Srijeda, 28.05.2014.g.

Zadnjih nekoliko puta,  KADA  SAM  PRIMAO  ŽIVOG  GOSPODINA  U

POSVEĆENOJ  HOSTIJI  U  USTA,  uvijek sam se sjetio jednog detalja iz

onog prekrasnog svjedočanstva jedne djevojke kako joj je  GOSPODIN

POMAGAO  NA  PUTU  OSLOBOĐENJA  OD  DJELOVANJA  ZLOGA,

posebno njezin doživljaj mise i  POSVEĆENE  HOSTIJE.  Evo tog dijela

njezinog svjedočenja:

''…  Nisam se mogla pričestiti.

Nisam mogla otvoriti usta. Kad bih to jedva nekako

učinila, htjela sam ju izbaciti, ali bi se hostija zalijepila za

nepce i tako otopila. Do dana današnjega.

Tad sam i to spoznala! Zar mi je to trebalo da spoznam da

je Isus živ i tu prisutan?! Mogla sam ići na svetu misu i

normalno se pričestiti, a meni je to trebalo da shvatim!

I neka mi netko danas kaže da je to običan komad kruha!

Neka mi netko danas kaže da je sveta misa obična

ceremonija!

Sveta je misa najuzvišeniji trenutak u cijelom svemiru!

…''

…  HOSTIJA  BI  SE  ZALIJEPILA  ZA  NEPCE  I  TAKO  OTOPILA

…, odzvanjalo je u mojim mislima njezino svjedočenje.

…  TIJELO  ŽIVOG  GOSPODINA  ISUSA  KRISTA  ZALIJEPILO

JOJ  SE  ZA  NEPCE  I  TAKO  OTOPILO!

TO  MI  JE  DJELOVALO  TAKO  UZVIŠENO!

TO  MI  JE  DJELOVALO  TAKO  SVETO  A  UJEDNO  I  BLISKO  S

ŽIVIM  GOSPODINOM  ISUSOM!

I ja kod primanja  ŽIVOG  GOSPODINA

ISUSA  KRISTA  u sebi imam to poštovanje,

tu poniznost,  TU  ŽIVU  VJERU,  TAJ

DOŽIVLJAJ,   DA  JE  TAJ  TANKI,  MALI

OKRUGLI  KOMADIĆ  PEČENOG  TIJESTA,

ŽIVO  TIJELO  GOSPODINA  ISUSA

KRISTA.

JA  U  TO  ČVRSTO  VJERUJEM  I  TAKO  SE

NASTOJIM  PONAŠATI  KADA  GA  PRIMAM

U  SEBE!

No, kada god  bi od nekog dragog svećenika na misi dobio  U  USTA

ŽIVOG  GOSPODINA  U  PRESVETOJ  HOSTIJI,  DIO  NJEGOVOG

MISTIČNOG  TIJELA,  dakle, nakon toga se baš i nisam znao točno kako

ponašati.

Nekad bi ga jezikom presavinuo i progutao.

Nekad bi mi se djelomično rastopio na jeziku pa bi ga onda progutao.

Nekad bi mi se zalijepio za stijenke usta pa bi čekao dok se ne bi

djelomično odlijepio i onda ga progutao.

Nekad bi se žurio progutati ''GOVOREĆI''  GOSPODINU  da ga sada idem

slaviti nekom pričesnom pjesmom koja se pjevala.

I  NARAVNO  DA  SAM  UZ  SVE  TO  UVIJEK  IMAO  GOSPODINU

JOŠ  NEŠTO  ZA  REĆI  ILI  GA  MOLITI  ILI  MU  ZAHVALITI.

Imao sam nekako osjećaj da mi u svemu tome još nešto nedostaje.

Sve do ovog prekrasnog svjedočanstva te drage sestre u vjeri.

KOJA  JE  VODILA  TOLIKU  BORBU  SA  ZLIM  DA  UOPĆE  I  PRIMI

ŽIVOG  GOSPODINA  BOGA  U  SEBE  U  TOJ  PRESVETOJ  HOSTIJI!

