Mnoga svjedo?anstva koja sam do sad ?ula ili pro?itala , govore o bo�joj ljubavi i milosr?u, na neki na?in. Manje je svjedo?anstava o grijehu i na�oj slabosti. Ali kad bolje razmislim - i ovo je svjedo?anstvo o beskrajnoj bo�joj ljubavi prema nama ljudima, prema meni. Jer bez Njega sam ni�ta, bez njegove milosti koja mi daje da se pridi�em i idem dalje kroz �ivot, ne bih bila sada tu gdje jesam niti ovo pisala.

Nadam se i molim da ?e barem nekome ovo moje svjedo?anstvo pomo?i.

Kad sam promijenila posao, upoznala sam N. Bio je to jako ugodan ?ovjek, volio je razgovarati, strpljiv, pa�ljiv. Zbog na?ina na�eg posla, bili smo svaki dan u istoj prostoriji, a jo� i redovito jedan manji dio vremena bili smo nasamo. Logi?no je bilo da razgovaramo i bilo je ugodno pri?ati s njim. ?inilo se da mu je sve zanimljivo, mogla sam s njim pri?ati o svakakvim temama.

Sve je i po?elo razgovorom, pa u tome nema ni�ta lo�e. Pri?ali smo o svemu � o na�im obiteljima, on o svojo supruzi i braku i djeci, ja o svojoj djeci i mu�u, o poslu, o svakodnevnim sitnicama �to nas veseli ili ljuti..ni�ta posebno.

On je znao da sam ja u vjeri, i o tome smo pri?ali, i ?inilo se da je i on �dobar ?ovjek� makar nije ba� ?esto i�ao u crkvu. Jednom prilikom je bila neka duhovna obnova, i pozvala sam i njega i njegovu suprugu da do?u, odazvali su se. Dragi ljudi, mislila sam , sigurno ?e im dobro do?i da malo vi�e do�ive bo�ju ljubav i milost.

Ali, u tim na�im razgovorima ja sam se polako po?ela sve vi�e otvarati, a da to nisam uop?e primjetila. Na�i razgovori su ?esto bili dugi i spontani, znali smo se nasmijati i �aliti, bilo je tako jednostavno njemu ne�to re?i. Slu�ao me je, dok moj suprug nije, bio je pa�ljiv prema meni, uljudan, blag. Brinuo se o meni, imala sam osje?aj da sam stalno pod njegovom pa�njom. Ponekad bih kraj njega imala osje?aj da me pa�ljivo promatra i da je svjestan svake sitnice na meni, ?ak i kada njegov pogled nije bio usmjeren prema meni. S njim sam se nekako druk?ije osje?ala, sigurnije, radosno. Jedva sam ?ekala vrijeme kad ?emo mo?i pri?ati, a da toga nisam ni bila svjesna.

Sigurno da u cijeloj situaciji nije pomoglo to �to u mojem braku ve? dugo stvari nisu bile kako treba. Moj mu� i ja �ivjeli smo pod istim krovom, spavali u istoj sobi, bez da smo se uop?e dodirivali, gotovo kao dva potpuna stranca. Bra?na intimnost je odavno nestala. Me?u nama je bila samo formalnost. Razgovarali smo povr�no, o najnu�nijim stvarima, i ja svakako nisam bila sretna s time. Ipak, mislila sam , nekako sam se nau?ila �ivjeti s tim, kad ve? ne mogu stvari promijeniti.

Za takvu situaciju u braku, krivila sam svojeg supruga. Zbog ovog i onog razloga. Ja sam sve poku�ala �to sam znala, vi�e ne mogu. Nosila sam gor?inu u sebi, koju sam dobro skrivala pred drugima; nosila sam fasadu za van. Jesam li u toj situaciji molila za svoj brak i svoga mu�a � nisam. Nekad sam molila, i to malo, ali to je bilo rijetko. Premalo. Nisam se vi�e znala nositi s tim, niti sam se imala volje boriti, previ�e mi je bilo neuspjeha.�  Uglavnom sam �utjela i gutala to u sebi, a svako toliko bih pukla, napravila scenu, vikala i plakala...a onda su se stvari opet vra?ale kako su i bile. Ni�ta se nije promijenilo, pa niti ja.

