Četvrtak, 03.07.2014.g.

Iz raznih razloga i pobuda,  DUŠE  NEROĐENE  DJECE  često su u mojem

srcu i mojim mislima.

Ponekad odem i dadnem slaviti  MISU  ZA  SPAS  DUŠA  NEROĐENE

DJECE.

A ponekad dadnem slaviti   MISU  ZA  ONE  KOJI  SU  SUDJELOVALI  U

GRIJEHU  ABORTUSA.

Ponekad ih se sjetim u molitvama.

Ponekad ''naletim'' na knjigu ili članak koji me ponovno ponukaju da se za

njih molim i da drugim svjedočim o toj velikoj potrebi da se molimo  ZA

DUŠE  NEROĐENE  DJECE.

ZA  DUŠE  ONE  NEROĐENE  DJECE  KOJA  SU  UBIJENA  U  MAJČINOJ

UTROBI  ČINOM  ABORTUSA,  SPIRALOM  I  DRUGIM

KONTRACEPCIJSKIM  SREDSTVIMA  KADA  IM  JE  VEĆ  BILA

UDAHNUTA  DUŠA  OD  NAŠE  LJUBLJENOG  STVORITELJA.

ZA  DUŠE   ONE  NEROĐENE  DJECE  KOJA  SE  NISU  ŽIVA  RODILA

IZ  NEKIH  DRUGIH  RAZLOGA,  BEZ  SVJESNE  NAKANE  DA  IH  SE

UBIJE.

ZA  DUŠE  ONE  NEROĐENE  DJECE  ČIJI  SU  RODITELJI

NEVJERNICI,  OTPADNICI  OD  VJERE  ILI  ZA  NAŠU  KRŠĆANSKU

VJERU  NIKAD  NISU  ČULI.

Tako sam nedavno u jednoj katoličkoj knjižari, uživajući u pregledu

raznih prekrasnih katoličkih i ostalih kršćanskih knjiga, ''naletio'' na jedan

naslov koji me odmah zaintrigirao.  ''EGZORCIST  O  POBAČAJU''.

Kada sam knjižicu uzeo u ruke i malo je prolistao vidio sam da o toj

važnoj temi  POBAČAJA  piše jedan francuski svećenik,  Christian Jean

Curty, koji je godinama u jednoj francuskoj  biskupiji bio službeni

egzorcist. I to me malo zaintrigiralo što on, iz svojeg iskustva borbe

protiv zloga i njegovih, može podijeliti sa nama u svezi ove teme.

Na početku me nekako raznježila jedna rečenica koja ima tako duboki

smisao i daje toliko nade svima onima koji su sudjelovali u grijehu

abortusa, roditeljima, obitelji, liječnicima, pravnicima i drugima, a koji su

negdje u svojem životu  DOBILI  MILOST  SPOZNAJE  KOLIKI  SU

GRIJEH  UČINILI  I  OSJETILI  KAJANJE  ZA  NJEGA.

Dragi svećenik je napisao:

''…  MI  MOŽEMO  OSUDITI  SAMO  PONAŠANJE,  ALI  SAMO  BOG

MOŽE  SUDITI  SRCIMA  I  POKAZATI  SVOJU  DOBROTU  ONIMA

KOJI  GA  PONIZNO  MOLE  ZA  MILOST.  A  BOG  IPAK  ČOVJEKU

DAJE  SLOBODU  DA  PRIHVATI  ILI  ODBACI  BOŽJE  MILOSRĐE  I

DA  SE  TAKO  PRIBLIŽI  ILI  ZAUVIJEK  UDALJI  OD  SPASITELJA  …''

MILOST,  MILOST,  MILOST  MOJ

LJUBLJENI  BOŽE,  SVIMA ONIMA  KOJI

SU  SUDJELOVALI   U  GRIJEHU ABORTUSA

A ISKRENO  SU  SE  ZA  TO  POKAJALI!

Dalje, taj dragi svećenik smatra da svaki pobačaj ima  DVIJE  ŽRTVE:

DIJETE  I  MAJKU.

DIJETE,  kojemu se oduzima jedva započet život i to uz

neopisivu moralnu i fizičku patnju.

