Nedjelja, 27.11.2011.g.

Jučer i danas sam se dosta susretao s mladima i njihovom vjerom u Gospodina. Na razne načine. I kroz teme duhovne obnove, koja je od petka do nedjelje bila održana u našoj župi, i kroz osobni razgovor s njima, a i kroz razgovore s drugim roditeljima o doživljaju Gospodina i  življenju vjere naše djece.

Na duhovnoj obnovi sve se ''vrtjelo'' oko tema interesantnih našim ''prvopričesnicima'' i ''firmanicima'' te njihovim roditeljima. Na veliku žalost našeg župnika, koji se sa gostima i suradnicima svojski potrudio da organizira ovu duhovnu obnovu, ni djeca a posebno ne roditelji, nisu se iskazali s dolaskom na ovu duhovnu obnovu. Razlozi su razni i nemam nadahnuća sada o njima pisati.

No, mene je dirnulo jedno izlaganje  patera Marijana Krištofića , voditelja ove duhovne obnove, i podijeljeni pismeni materijal ''SAVJETI  ZA  RODITELJE''. Te savjete je napisao mr. Dario Miletić, profesor psihologije u Salezijanskoj klasičnoj gimnaziji u Rijeci. Kako mislim da u tim savjetima svaki od roditelja, koji želi svojem djetetu ili mladoj osobi dati kršćanski odgoj, može pronaći nešto što mu u tome može pomoći, donosim ih u cjelini.

SAVJETI  ZA  RODITELJE

Povjerenje se gradi održavanjem obećanja.

Djeca ne smiju služiti za popunjavanje manjka u roditeljskoj osobnoj sreći i ambicijama.

Važno je prihvatiti dijete onakvo kakvo ono jest a ne zahtijevati da se ono ponaša u skladu s roditeljskim fantazijama.

Djeci se ne smije nuditi svađa kada traže razgovor.

Djeci treba bezuvjetna ljubav i ne smiju dobivati uvjetnu ljubav.

Djeca teže svom odrastanju pa ih se ne smije, zbog posesivne roditeljske ljubavi, prisiljavati da ostaju pokorna djeca prema potrebama roditelja.

Roditelji, podržavajte se međusobno. Dijete će biti zbunjeno ukoliko se roditelji ne slažu oko pravila. Budite svjesni da vi uvijek imate ulogu modela vašem djetetu. Djeca uče oponašanjem onoga što vide. Riječi neće imati značenja ako dijete ne osjeća međusobnu ljubav roditelja.

Smijte se i igrajte s djecom.

Djeca su po sebi dobra. Treba im samo malo pomoći da budu još bolja.

Ohrabrujte dijete kad vam povjerava stvari koje su njemu važne.

Razmislimo o svom vlastitom djetinjstvu kako bismo djetetu pružili ono što sami nismo imali a željeli smo.

Dopustimo male pogreške svog djeteta. Pomirimo se s činjenicom da ne možemo imati potpunu kontrolu.

Razvijajmo rutine. One stvarju okolinu koju dijete doživljava postojanom i sigurnom, kao npr. redovna molitva za obiteljskim stolom i sl.

Kada razgovaramo s djetetom važno je da taj razgovor bude na razini oči u oči.

Jako je važno da dijete stječe samopoštovanje. Ojačajmo dijete tako da mu pokažemo njegovu važnost u funkcioniranju obitelji.

Dijete treba naučiti priznati pogrešku a ne optuživati druge. To je važno za sakrament ispovijedi: da zna priznati što nije valjalo.

Dijete treba naučiti održavati obećanja. A najbolja pouka je primjer roditelja.

Nauči se govoriti:  Volim te….  Ti si moj ponos…  Znam da možeš…  Ta se pogreška može ispraviti…  Što misliš o….?

Roditelji koji zanemaruju odgoj svog djeteta propuštaju neponovljivu priliku sa opet budu mladi.

Mada  o nekim navedenim savjetima imam i ponešto drugačije mišljenje,  da sam se u odrastanju svoje djece držao gore navedenih savjeta  DOŽIVIO  BIH  MNOGE  PREKRASNE  TRENUTKE  U  ODRASTANJU  SVOJE  DJECE.  MNOGE,  PREMNOGE  TRENUTKE  SAM  PROPUSTIO.

I djeca odrastaju. Postaju mladi ljudi. Prođu krizme i pričesti, ima se 15 i više godina. I tada najedanput nestaje Gospodina iz života tih mladih ljudi. Rijetko se odlazi u crkvu na misu, ne utvrđuje se dobivena vjera i duhovnost pa  ZLO  POČINJE  SVOJU  PAKLENU  IGRU  ODVLAČENJA  MLADIH  LJUDI  OD  GOSPODINA.

JER  GOSPODIN  MORA  KUŠATI  TE  MLADE  LJUDE.  SVE  TE  SAKRAMENTE  KOJE  SU  PRIMILI,  PRIMILI  SU  IZ  NEKE  KRŠĆANSKE  I  KATOLIČKE  OBVEZE.  DA  I  NISU  BAŠ  SVOJIM  STAVOM  I  ODLUKAMA  MOGLI  UTJECATI  NA  TO  DA  LI  ĆE  IH  PRIMITI  ILI  NE.  SILNE  PRIČE  I  OČEKIVANJA  MATERIJALNIH  POKLONA  SAMO  SU  POMOGLA  U  TOME  DA  SE  IZGUBIO  PRAVI  SMISAO  PRIMANJA  TIH  SAKRAMENATA.

I,mladi čovjek potpada pod utjecaj svih onih oruđa koje zlo ima da ih zavede. MATERIJA  I  ZADOVOLJAVANJE  ISPRAZNIH  POTREBA  POSTAJU  NJIHOVA  SVAKODNEVNICA.