U odnosu s N sve je bilo druga?ije. Mu�ka osoba, a toliko druga?ija od svih dosad koje sam upoznala. On je tako pa�ljiv i prema svoj �eni, pri?ao mi je o tome. Nisam uop?e primijetila kad sam po?ela uspore?ivati svojeg supruga s njim, onako nehotice, u mislima. Kad bi bar moj suprug bio ovakav ili onakav, kad bi barem on napravio to i to, kao �to to radi N, mislila sam.

I N mi je donosio i cvije?e. Najprije samo ponekad, fri�ki buketi? ili ru�u ubranu u vrtu, a onda se to pretvorilo u gotovo svaki dan. Nikada mi nitko nije donosio toliko cvije?a. Moj suprug mi je za ro?endan poklonio kaktus s velikim bodljama koji je usput kupio u du?anu, a kaktuse mrzim. A od N sam stalno dobivala prekrasne crvene ru�e, ili ukusno slo�ene buketi?e iz vrta, raznolikog cvije?a, koje je pa�ljivo slo�io. To mi je pokazivalo da misli na mene. A da prikrije da cvije?e nosi ba� meni, donosio bi buketi?e ili ru�e i drugim �enama na poslu, tobo�e- pod znakom pa�nje. I ja sam jednom, na mu�ev upit o cvije?u, rekla da taj kolega ?esto nosi cvije?e �enama na poslu. I to je naravno, i bila istina. Ali samo jedan mali dio istine. Ostalo sam pre�utjela.

Moja druga velika pogre�ka. Pre�utjeti istinu.

I tako mi se po?eo polako uvla?iti u misli, i on i na�i razgovori i vrijeme koje smo zajednon provodili. Ali jo� uvijek mi ni�ta nije bilo ni sumnjivo ni sporno za mene u svemu tome. A ja sam u?inila jo� jednu veliku pogre�ku � otvorila sam se pred njim, dozvolila sam si da razgovaram s njim o onome �to je trebalo ostati izme?u mene i mojeg mu�a, u bra?noj intimi. Pokazala sam pred njim svoju gor?inu, nezadovoljstvo, govorila sam lo�e o svojem mu�u. Ne poma�e mi i ne opravdava me to ako je to bila istina. Jednostavno neke stvari nisam trebala re?i. I tu sam dala prostora ?avlu, zapravo � �irom sam mu otvorila vrata. Ali kad sam to poslije shvatila, ve? je bilo prekasno.

I sve je to trajalo neko vrijeme, sve do onog dana kada mi je poslao poruku koja vi�e nije bila samo prijateljska. Nedvosmislena izjava ljubavi, kako je on to nazivao. Jer za njega je to bila ljubav, a nikako ne ne�to zabranjeno ili lo�e. Sje?am se kako sam bila u �oku. Kako sam samo bila naivna, i glupa. Da, glupa. -Ma to nije mogu?e ! Pa �to si to on misli, ja mu nikad ne?u biti ljubavnica, nisam ja takva roba, meni se to nikad ne?e dogoditi. Ja sam u vjeri i on to dobro zna, i �to si on to umi�lja. Kopkale su me svakakve misli. I ve? sam na tome pala. To je bila moja ?etvrta velika pogre�ka, ali zapravo prva i najve?a - oholost. Da, moja oholost, jer sam se smatrala boljima od drugih. Ja nisam takva, ja sam dobra kr�?anka, ja ne varam svoga mu�a i ne mogu razumjeti ljude koji to ?ine.

Ba� to � �meni se to nikad ne?e dogoditi� bilo je najgore �to sam mogla o sebi misliti. To je oholost.

Dalje� umjesto da se oduprem, i potra�im skloni�te u Bo�joj rije?i i savjetu duhovnika, ja sam se odlu?ila boriti. Sama. Naravno da nisam nikome rekla �to me mu?i. Pa, ?ovjek mi je izjavio ljubav, i tako je ugodan i simpati?an, i ne?u nikome ni�ta re?i, da ne bude sumnjivo. Umjesto da se iskreno ispovijedim, ja sam koketirala s nekakvim ma�tanjima, napola ljuta a napola o?arana.