Ona mi je dala za spoznati kako da se  MOJE  TIJELO  SJEDINI

SA  TIJELOM  ŽIVOG  GOSPODINA  U  TOJ  MALOJ   PRESVETOJ

HOSTIJI.

DA  SE  RASTOPI  NA  MOJEM  NEPCU  ILI  STIJENKI  MOJIH

USTA  I TAKO  POSTANE  NEVIDLJIVI  DIO  MOJEG  TIJELA.

I na nedjeljnoj misi sam se toga sjetio.

Kada sam primio  ŽIVOG  GOSPODINA  U  PRESVETOJ  HOSTIJI,

priljubio  sam  TO  SVETO  TIJELO  uz gornji, unutrašnji dio mojih usta.

HOSTIJA  SE  SAMA  ZALIJEPILA.

A  JA  SAM  OSTAO  U  NEKOM  BLAŽENOM

STANU,  ZATVORENIH  OČIJU,  I  OSJEĆAO

KAKO  SE  HOSTIJA  POLAKO  TOPI  U

MOJIM  USTIMA  I  KAKO  POSTAJE  DIO

MOJEG  TIJELA,  BEZ  IKAKVIH  DRUGIH

POKRETA.

GOSPODIN  U  MENI.

ŽIVI  BOG  U  MENI.

HOSTIJA  SE  POLAKO  TOPILA  I  OTOPILA

A  ŽIVO  TIJELO  GOSPODINA  ISUSA

KRISTA  SJEDINILO  SE  MOJIM  TIJELOM.

NA  OČI  SU  MI  DOŠLE  SUZE  …  I  TRNCI  PO  ČITAVOM

TIJELU  …

KAD  JE  TO  ZAVRŠILO,  KAD  SE  HOSTIJA  OTOPILA,  JA  SAM

OTVORIO  OČI.

SVE  JE  VEĆ  ZAVRŠILO,  NAŠ  DRAGI  ŽUPNIK  JE  U

SVETOHRANIŠTE  SPREMIO  PREOSTALE  SVETE  HOSTIJE,  ŽIVOG

GOSPODINA  ISUSA  KRISTA.

Ja sam sjeo na klupu i dobro je što uvijek sjedim u zadnjim klupama da

ne smetam drugima jer bi me sigurno svi čudno gledali da sam sjedio i

stajao negdje na sredini crkve.

Ovako možda koji pogled tri drage žene koje su sjedile sa mnom u

zadnjoj klupi.

A možda ni to jer su svi već pomalo naučeni  ''da sa mnom baš i nije sve

u redu'' kad je u pitanju vjera.

No, kako bilo da bilo, mogu reći da mi je  TO  BIO

NAJPOTPUNIJI  DOŽIVLJAJ  MOJEG  SJEDINJENJA  SA  ŽIVIM

GOSPODINOM  ISUSOM  KRISTOM  KOJEG  PRIMAM  U

PRESVETOJ,  POSVEĆENOJ  HOSTIJI  NA MISAMA.

I   nemam više što za reći osim da još jednom prepišem dio onog

prekrasnog svjedočanstva drage sestre u vjeri.

''I neka mi netko danas kaže da je to običan

komad kruha!''

SVET  I  PRESVET  MOJ  LJUBLJENI,

TROJEDINI  BOŽE,  OČE,  SINE  I  DUŠE  SVETI.

ČAŠĆE,  HVALJEN,  SLAVLJEN  I

BLAGOSLOVLJEN  U  SVE  VIJEKE  VJEKOVA.

ČAST  I  SLAVA  TEBI  PRESVETA  DJEVICE,

NAŠA  NEBESKA  MAJČICE.

I  ČAST  I  SLAVA  CIJELOM  DUHOVNOM

SVIJETU  KOJI  VRŠI  I  POŠTUJE  BOŽJU

VOLJU.

SVET  I  PRESVET  MOJ  LJUBLJENI  BOŽE.

SVET  I  PRESVET.