MAJKA,  ranjena kao žena u svome majčinstvu, čije su fiziološke

funkcije osakaćene kao i svaki aspekt njezine osobnosti,

biološki, emotivan, moralan i duhovan.

ŽENA  JE  PO  SVOJOJ  PRIRODI  PUNA  MAJČINSKE  NJEŽNOSTI:

DAJE  LJUBAV,  RAĐA  ŽIVOT  U  SVIM  TJELESNIM,  OBITELJSKIM,

DRUŠTVENIM  DUHOVNIM  I  ČISTO  PRIJATELJSKIM  ASPEKTIMA

MAJČINSTVA.  ŽRTVUJE  SE,  DARUJE  NAS,  SLUŽI  NAM  (U

UZVIŠENOM  SMISLU  TE  RIJEČI).

NJEZINE  BIOLOŠKE  I  PSIHIČKE  FUNKCIJE  NA  PRIRODAN  SU

NAČIN  USMJERENE  NA  DRUGU  OSOBU,  DRUGE  LJUDE,  KAO  I  (U

SVOJOJ  PLEMENITOSTI)  NA  ŽRTVOVANJE  SAME  SEBE.

ZATO  ŽENU  PREKIDANJE  TRUDNOĆE  (ČAK  I  AKO  TOGA  NIJE

ODMAH  SVJESNA)  DUBOKO  POGAĐA  I  PO  PITANJU  NJEZINOG

DOSTOJANSTVA,  NJEZINIH  PRINCIPA,  TE  JU  IZBACUJE  IZ

PSIHOLOŠKE  RAVNOTEŽE.

Što  se  zaista  događa  kada  želimo  i  izvršimo  pobačaj?

ŽENA  UMJESTO  KOLIJEVKE  KOJU  JE  PRIPREMALA  ZA  DIJETE,

RADI  NJEGOV  GROB.

UMJESTO  DA  DAJE  ŽIVOT,  RAĐA  SMRT  I  UNIŠTENJE.

U  TOM  TRENUTKU  SMRT  ULAZI  U  NJU  I  U  NJOJ  OSTAJE…

…Što  će  tada  napraviti  priroda?  NASTAVIT  ĆE  SVOJ  NEDOVRŠENI

POSAO,  ALI  U   DRUGOM  OBLIKU  KOJI  ĆE  U  ŽENI  IZAZVATI

BOL  I  VELIKU  NESREĆU  KOJA  ĆE  DOVESTI  DO  OGROMNE

TUGE…

…  ALI  ŽENA  ZAUVIJEK  OSTAJE  OZNAČENA  TIM  SMRTONOSNIM

ČINOM  U  SVIM  SFEREAMA  SVOJE  OSOBNOSTI.

TAJ  SE  ČIN  BRZO  (ILI  ČAK  ODMAH)  JAVLJA  U  OBLIKU

RAZNOLIKIH  BOLESTI  ILI  KROZ  AGRESIVNOST  PREMA  SUPRUGU,

DRUGIM  LJUDIMA,  OBITELJIMA,  SAME  SEBE  I  BOGA.

TO  JE  ISTINSKA  SKLONOST  SMRTI  I  DESTRUKTIVNOSTI  KOJA

IZAZIVA  VELIKU  TUGU,  NEMIR  I  DUŠEVNU  PUSTOŠ …

…  SAMO  SPASITELJ  MOŽE  PROMIJENITI  TU  OTVORENU  RANU  U

IZVOR  ŽIVOTA  I  RADOSTI…

…  U  STVARNOSTI  SE  ONO,  ŠTO  NIJE  U  STANJU  IZLIJEČITI

NITI  JEDAN  MEDICINSKI  ILI  PSIHOLOŠKI  TRETMAN,  MOŽE

POPRAVITI  SAMO  KROZ  MOĆ  NADE.