Tada su me po?ele mu?iti nesanice, po prvi put u �ivotu. Nikad prije nisam imala problema s tim, ali sad�  odjednom nisam mogla spavati. Ili nisam mogla zaspati , ili sam se ve? nakon odspavanih sat vremena probudila, i nikako dalje zaspati. Bila sam budna nekoliko sati, i jo� uvijek ni�ta, pa sam ustajala iz kreveta i odlazila u drugu sobu ili kuhinju. Moj suprug nije ni�ta primijetio, ili me barem nije nikad ni�ta pitao.

Danomice sam mislila samo o jednom , o N i njegovim rije?ima. Je mi mogu?e da me mo�da stvarno voli ? Tolike mi je pohvale sipao, i znala sam da u nekima pretjeruje, ali mi je godilo ?uti. Moj me mu� nikad nije hvalio, nije imao vremena slu�ati me, nije provodio vrijeme samnom...a ovaj ovdje sve to radi, i tako je ljubazan stalno prema meni. A �to ako me mo�da ipak voli ?

Borila sam se s tim mislima, umjesto da se oduprem i samim mislima. Nisam imala �anse, ve? sam bila pobije?ena, ali to jo� nisam znala. Nakon �to je razdoblje nesanice potrajalo nekoliko tjedana, bila sam i fizi?ki i psihi?ki umorna. Odlu?ila sam se predati. Jedan dan sam naglas, pred njim rekla � u redu, ne mogu se vi�e boriti, ja ovo vi�e ne mogu, predajem se, tu sam..

Samo me znakovito pogledao, ni�ta se posebno nije dogodilo, barem ne odmah. Ali nesanice su prestale isti taj dan. Tu ve?er sam ponovo normalno spavala, kao i prije. Spavala sam, kako se ka�e, snom pravednika, a zapravo sam ve? bila u rukama ?avla. Pristala sam na grijeh, bila sam u grijehu � emocionalnom i fizi?kom, jer sam pristajala na zagrljaje i poljupce, i ?avao se vi�e nije trebao truditi oko mene- ve? sam bila potpuno u mre�i. Zato me pustio da mirno spavam. Za?udo, jedan dio mene je to dobro znao; bila sam cijeli �ivot u vjeri, ?itala mnogo duhovnih knjiga , pro�la duhovne obnove ...ali mi je molitva bila slaba, preslaba.

Ipak, i dalje sam i�la na misu, molila se, vapila Bogu da me izbavi od zla, da ne padnem skroz, da ne u?inim preljub dokraja ( �to je to � do kraja, ustvari, kad ve? u mislima i emocionalno vara� supruga svaki dan ? Isus ka�e : Tko god s po�udom pogleda...ve? je u srcu napravio preljub ! )

Vapila sam an?elu ?uvaru da bdije nada mnom...a opet, svaki put kad sam bila nasamo s N. moje su ko?nice popu�tale sve vi�e i vi�e..Emocionalno izgladnjela, moj otpor se brzo istopio. Savjest sam u�utkala njegovim nje�nim rije?ima, izjavama ljubavi i prekrasnim rije?ima koje mi je svaki dan �aputao...Pa on mene voli, izgleda da me stvarno voli...uh, ne mogu biti gruba prema njemu, znam da to nije u redu, Bo�e pomozi mi, ali on mene voli. Ovoliko strpljenja, pa�nje, nje�nosti, brige ...toliko radosti koliko mi pru�a ovaj ?ovjek � to mi nitko do sada jo� nije pru�io. Znam da ba� nije u redu, znam...Ali kako sad van, kome re?i...Isuse, �to da radim, ne �elim ga povrijediti, �to da radim , a ne �elim �ivjeti u grijehu, ne mogu...

