  KOJI  SU  TE  POVRIJEDILI,  BADAVA  TI  HODANJE

U  CRKVU.

JER  AKO  SI  ''VELIKI  VJERNIK''   I  ''PUNA''  SU  TI

USTA  VJERE   A  NE  MOŽEŠ  TRAŽITI  OPROST  OD  ONIH

KOJE  SI  TI  POVRIJEDIO,  BADAVA  TI  HODANJE  U

CRKVU.

JER  AKO  SI  ''VELIKI  VJERNIK''   I  ''PUNA''  SU  TI

USTA  VJERE  A  LJUT  SI  I  MRZIŠ  NEKE  LJUDE  OKO

SEBE,  U  OBITELJI,  NA  POSLU,  MEĐU  PRIJATELJIMA,

MEĐU  SUSJEDIMA,  BADAVA  TI  HODANJE  U  CRKVU.

JER  AKO  SI  ''VELIKI  VJERNIK''  I  ''PUNA''  SU  TI  USTA

VJERE  A  OGOVARAŠ  LJUDE  OKO  SEBE  I  PRAVIŠ  SE

DA  SI  BOLJI  OD  LJUDI  OKO  SEBE,  BADAVA  TI

HODANJE  U  CRKVU.

AKO  SI  ''VELIKI  VJERNIK''  I  ''PUNA''  SU  TI  USTA

VJERE  A  LAŽEŠ,  KRADEŠ,  ''NA  SITNO'' I  NA  VELIKO,

BADAVA  TI  HODANJE  U  CRKVU.

JER  AKO  SI ''VELIKI  VJERNIK''  I  ''PUNA''  SU  TI  USTA

VJERE  A  RIJETKO  KOME  POMAŽEŠ,  POGOTOVO

ONOME  KOJI  TI  TU  POMOĆ  NE  MOŽE  VRATITI,

BADAVA  TI  HODANJE  U  CRKVU.

JER  AKO  SI  ''VELIKI  VJERNIK''  I  ''PUNA''  SU  TI  USTA

VJERE  A  ČESTO  SE  PIJEŠ  I  JEDEŠ  BEZ  MJERE  I

PSUJEŠ,  BADAVA  TI  HODANJE  U  CRKVU.

JER  AKO  SI  ''VELIKI  VJERNIK''  I  ''PUNA''  SU TI  USTA

VJERE  A  STALNO  IMAŠ  ŠTO  REĆI  O  CRKVI,  O

ŽUPNICIMA  I  SVEĆENICIMA,  I  MNOGIM  DRUGIM

LJUDIMA,   BADAVA  TI  HODANJE  U  CRKVU.

I  JOŠ  MNOGI  ''AKO...''.

SVI  IH  MI  MOŽEMO  PRONAĆI  AKO  POGLEDAMO  U  SVOJU

NUTRINU.

TI  ''AKO...''  SU  ONO  ŠTO  DRUGI  VIDE  KOD  NAS.

TI  ''AKO...''  SU  ONO  ŠTO  NAS  ODVAJA  OD  NAŠEG

GOSPODINA.

TI  ''AKO...''  SU  ONO  ŠTO  DRUGI  VIDE  KOD  NAS  I

RADI  ČEGA  NE  VIDE  RAZLOG  DA  IDU  U  CRKVU  I  DA

SLUŠAJU  BOŽJE  ZAPOVIJEDI.

ISTINA,  VELIKA  JE  STVAR  IĆI  NA  MISE,  POGOTOVO  NEDJELJNE.  TO  ČINI  RAZLIKU  IZMEĐU  KATOLIKA  I  KATOLIKA  JER  ONAJ  KOJI  NE  IDE  NA  MISE  NEĆE  DOĆI  U  PRILIKU  DA  SE  SASTANE  S  GOSPODINOM.

NO,  ONAJ  KOJI  IDE  ČESTO  U  CRKVU  I  ZNA  PUNO  O

VJERI  A  IMA  PUNO  OVIH  ''AKO...'',  ZAPRAVO  JE,  A  DA  NI

NE  ZNA,  U  SLUŽBI  ZLA.   SVE  ONO  DOBRO,  KOJE

NASTANE  NJEGOVIM  ODLASKOM  NA  MISE, NESTAJE  I

PRETVARA  SE  U  ZLO  KADA,  PO  IZLASKU  IZ  CRKVE,

POČNU  DJELOVATI  NJEGOVI  ''AKO...''.

ZNAM,  NIJE  TO  SVE  LAKO.  ZNAM  PO  SEBI  I  SVOJIM

UNUTARNJIM  BORBAMA.  ALI,  MANIMO  SE  RIJEČI  I  PRIČE.

POKUŠAJMO  SVAKODNEVNO  BAREM  NEŠTO  PROMIJJENITI

ŠTO  IMA  VEZE  S   ONIM  ''AKO...''.

MOLIMO  GOSPODINA  DA NAM  DADNE  SNAGE,  DUHA

SVETOGA  DA  NAS  VODI.  I  UBRZO  ĆEMO  VIDJETI

PLODOVE.  U  SEBI,  U  LJUDIMA  OKO  SEBE.

U  SVEMU  TOME  GOSPODINE,  BUDI

MOJA  SNAGA.  DUŠE  SVETI,  POKAŽI  MI

PUT!

BLAGOSLOVLJEN  TI  GOSPODINE  U  VIJEKE.