DIJETE  ISUS,  KOJEG  JE  RODILA  DJEVICA  MARIJA,  KROZ  SVOJE

SAKRAMENTALNO  DJELOVANJE  UDJELJUJE  OPROST  SVIMA  KOJI

ISKRENO  ŽALE  (RODITELJIMA,  OBITELJI,  LIJEČNICIMA  I

DRUGIMA)

POSTUPNO  ĆE  (TO  MOŽE  TRAJATI  DUŽE  ILI  KRAĆE)  KRIST

MIROM,  KOJI  JE  BOŽJI  DAR,  OBDARITI  PRIJE  SVEGA  SRCE

SKRUŠENE  MAJKE…

Ono što me posebno dotaknulo iz ove knjižice bilo je razmišljanje dragog

svećenika o tome da nakon abortusa u obitelji taj čin ostavlja posebne

posljedice i na druge članove obitelji a posebno djecu, braću i sestre

abortiranog djeteta. Dragi svećenik je napisao:

''…  SVA  BRAĆA  I  SESTRE,  KOJE  JE  RODILA  MAJKA  KOJA  JE

PREKINULA  TRUDNOĆU  PRIJE  ILI  NAKON  NJIHOVOG  ROĐENJA,

TAKOĐER  SU  ŽRTVE  I  TRPE  STRAŠNE  POSLJEDICE  TOG  ČINA,

KAO  ŠTO  JE  TEŠKO  OBJAŠNJIV  NEMIR  I  EGZISTENCIJALNA  BOL.

DA  BI  DOŠLO  DO  PUNOG  OZDRAVLJENJA,  OBITELJ  SE  BEZ

STRAHA  TREBA  OBRATITI  SVEĆENIKU  …

IZ  ANTROPOLOGIJE  ZNAMO  DA  SE  OD  TRENUTKA  KADA

LJUDSKA  STANICA  ZAŽIVI  JAVLJA  SKRIVENA  SVIJEST.  KOD

ČOVJEKA  ĆE  TA  PREDSVIJEST  UVIJEK  IMATI  KARAKTER  KOJI  SE

U  TOME  TENU  OFORMIO.

ZATO  MORAMO  DOBRO  RAZUMJETI  DA  ĆE  SLIJEDEĆE  DIJETE,

KOJE   RODI  MAJKA  KOJA  JE  PRIJE  PROŠLA  POBAČAJ,  ISPRVA

NESVJESNO,  A  ZATIM  SVE  JAČE  OSJEĆATI  I  PROŽIVLJAVATI

ŽIVOT  KAO  DA  ŽIVI  U  GROBU  U  KOJEM  SE  DOGODILO  NEŠTO

VAŽNO  I  ZASTRAŠUJUĆE.  A  TO  JE  VRLO  VAŽAN  PERIOD

RAZVOJA  -  TA  ETAPA  STVARANJA  PODSVIJESTI  -  JER  SE

KASNIJE  NA  VEĆ  STVORENIM  TEMELJIMA  MOŽE  FORMIRATI

SVIJEST.

U  TOJ  FAZI  DIJETE  NE  RAZUMIJE  ŠTO  SE  DOGODILO  U

NJEGOVOJ  KOLIJEVCI-GROBU,  I  UPRAVO  ZBOG  TOGA  OSJEĆA

STRAH  I  SMRT.  TAJ  OSJEĆAJ  ČOVJEKA  MOŽE  PRATITI  CIJELI

ŽIVOT,  ALI  ON  NEĆE  ZNATI  ZAŠTO  MU  SE  TO  DOGAĐA.

TO  JE  IZVOR  SAMOUBILAČKOG  NEMIRA  KOJI  OBUZIMA  TAKVU

DJECU  (I  KOJI,  PONEKAD,  BIVA  PROVEDEN  U  ČIN).

MALI  ČOVJEK  PROLAZI  KROZ  RAZNE  FAZE:  STRAHA,  MRŽNJE,

PAKOSTI,  BUNTA  ILI  NASILJA.  ČAK  I  AKO  PRIHVATI

SAKRAMENTE,  ONI  MU  DONOSE  SAMO  TRENUTNU  SREĆU  I

UTJEHU  KOJE  SU  I  TADA  PUNE  NEMIRA.