Danju i no?u borila sam se s tim mislima, ali dok sam bila blizu njega � ni sama ne znam kako, uspio bi ovladati mojim osje?ajima, mislima, voljom- trebala sam ga . Ili mi je barem uspio usaditi misao da ga trebam. Istovremeno, ono �to je jo� gore, ali na�alost je istina- u meni je zavlaadala po�uda, a da nisam ni primjetila kada i kako se to dogodilo. Ili to?nije �kad sam primjetila , bilo je ve? prekasno. Razgovarali smo ?esto i sve vi�e o intimi koja je trebala ostati izme?u mu�a i �ene, i moje su �elje rasle. Moj bra?ni intimni �ivot nije postojao ve? du�e, i po�uda me obuzela kao �arki oganj. Da, po�uda. Nisam mislila da je to za mene mogu?e. Pa ja sam stvari dr�ala potpuno pod kontrolom �to se ti?e po�ude. Dapa?e, kad bih neki put vidjela neku �enu da gleda slike � oskudno odjevenih nabildanih mu�kih tijela, gotovo da mi je to bilo ?udno. Pitala sam se �to vide u tome, mene to nije privla?ilo. Nikad nisam imala problema s po�udom.

Bila sam uzorna po tom pitanju, tako sam naravno ja sama o sebi mislila. Dok sad u jednom trenutku nisam shvatila, da vi�e nisam sama svoj gospodar. Mu?ila sam se , borila, i ponovo popu�tala gre�noj �elji. Pristajala sam na poljupce i nje�nosti, i tje�ila sebe da jo� nisam u?inila najgore.

A onda sam jedne no?i sanjala...ku?u punu ljudi, i mu�kih i �enskih, mladih i svakakvih, koji su plesali i zabavljali se, smijali se i samo se zabavljali, zabavljali..I ja sam bila me?u njima, a svi oni nisu ni�ta drugo mislili niti obra?ali pa�nju na ni�ta osim na zabavu. Ja sam po�eljela iza?i. Potra�ila sam vrata, ali ih nije bilo. Bio je samo prijelaz u drugu sobu, i tamo je bila ista slika- muzika, ples, zabava, razuzdani smijeh; ?inilo se kao da su svi ti ljudi ne?im kao opijeni, zaslijepljeni. ?inilo se da nikoga od tih ljudi nije uop?e briga �to nema vrata za van, �to su zarobljeni, oni su se zabavljali i njima je bilo dobro. Iz druge sobe se i�lo u tre?u, i ?etvrtu...i svugdje ista slika, Ali nigdje nije bilo vrata prema VAN,a ja sam silno �eljela van, i uhvatila me panika, i tapkala sam po zidu, u gu�vi oko mene, tra�ila i tra�ila vrata , �eljela sam van, na zrak, a zraka mi je odjednom ponestajalo i skoro sam zavri�tala od u�asa kad sam shvatila da iz ovoga nikad ne?u iza?i...Probudila sam se s neopisivim osje?ajem u�asa i tjeskobe, takve te�ke tjeskobe i straha, da�  to ne mogu opisati. Drhtala sam. Upravo sam bila u paklu, pravom pravcatom paklu i shvatila da iz njega nema izlaza , nikad... Svi ti ljudi koji se zabavljaju, u preljubu, oni su ve? ustvari u vlasti ?avla. Njima je naizgled lijepo, udovoljavaju sebi i svojim strastima, �ive za danas, i nije ih briga za vje?nost. A tih ljudi � vidjela sam to u toj ku?i �ima puno, puno, u obadva spola, i svih generacija...O Bo�e, smiluj im se !!

Nakon toga sna, kao da sam se malo trgnula, zapravo sam shvatila da idem ravno u pakao. Bojala sam se. Ali ne za dugo. Na vi�e na?ina poku�avala sam se izvu?i iz klopke. Sad sam znala�  da sam u klopci. Ali bilo je prekasno. Pala sam , do kraja, do dna. Ne �elim se sje?ati detalja, ne �elim se opravdavati, ne �elim nikoga okrivljavati... Bila sam u grijehu, te�kom grijehu, u blatu, na dnu.