Jedan od najvećih uspjeha zla u tom zavođenju je usađivanje u mlade ljude očekivanja da im se podastru dokazi o postojanju Gospodina, Njegova Kraljevstva, zagrobnog života.

A  OD  NAS  RODITELJA  SU  NAUČILI  UZIMATI  OD  VJERE  SAMO  ONO  ŠTO  IM  JE  POTREBNO.

MNOGI  MLADI  LJUDI,  KOJI  KAŽU  DA  VJERUJU  U  GOSPODINA,  NE  ŽELE  SE  ODREĆI  NPR.  PREDBRAČNE  VEZE  KOJU,  PO  NJIHOVOM  POIMANJU,  ŽIVE  U  LJUBAVI  SA  SVOJIM MLADIM   PARTNEROM.  MOŽE  GOSPODIN  I  SVE  NJEGOVE  ZAPOVIJEDI  ALI  NE  MOŽE  BESTJELESNA  I  ''PLATONSKA''  VEZA  I  LJUBAV  PRIJE  BRAKA.

A  KAD  BI  SAMO  POGLEDALI  KOLIKO  SE  VOLE  NJIHOVI  I  POŠTUJU  MNOGI  STARIJI  BRAČNI  PARTNERI  KOJI  VEĆ  GODINAMA  NE  KOZUMIRAJU  BRAK  RADI  STAROSTI!  KADA  BI  SAMO  UPOZNALI  LJEPOTU  ČEKANJA,  LJEPOTU  STRPLJIVOSTI,  OJAČAVANJA  LJUBAVI  I  MEĐUSOBNOG  POŠTIVANJA!

KADA  BI  SAMO  TO  MALO  NAUČILI  OD  SVOJIH  RODITELJA,  KROZ  NJIHOVE  PATNJE  ZBOG  PREBRZIH  I  NA  KRIVIM  TEMELJIMA  SKLOPLJENIH  BRAKOVA,  BEZ  GOSPODINA.

Priča mi jedan poznanik kako ima problema sa svojim sinom, srednjoškolcem, koji mu otvoreno kaže da on ne vjeruje u Boga jer mu ne može dati nikakve dokaze za to. A radi se o jako pobožnoj katoličkoj obitelji. I kaže mi da su on i supruga jadni zbog toga. Da ponekad padnu i neke teške riječi.

Rekao sam mu da nema potrebe za teškim riječima. Tu  pomaže  samo  bezuvjetna ljubav,  molitva  i  osobno  svjedočenje vjere. I stalno ''pikanje'' sa pozivom na odlazak na mise, na molitvu, itd.

A  NIJE  ISTINA  DA  TAJ  MLADI  ČOVJEK  NEMA  VJERE.  IMA,  ''CRV  VJERE''  VEĆ  RADI  U  NJEMU.  SVOJIM  RIJEČIMA  DA  NE  VJERUJE  U  BOGA  DOŠAO  JE  NA  POČETAK  PUTA  RASTA  U  VJERI  I  DUHOVNOSTI.  TO  JE  DOSTA  DOBAR  POČETAK.  ON  ZNAČI  DA  ON  O  SVEMU  TOME  RAZMIŠLJA,  VAŽE  RAZLOGE,  TRAŽI  ODGOVORE,  DOK  GA  U  NEKOM  TRENUTKU  ŽIVOTA,  TO  JEDINO  GOSPODIN  ZNA  KADA  I  KAKO,  NEĆE  SVE  ''PUKNUTI''.  TO  JE  NJEGOV  PUT.  NA  NJEGOVIM  RODITELJIMA  JE  SAMO  DA  SE   ZA  NJEGA  MOLE  I  SVJEDOČE  MU  VJERU  SVOJIM  PONAŠANJEM  I  ŽIVOTOM  U  VJERI.

SUOSJEĆAM  SA  DANAŠNJOM  DJECOM  I  MLADIMA.  TOLIKA  ''BOMBARDIRANJA''  ZLA  KOJEKAKVIM  STVARIMA  I  SITUACIJAMA!  TO  MOJA  GENERACIJA  NIJE  DOŽIVLJAVALA.  BILI  SMO  TOLIKO  TOGA  POŠTEĐENI  PA  SMO  ISTO  TAKO  ZNALI,  KRAĆE  ILI  DUŽE,  ''ODLUTATI''  OD  GOSPODINA.  PA  ŠTO  SE  ONDA  ČUDIMO  DANAŠNJOJ  MLADEŽI.

NO,  ZBOG  TOGA  IMAJU  NAS  RODITELJE  DA  IH  MOLITVOM  I  OSOBNIM  SVJEDOČENJEM  NAŠE  KATOLIČKE  VJERE  ''VRAĆAMO''  NATRAG  I  HRABRIMO  IH  NA  NIHOVOM  TRNOVITOM  PUTU.

GOSPODINE,  BUDI  UZ  NAŠU  DJECU  I  MLADE.  NE  DOZVOLI  DA  IH  ZLO  ''POLOMI  I  POTRGA''  U  NJIHOVIM  KUŠNJAMA.  JER,  TKO  ĆE  OPSTATI  BEZ  TEBE  GOSPODINE!!

POSEBNO  TE  MOLIM  GOSPODINE,  DA  OJAČAŠ  NAS  RODITELJE,  DA  SVOJIM  MOLITVAMA  I  SVAKODNEVNIM  SVJEDOČENJEM  VJERE,  BUDEMO  NA  POMOĆ  NAŠOJ  DJECI  I  NAŠIM  MLADIMA  U  NJIHOVIM  KUŠNJAMA.

HVALA  TI  I  SLAVA  GOSPODINE,  BOŽE  NAŠ!