OVO  SU  ZASIGURNO  TEŠKE  RIJEČI  I  SLIKE,  ALI  UPRAVO  SE  S

TAKVIM  SLUČAJEVIMA  SUSREĆU  LIJEČNICI,  PSIHIJATRI  I

SVEĆENICI,  JER  OVDJE,  PRIJE  SVEGA,  GOVORIMO  O  VELIKOM

ZLU.

ONO  SE  DOTIČE  PODSVIJESTI,  A  NE  SVIJESTI  ILI

PRED-SVIJESTI.

JEDINO  ŠTO  MOŽEMO  JE  POMOĆI  TIM  LJUDIMA,  DA  ''NOSE''

SVOJ  KRIŽ  PATNJE,  MOLITVOM  I  SAKRAMENTIMA,  I  POTICATI

IH  DA  VJERUJU  U  BOGA,  JER  SU  VJERA  I  MILOST  IZVOR

NAŠEG  SPASA.

ČESTO  OBITELJ  I  OKOLINA  NE  MOGU  RAZUMJETI  TE  ČUDNE

OSJEĆAJE  I  MISLE  DA DIJETE  IZMIŠLJA,  ALI  PATNJE  TOG

DJETETA  VRLO  SU  REALNE,  IAKO  IH  ONO  (ZATO  ŠTO  POTIČU

IZ   PRED-SVIJESTI)  NE  MOŽE  OBJASNITI,  OPISATI,  IMENOVATI…''

To su sve teške posljedice  POČINJENJA

TEŠKOG  GRIJEHA ABORTUSA.

I mnogi se ljudi, često majke i očevi koji su počinili ovaj teški grijeh,

nastoje nekako iskupiti za taj teški grijeh pa nastoje kroz razne akcije

osvijestiti one koji se spremaju na taj čin da to ne učine. Ili da se

pomogne u posljedicama koje on izaziva.

I mnogi svećenici se tu uključuju.

Posebno mi stalno u zadnjih nekoliko godina ''dolazi'' na moj put

duhovnog rasta dragi svećenik  MARKO  KORNELIJE  GLOGOVIĆ,

OSPPE,  voditelj Centra za nerođeni život ''Betlehem'' Karlovac, udruge za

promicanje dostojanstva ljudskog života i obrane nerođenog djeteta.

Koga će to interesirati i bit će ponukan im se javiti, adresa im je:

Samostan Pavlina, Kamensko 53, 47000  Karlovac.

Ili telefoni  047 745 378 ,  091 788-5340,  095  5545 102.

047 745 378

Ili e-mail adresa:  Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript

A imaju i Internet stranicu  www.stopabortus.com

SVATKO  MOŽE,  U  CIJELOM  TOM  DJELOVANJU  ZLOGA  I

NJEGOVIH  OKO  UBIJANJA  NEROĐENE  DJECE,  UČINITI

NEŠTO  DOBROGA.

ONAKO  KAKO  OSJETI  PORIV  I  NADAHNUĆE.

Mene nekako uvijek privlači ta molitva za te drage duše.

I njihova sudbina.

JER  TA  DRAGA  DJECA  NISU  KRŠTENA.  I TO  CRKVI  I  NAMA

VJERNICI  IZAZIVA  NEDOUMICE  OKO  TOGA  KUDA  IDU  NJIHOVE

DUŠE  PO  NJIHOVOJ  SMRTI   PRIJE  ROĐENJA.

U  KATEKIZMU  KATOLIČKE  CRKVE  PIŠE:

1250. – Budući da se djeca rađaju s ljudskom naravi palom i

okaljanom istočnim grijehom, to su i oni potrebni novoga

rođenja u krštenju da budu oslobođeni vlasti tame i preneseni u

kraljevstvo slobode sinova Božjih, kamo su pozvani svi ljudi.

Milost spasenja kao čist dar posve se osobito očituje u krštenju

djece. Prema tome, Crkva i roditelji lišili bi dijete neprocjenjive

milosti da postane dijete Božje kada mu ne bi podijelili krštenje

nedugo poslije rođenja.

Tu su naveden potrebe za krštenjem rođene djece radi  VELIKE  MILOSTI

KOJU  S  TIME  DOBIVAJU.