Odlazila sam nedjeljom na misu, ali nisam mogla moliti. Nisam mogla ni plakati. Suha, prazna, tupa. Uzbu?enje i strast koju sam neko vrijeme osje?ala, po?ela je zamjenivati gri�nja savjesti i strah. Da, strah. Strah ako netko dozna. Kriva sam, �to sad ? �to bi bilo da se otkrije, moj �ivot bi bio uni�ten. A moja djeca , �ivoti moje djece...u�as ! Koja sramota ! Moja �ira obitelj, koja je u vjeri, i za koju je preljub ili razvod braka uop?e nezamisliv..? Razvod, jesam li ja to spomenula razvod ? Da, jesam. Osim preljuba, i rije? razvod se u�uljala u moje misli, umjesto da idem k Lije?niku du�a, posramljena i slomljena, bje�ala sam od Njega, bje�ala sam od Isusa. Dozvolila sam sebi razmi�ljanje kako bi �ivot mogao biti lijep uz ?ovjeka koji me toliko voli, koji me tako razumije, kako bih mogla imati svu onu nje�nost koju mi moj suprug ne pru�a, kako bih uz njega bila istinski sretna... ( A gdje bi u toj pri?i bila njegova �ena, njegova i moja djeca, sve na�e obitelji i obiteljski odnosi...moj suprug, kako bi se oni osje?ali u tome, to sam sve ostavila postrani, bila sam va�na sama sebi, mislila sam da napokon �zaslu�ujem sre?u�... A svu onu sre?u i blagoslove koje sam do tada imala u braku, u obitelji, i preko svih stvari i odnosa koje mi je Bog dotada darovao � jednostavno nisam vidjela, kao da nisu ni postojali.)

Danas, kad o tome razmi�ljam, shva?am da sam bila potpuno zaslijepljena, obnevidjela od po�ude tijela kojoj sam dozvolila da vlada ne samo tijelom, nego i mislima. Bila sam potpuno druga osoba, koju jedan dio mene, onaj dio koji mi je govorio kako je to sve lo�e i da ne mo�e opstati, dakle- taj dio mene koji je jo� uvijek imao veze sa mojom savjesti, nije me mogao prepoznati. Ponekad, kad se neka zraka milosti probila do mene, znalo mi se u?initi kao da sama sebe promatram kao iz neke daljine, i da to nisam ja. Kao da netko drugi usmjerava moje postupke, bila sam kao lutka na koncu, bez snage volje.

Nije va�no vi�e kako i koliko su trajale moje borbe, ali bile su borbe. Grije�ila sam i padala, ali sam smogla snage i za ispovijed u jednom trenutku, hvala Bogu na tome. I onda sam opet pala. Napast je bila preblizu, prejaka. A nikome to nisam mogla re?i. I opet sam se ispovijedila, ?vrsto odlu?ila da ?u prekinuti svaki kontakt s njim, ali to nije bilo uop?e lako. Tek tada bi bilo ne�to sumnjivo, jer dosada sam uspje�no glumila. Pretvorila sam se u pravu glumicu; samo povremeno, kad sam znala da nitko ne vidi, u ti�ini sam plakala dugo , dugo. Savjest mi nije dala mira. Poku�ala sam prekinuti, ali bez uspjeha. Nije me pustio. ?ak sam ga jednom prilikom i vrlo sna�no o�amarila, toliko sam bila odlu?ila da me mora pustiti na miru. Mislila sam � sad ?e se ohladiti prema meni, sigurno. A ?im on prestane biti nje�an prema meni, ja se mogu izvu?i. Ina?e, dok je on strpljiv i pa�ljiv, dok me svaki dan bez prestanka obasipa pa�njom i nje�nostima, ja nemam �anse- otopim se kao vosak. Popustim, bacim se u njegov zagrljaj, tako je dobro znati da te netko voli.... A svaki dan smo i dalje bili skupa i nisam to nikako mogla izbje?i. I koliko god da sam smi�ljala neki razuman razlog da ga izbjegnem,nije ga bilo, bez da se ne otkrijem...A to ne mogu dozvoliti.

I tako se moja agonija produ�avala. Nekoliko puta sam kao �prekinula� s njim, ali smo i dalje normalno razgovarali... On je sve podnosio..i dalje mi je stalno govorio kako me voli i da sam jedina njegova ljubav i da bez mene ne mo�e �ivjeti...A ja sam sve vi�e uvi?ala kako me dr�i u mre�i.