NO,  TO  NE  IDE  I  NEROĐENU  DJECU.

I zbog toga jedino što možemo mi, koji osjećamo u srcu i duši potrebu

da za njih i njihovo spasenje molimo, da se uzdamo u ono što dalje piše

u  KATEKIZMU  KATOLIČKE  CRKVE:

1261. – Što se tiče djece umrle bez krštenja, Crkva ne može

drugo nego ih povjeriti Božjem milosrđu, što i čini u obredu

njihova ukopa. Veliko Božje milosrđe, naime, koje želi da se svi

ljudi spase, i Isusova nježnost prema djeci kada govori:

«Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im!» (Mk 10,

14), dopuštaju da se nadamo da postoji put spasenja i za djecu

umrlu bez krštenja.

O tome postoje razna tumačenja raznih teologa, privatne objave koje su

od duhovnog svijeta primili neki ljudi.

U srednjem vijeku se pojavilo i neko razmišljanje da postoji jedan

prostor, nazvan je  LIMB, ni raj ni pakao, MJESTO  BEZ  FIZIČKE

PATNJE,  ALI  MJESTO  ODSUTNOSTI  GLEDANJA  GOSPODINA

BOGA,  gdje bi se nalazile i te drage nekrštene duše,  DUŠE  NEROĐENE

DJECE.

Teolozi su s vremenom napustili vjerovanje u postojanje tog dijela

duhovnog svijeta a takav je stav iznio i naš  DRAGI,  BIVŠI,  PAPA

BENEDIKT  XVI.

No, nemajući spoznaje da bi te  DRAGE  DUŠE  NEROĐENE  DJECE

trebale po  BOŽJOJ  MILOSTI  I  MILOSRĐU,  sigurno završiti u

KRALJEVSTVU  BOŽJEM,  ovdje ću navesti jednu privatnu objavu o tome

koju je u tom dobu, kada se još nekako vjerovalo da je  LIMB  mjesto za

takve duše, imala i objavila je draga redovnica reda  KLARISA, imenom

Ivana Le Royer, redovničko imena  ''sestra Ivana od Božića''.

Na internetu o njoj nisam ništa pronašao i to mi govori da se njezinim

objavama  GLAS  S  NEBA, koje su objavili njezini ispovjednici,  baš i nije

povjerovalo.

DA,  ČITAJUĆI  SVE  TO,  POGOTOVO  O  VIĐENJU

POSLJEDNJEG  SUDA,  OPREZNOJ  CRKVI  I  NAMA

OGRANIČENIM  VJERNICIMA,  STVARNO  JE   TEŠKO  U  SVE

TO  SAMO  TAKO  POVJEROVATI.

Da li su one istinite, za ovog zemaljskog života neće nam biti dano za

spoznati.

No, ja kad sam ih pročitao, nisam imao nikakvi osjećaj o njihovoj

istinitosti ili neistinitosti.

Više mi je to bilo kao neka nova razmišljanja o temi o kojoj nitko nema

dokaza, što se često može vidjeti u našem svakodnevnom životu.

Tako sam to i prihvatio.

No, bilo mi je nekako drago kada sam pročitao viđenje te drage

sestre o tome što se  NA  POSLJEDNJEM  SUDU  DOGAĐA   SA

DUŠAMA  NEROĐENE  DJECE.

Evo tog dijela njezinih objava pa neka svatko o tome formira svoje

vlastito mišljenje:

''I dok se očekuje ta osuda, pogledajmo mnoštvo djece, koje smo već

spomenuli. Vidim ih sakupljenih iz svih krajeva zemlje i svih naroda.

Bog me upoznaje s istinom da je jednaka sudbina sve djece, bilo djeca

idolopoklonika te su umrla prije upotrebe svjetlosti razuma, bila to djeca

kršćana te su umrla a da nisu primila krštenje. Kažem: JEDNAKO,  iako se

ova djeca nisu uopće opirala svjetlu, jer vidim da bi za njih i najmanja

zlouporaba milosti u tom času bila smrtni grijeh. No svakako, samo je

formalni grijeh za njih sudjelovati u pri idolatrijskim funkcijama, kada ih

vode drugi a da sami nisu svjesni i ne shvaćaju.