I tu je napokon do�la odlu?uju?a pomo? s neba. Oti�la sam na hodo?a�?e u Me?ugorje. Tamo sam se ispovijedila, i to je bila jedna od najboljih ispovijedi u mojem �ivotu, gdje sam samo plakala i plakala...ali kao da su mi te suze pokajanja isprale nekakvu mrenu s o?iju. Sad sam jasnije vidjela, i bila sam mirna, moram sve to prekinuti, moram !!

Nakon te ispovijedi, povratak na posao i susret s N bio je nekako lak�i. Bila sam mirnija, sve se u meni stalo�ilo, jo� uvijek smo pri?ali, jer to nisam mogla izbje?i, ali bez fizi?kih dodira.

I to je trajalo neko vrijeme. A onda je puklo. I dan danas me podilazi jeza kad se sjetim tog dana, ne znam kako to opisati. Kad smo ostali nasamo, pribli�io mi se, i gotovo pla?u?i rekao da je spreman umrijeti za mene, a ja sam tako hladna prema njemu, da sam tako nezahvalna; zatim me primio u zagrljaj, ili bolje re?i- u ?vrsti stisak, i privio k sebi. Ponavljao je da ne mo�e bez mene, ali da ni je ne mogu bez njega, da ?u ja poludjeti bez svega onog fizi?kog �to smo imali, bez njegovih zagrljaja, da ja nisam normalna, da vidi na meni da ja ludim bez njega , da ?u skrenuti, da ja njega trebam, da me ne mo�e pustiti... Gledala sam ga ravno u o?i i ono �to sam tada vidjela ne?u nikad zaboraviti- u njegovim o?ima vidjela sam ne�to tako tamno i stra�no da sam zanijemila od u�asa, nisam mogla progovoriti ; to ne�to i nije bilo � ne�to� � nego �netko�; netko neopisivo stra�an i opak, ne postoje rije?i za taj u�asni neopisivi mrak, �ivi mrak koji � prijeti, od kojeg mi se ledi krv . Bila sam obuzeta u�asom, i napokon sam shvatila. Nisam se usudila ni�ta re?i. Mislim da sam u sebi smogla snage za jednu tihu molitvicu. Napokon me je pustio. Pustio iz stiska, ali jo� ne dokraja iz svojih pan?a. Da, mogu slobodno tako re?i. Jer me je zavezanu i zarobljenu dr�ao ?avao, preko tog grijeha na koji sam pristala. A ?avao je bio taj koji je gospodario sa N, preko njegova grijeha, u kojem je dugo godina �ivio. I ne samo da je �ivio nego je ?vrsto ustrajao u njemu, ugu�io je svaki glas savjesti i predao se tjelesnom u�ivanju. �ivio je desetlje?ima u preljubu, i prije mene. I�ao bi povremeno u crkvu, ali se nikada nije ispovijedao.

Za njega je Bog na?elno negdje postojao, i on je govorio da vjeruje u dobro i da ?e se se sve dobro vratiti, ali ustvari slu�io je vragu, Vrag je bio taj koji je bio njegov gospodar. O za�to mi je trebalo tako puno vremena da to shvatim ?

Ali, ni sad jo� nije bilo dokraja gotovo. Svaki dan i dalje bili smo blizu, ali sad sam ga se bojala. Bojala sam se da zbog povrije?enog ponosa �to sam ga odbila, da mi se ne osveti. Tek sad me je obuzeo stvarni strah. Ali, privdino � sve je i dalje bilo normalno.

Trudila sam se i dalje biti dobra prema njemu, ali u meni se ne�to prelomilo. Nikad vi�e-ne smijem si dozvoliti da do?em u napast. On me dr�ao zarobljenu, ovo ne vodi ni?emu, moram iza?i iz toga �to prije.

A uskoro se pokazala i prilika kako iza?i- premje�taj. Znala sam da se samo tako mogu rije�iti te veze. Oti�la sam na drugi posao, u drugi grad, i vi�e se nikako nismo mogli vi?ati. Ipak, on je inzistirao da ostanemo u vezi , barem telefonom, porukama, na bilo koji na?in, nikako me nije htio pustiti od sebe. Ba� to, nije me htio pustiti. Sad kad sam ja bila slobodnija bez njegove blizine svaki dan, ohrabrila sam se i po?ela mu govoriti kako �alim zbog svojeg grijeha, da sam se ispovijedila, i da �elim da i on prekine grije�iti i do�ivi taj mir koji ja imam. Sje?am se kako mi se rugao, i tada i svaki put kad sam to spomenula. Za njega je to bila totalna ludost, odre?i se �ljubavi� kako je on to nazivao- nikad.

Ali - ?avao svoj plijen ne pu�ta, ne tako lako, ne bez borbe, bez da grize..a to sam i ja vrlo brzo osjetila. Kad je shvatio da me napokon gubi, i da su na�e poruke postale sve rje?e jer mu vi�e nisam odgovarala ni javljala se, jedan dan poslao mi je iznenada poruku, od koje sam zanijemila. Mobitel mi je ispao iz ruke od straha, u�asa, od jeze..Prijetio mi je, i .dok sam ?itala poruku imala sam osje?aj da neopisivo ru�na i stra�na zvijer na lancu re�i na mene, re�i i �eli me pro�drijeti... Ali je na lancu, ja to znam, ne mo�e mi vi�e ni�ta, ali ipak...strah me je cijelu obuzeo. U�asan strah, jer sam znala da i mo�e biti toliko lud i bijesan da ostvari svoju prijetnju. Njegov ponos je bio silno povrije?en, nije mogao podnijeti da on bude taj koji je ostavljen.

Sva ona silna �ljubav� o kojoj je mjesecima pri?ao, sve one slatke rije?i, nje�na �aputanja, pohvale i sve najljep�e �to je, barem na rije?ima, imao za mene, dok sam bila njegova, dok je bilo po njegovom, sad je sve to nestalo, i umjesto toga ?itala sam grozote i prijetnje.

U sebi sam ?vrsto odlu?ila da ne?u popustiti, pa ma �to bilo, taman da budem osramo?ena, da se i za sve dozna, da budem najjadnije bi?e na svijetu, moja odluka je bila � nikad vi�e s njim, nikad vi�e u grijeh, nikad vi�e. Bila sam na rubu pakla i sama bo�ja milost me je otuda izvukla, nikad vi�e ni pod koju cijenu ne?u u grijeh.

U sebi sam �arko molila da se ipak ne dogodi najgore. I Gospodin me je sa?uvao, hvala Mu i slava uvijeke. Bila je prva nedjelja po Uskrsu, nedjelja bo�jeg milosr?a, kad se na�a pri?a kona?no zavr�ila. Nije ostvario prijetnju, napokon me morao pustiti, do kraja. Bila sam slobodna. Zahvaljujem Bogu iz dna du�e, iz dubine srca, cijelim svojim bi?em.

Od tada je pro�lo dosta vremena, ali svaki dan kad pogledam raspelo, i Isusa na Njemu, znam da je on i�ao na kri� i umro radi mene i mojeg grijeha. I radi onog �to sam sagrije�ila, i �to ?u jo� do kraja �ivota sagrije�iti. U sebi ka�em � Hvala Ti Isuse �to si umro za mene! Tvoja ljubav je neizmjerna. I ba� po svom velikom grijehu, ja sam osjetila veliko, neopisivo, bezgrani?no bo�je milosr?e. Isus mi je oprostio, znam, jer sam se iskreno pokajala. O koliko sam se samo kajala ! Ali trebalo je vremena dok sama sebi oprostim. Trebalo je vremena dok sve zaprljano po?istim,dok sve pretince svoje du�e ne poslo�im i uredim, dok ne izbri�em sve veze i tragove onog ?ega se vi�e nisam �eljela ni sje?ati.

Dakle, i ovo je svjedo?anstvo o Bo�joj ljubavi. Ljubavi koja se ne mo�e nikakvim rije?ima opisati. Ljubavi i Milosr?a.

I svjedo?anstvo o tome, negdje sam pro?itala tu re?enicu : ?avao mnogo obe?ava, malo daje , a uzima SVE !

I na svojem primjeru sam se na�alost uvjerila kako je to potpuna istina.

Ali Isus, raspeti, uskrsnuli i milosrdni Isus- On je ja?i od grijeha. HVALA TI ISUSE, tisu?u ti puta hvala !