Pa i kod kršćana, koliko djece nikada rođene! …

Dakle, ja vidim svu tu djecu kako gledaju jedan drugoga kao male nevine

žrtve; ali ne govore, ne misle niti se pokušavaju opravdati niti se optužiti;

razmješteni svi na nogama, kao malo stada ovaca, očekuju svoj usud, pa

ipak, ne nadaju se ničem dobrom, niti se boje zla.

-Vidite li vi ova mala stvorenja? – kaže Isus službenicima svoje crkve   -

Oni se nisu nanovo rodili, no to nije njihov grijeh; njihov slobodna volja

nije se nikad oprla Mojoj slobodnoj volji; nikada nisu počinili osobni

grijeh, nikada nisu uvrijedili svojeg Stvoritelja. Zar njihovo stanje nije

vrijedno sažaljenja?

Boli me što ih ne bismo mogli priključiti zajedno drugima u sreći mojih

odabranika, jer istočni grijeh koji ja vidim u njima opire se

djelovanju Moje dobrote; pravednost ne prepušta mjesto

milosrđu prema njima, presuda je neopovrgljiva koja ih

isključuje iz vječnog blaženstva Svetih. Ja im ne mogu otvoriti

zatvoreno nebo zbog grijeha prvog praoca; strogi zakoni moje

pravde me sprječavaju da im primijenim bilo što od zasluga

moje Krvi i mojeg zagovora.

Oni, dakle, ne mogu nikada uživati u prisutnosti moje slave.

No, prijatelji moji, što ćemo učiniti? Kako ćemo ih osuditi? Koju sudbinu

presuđujete vi da će imati u vječnosti? Ne bi se moglo baš ništa učiniti za

njih? Uz to, ja se osjećam spremnim, koliko je to moguće, da im

pomognem.

Odgovorit će svi Sveti, a napose vjerni svećenici Kristovi:  -  Ti si Glavar,

o Gospodine, Ti si Glavar i učinit ćeš ono što ti se sviđa; no kako ti hoćeš

da govorimo, reći ćemo da nam se ne čini pravedno da ih osudiš na

vječne muke zbog Adamovog grijeha; već je mnogo što čitavu vječnost

neće uživati Tvoju prisutnost; čini nam se da mrlja koju nisu očistili ne

zaslužuje gore.

-Vi ste  -  reći će Isusu svojim ministrima i svetima  -  vi ste utješili moje

Srce, vi ste zadovoljili moju Ljubav ovim riječima koje ste sada izrekli:

slušajte, dakle, o moji prijatelji, savjet koji ja predlažem za tu djecu, i

resite mi što mislite o tome. Sotona već smatra te jadne duše kao

svoj plijen i misli da je njegovo pravo zagospodariti njima. Kako

da nađemo način da ih se izbavi iz njegove tiranije? Ne bi li bilo jako

dobro učiniti tako nešto?

Odgovaraju svi Sveti:  -  To su Tvoja stvorenja, o Gospodine; kao

apsolutni Poglavar Ti imaš pravo nad njima, jedno neizbrisivo pravo, koje

ti demon ne može uzeti: mi prihvaćamo svim srcem sve ono što će Tvoja

Mudrost učiniti da onemogućiš okrutno očekivanje tog neprijatelja

ljudskog roda glede djece.

-Evo, dakle  -  preuze  ponovno Isus – evo predivne tajne koju sotona ne

očekuje. Zemljina kugla očišćena, kako vidite, bit će vječno prebivalište

toj djeci: ovdje neće imati sreće da me spoznaju i da me ljube, neće

sudjelovati ni u čemu sa mojim izabranicima; no, ipak, će uživati u vijeke

vjekova određeno prirodno blaženstvo, koje će se sastojati iznad svega da

nemaju nikakve boli.  Već snagom svoje svemoguće desnice ja ću zavezati

lancima sve do dna ponora sotonski bijes i njegovih suradnika, i zapečatit

ću ih zajedno sa njihovim paklenim tminama; zatim ću tako zakračunati

svaki izlaz iz tih nesretnih špilja, tako da niti jedan duh neće moći nikada

otuda izaći te zagaditi ta nevina stvorenja, stanovnike Zemlje.

Već kad ne mogu biti Spasitelj toj djeci Svojom Mukom, bit ću

im bar sklon Sudac, a kao Stvoritelj štiti ću ih koliko god se to

može.

Dakle, obraća se riječima samoj djeci i gledajući ih sažalnim očima

govori:  -  Ja vas oslobađam tmine i zatvora u koji ste uronjeni pod

sotoninom vlašću;  vi više nećete jadikovati u lancima; umjesto onih

mračnih i podzemnih zatvora, vaše prebivalište bit će ova zemaljska

kugla, očišćena i uljepšana Mojom Moći; vi ćete tu prebivati vječno. No

ovu zemlju samo obnovio djelomice samo za vas, tako da živite sretni,

koliko ćete to moći biti, kao sinovi Adamovi i nasljednici njegove pobune,

te ostajete bez blaženstva uživanja moje sreće koja se dobiva

po spoznaji i ljubavi.

Dirnuta dobrotom koju im iskazuje Vrhovni Sudac, grupa nevinih

mališana se baca na koljena pred Njim te se prostru licem na zemlju

govoreći:  -  O vrhovni Suče živih i mrtvih! Mi ti se klanjamo i

blagoslivljamo kao svog Stvoritelja i svoga Boga beskrajno dobrog.

Vječna ti hvala za sve beneficije kojima si nas obdario, bez ikakve naše

zasluge, već samo po beskrajnom Tvome Milosrđu. Budi, o Gospodine,

vječno blagoslovljen i slavljen od tvojih svetaca.

Tada cijela svita svetaca nebeskih odjeknu pljeskom Božanskom Sucu:

TADA SVA PRIRODA USKLIKNE OD RADOSTI;

Tada Crkva započne slavni pjev Stvoriteljevoj slavi. Bezbrojno mnoštvo

malenih nevinaca se podiže na noge, te sretni, na neki način u svojoj

nesreći, uđoše u posjed bivstva koje neće nikada završiti, jedne

obnovljene Zemlje koja mora biti njihova za čitavu vječnost.

-Bog ne može kazniti u njima niti duh niti volju, jer moći njihove duše

nisu nikada sudjelovale niti bile instrument ili sjedište hotimičnog grijeha.

Bog ne želi suditi osjetilima, jer se nisu nikada pobunila ili neuredno

djelovala; zato će im Bog udijeliti da uživaju prirodnu sreću, koju bi

čovjek imao u prirodnom statusu nevinosti; ujedno će im ukloniti svaki

osjećaj gubitka, koji bi ih previše žalostio, te bi im sprječavao da uživaju

onu sreću koju im je Bog namijenio. Tako će se oni dragovoljno

podvrgnuti volji Božjoj, i ne samo da će naći mir u njoj, već će nastojati u

svemu ugoditi volji Božjoj; i shvatit će kako je njihova sudbina doista

dobra.

I Bog će, po svojoj dobroti, dati još više te će dati sinovima

idolopoklonika spoznaju, da su i živjeli da bi zasigurno slijedili grijehe i

zločine koji su doveli do prokletstva njihove očeve;  dati će sinovima

kršćana spoznaju, da ih smrt nije tako otela, zasigurno bi počinili iste

grijehe koji su bili uzrokom osude tolikom mnoštvu sinova prave Crkve;

dati će spoznaju sinovima raskolnika i krivovjernika, da bi zasigurno

zaslužili pakao, kao i njihovi oci, slijedeći iste neuredne strasti te

zloupotrebljavajući isto tako i milosti.

Ukratko, sva će djeca spoznati: da su primili krštenje, bili bi ga primili za

vlastito prokletstvo i osudu. Njihova tijela neće posjedovati nikakvog

sjaja, niti bilo koje druge moći kao tijela blaženika, no ipak će posjedovati

svoje prirodne i potrebite moći, da bi se održali na životu u zdravoj

mladosti i u perfektnom stanju. Neće imati nikakve strasti i neugodnih

potreba ljudske prirode. Njihovo prebivalište, uljepšano, kako sam to već

rekla, pružati će im naravno sve što je potrebito za normalan život, sa

svim nevinim pogodnostima koje će ih pratiti: to će biti pravi raj

zemaljski, ako se baš tako hoće reći, u kojem stanovnici neće imati drugih

briga već samo slaviti Boga na svoj naravan način bez nadnaravnog,

pobožanstvenijeg života.

No, Sotona, kad je čuo Sučeve presude u korist djece, sav gori i grize se

od nezdravog inata, te priprema scenu, oh! Preužasno za vidjeti.

Vidim ga kako podiže svoju oholu i arogantnu glavu, slušam ga kako tvrdi

da ta djeca pripadaju njemu posve,  a Bog ih ne može tek tako uzeti a da

ne počini nepravdu.

Svi odbačenici i vragovi slijede drskost svoga vođe, te vidim jedno more

paklenih monstruma kako prilaze istom taboru. Vidim tijela odmetnika

(ona tijela tako odvratna koja su sada tisuću puta ogavnija nakon

oživljenja), no ipak su prostrta po podu, po kojem uzalud lupaju čelima u

nastojanju da se podignu protiv Boga.

Sada Ga optužuju za nepravdu, sada Ga okrivljuju da je bio prestrog

prema njima a predobar prema svojima.

Neizmjerni bijes ih baca u strašne konvulzije, te povraćaju zle psovke i

kletve; no njihova nastojanja da se dignu protiv Boga su više noge

beskorisna:  jer ruka svemogućeg Boga svojom težinom ih drži dolje da

ih još više zbuni, te ih ostavlja tamo samo da osveti njihovu drskost…''

Eto, jedno viđenje, jedno mistično svjedočanstvo koje nikog neće ostaviti

ravnodušnim.

Je li istinito ili ne, nitko ne može tvrditi. Samo si svatko od nas kroz njega

može ispitati svoju vjeru i ono u što vjeruje u kome vjeruju.

Ja ga nisam doživio ni kao nemoguće ni kao moguće. Neki detalji, neke

misli i rečenice su mi pomogle da neke stvari ''stavim'' na svoje mjesto što

se tiče mojeg duhovnog rasta, takav kakav je.

No ipak, nekako mi je bilo drago da te  DRAGE  DUŠE  NEROĐENE

DJECE  ni u ovom mističnom svjedočanstvu nisu bile osuđene na propast.

I  SIGURAN  SAM  I  ČVRSTO  VJERUJEM

DA  ĆE  IM  SE  BOŽJA  LJUBAV  I

MILOSRĐE  NA  POSLJEDNJEM  SUDU

SMILOVATI,  DA  NEĆE  VJEČNO

PROPASTI.  A  KAKO?

NEKA  BUDE  BOŽJA  VOLJA.  U  SVEMU  I

PO  SVEMU.

I  JA  JU  ŽELIM.

I  JA  JU  PRIHVAĆAM.

SAMO  UVIJEK  MOLIM  MOJEG

LJUBLJENOG  GOSPODINA  DA  MI  JU

DADNE  ZA  SPOZNATI.

SVET  I  PRESVET  MOJ  LJUBLJENI

GOSPODINE!

SMILUJ  SE  MENI  GRJEŠNIKU!

SMILUJ  SE  NAMA  KOJE  SI  OTKUPI  SVOJOM

PREDRAGOCJENOM  KRVLJU.

ČAŠĆEN,  HVALJEN  I  BLAGOSLOVLJEN

TROJEDINI,  LJUBLJENI  BOŽE,  OČE,  SINE  I

DUŠE  SVETI  U  SVE  VIJEKE  VJEKOVA!

I  ČAST  I  SLAVA  TEBI  PRESVETA  DJEVICE,

MOLI  ZA  NAS  GRJEŠNIKE!

I  ČAST  I  SLAVA  CIJELOM  DUHOVNOM

SVIJETU  KOJI  VRŠI  I  POŠTUJE  BOŽJU

VOLJU!

SVET  I  PRESVET  MOJ  LJUBLJENI  BOŽE!

SVET  I  PRESVET.