Petak, 29.03.2013.g.

U zadnjih nekoliko tjedana često sam nailazio na razne znakove, riječi,

rečenice, misli  O  GOSPODINU  ISUSU.  Iz Biblije, Katekizma i druge

duhovne literature.  Koje su u meni iznova i iznova poticale razmišljanje

gdje je bila granica  između  GOSPODINA  ISUSA  KAO  BOGA  I

GOSPODINA  ISUSA  KAO  ČOVJEKA.

JER,  ON  JE  BIO  PRAVI  BOG  I  PRAVI  ČOVJEK.

I to me uvijek intrigiralo. Što to znači? Kako da to gledam kroz one

mnoge situacije gdje su se Njemu događale razne stvari u životu.

Npr.  PATNJA.  KOLIKO  MOŽE  PATITI  JEDAN  BOG?  KOLIKO  MOŽE

PATITI  JEDAN  ČOVJEK?

KAKO  NAJVIŠE  PATI  ČOVJEK  A  KAKO  NAJVIŠE  PATI  BOG?

Ona patnja u Getsemanskom vrtu, ona molitva Bogu ocu;  DA  LI  JE

TO  MOLIO  GOSPODIN   ISUS  KAO  BOG  ILI  KAO  ČOVJEK?

AKO  JE  SVE  ZNAO,  KAO  BOG,  ŠTO  ĆE  SE  DOGODITI,  DA  ĆE

SVE  BITI  DOBRO,  ONDA  I  NIJE  TREBAO  TOLIKO  PATITI  NEGO

JE  SAMO  TO  SVE  TREBAO  IZDRŽATI.

NO,  AKO  JE  PATIO,  I  CIJELI  TAJ  PUT  PROŠAO  KAO  ČOVJEK,

ONDA  JE  JASNA  VELIČINA  MUKE  NEKOGA  KOJI  NEVIN  PATI  I

STRADA.

A  OPET,  NIKAKO  NE  MOGU  U  SEBI  PRELOMITI  KAKO  JE

GOSPODIN  ISUS  PATIO  TE  ZADNJE  DANE  SVOJEG  ŽIVOTA,  KAO

BOG  ILI   KAO  ČOVJEK.

ILI,  JEDNOSTAVNO,  KAO  JEDAN  I  DRUGI.

DA  JE  PATIO  KAO  PRAVI  BOG  I  PRAVI  ČOVJEK.

U tom mojem razmišljanju nakupilo mi se puno znakova.

Npr. iz Evanđelja, kada je imao dvanaest godina i kada su ga Josip i

Marija tražili po Jeruzalemu, i pronašli u hramu kako raspravlja s

židovskim učiteljima, Marija ga je upitala:  ''Sinko, zašto si nam to učinio?

Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.''  A  On im je odgovorio:  ''Zašto

ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?''   I

PIŠE  DA  ONI  NE  RAZUMJEŠE  RIJEČI  KOJE  IM  REČE.

Ili, svadba u Kani. Bila je svadba, bili pozvani i Isus i Marija i njegovi

učenici. Ponestalo je vina i Marija kaže Isusu da nemaju vina.

MARIJA  JE  TU  MORALA  ZNATI,  ILI  BAREM  OSJEĆATI,  DA  JE

NJEZIN  STVARNO  PRAVI  BOG.  JER  SAMO  BOG  MOŽE  UČINITI

ČUDO  DA  STVORI  VINO  KOJEG  JE  NESTALO.

A Isus joj reče:  ''Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!''

TE  RIJEČI  SU  BILE  OD  PRAVOGA  BOGA.

KOJE  LI  SU  SE  PREKRASNE  STVARI  I  SITUACIJE  DOGAĐALE

ISUSU,  MARIJI  I  JOSIPU  U  NJIHOVOM  ZAJEDNIČKOM  ŽIVOTU!

I  VJERUJEM  DA  JE  TAJ  NJIHOV  ŽIVOT  BIO  BAŠ  PO  LJUDSKOJ

MJERI,  DA  GA  JE  S  NJIMA  ŽIVIO  ISUS  KAO  PRAVI  ČOVJEK.

KOLIKO  JE  BILO  RADOSTI  U  SRCU  MARIJINOM  I  U  SRCU

JOSIPOVOM  KADA  SU  U  SEBI  PREBIRALI  RAZNE  SITUACIJE  IZ

NJIHOVOG  ZAJEDNIČKOG  ŽIVOTA  GDJE  SU  NEKAKO  OSJETILI

DA  JE  NJIHOVO  LJUBLJENO  DIJETE  I  PRAVI  BOG  I  PRAVI

ČOVJEK!

Puno je tih situacija u Evanđeljima gdje se miješa  ONO  BOŽANSKO  I

ONO  LJUDSKO  NAŠEGA  SPASITELJA  ISUSA.

Ono što je Crkva spoznala do sada o tome napisano je u  KATEKIZMU

KATOLIČKE  CRKVE   u dijelu  ''SIN  BOŽJI  JE  POSTAO  ČOVJEKOM''

od  456.  do  478.  članka.

Vrijedi ih pročitati kako bi nam se posvijestilo u našim srcima  DA  JE

ZEMLJOM  PRIJE  2000  GODINA  HODAO  ČOVJEK,  NAMA  POSVE

SLIČAN  OSIM  U  GRIJEHU,  KOJI  JE  UJEDNO  BIO  I  PRAVI  BOG,

RIJEČ,  KOJA  JE  DOŠLA  DA  NAS  OTKUPI  OD  VJEČNE  PROPASTI.

Posebno me dojmilo iz Katekizma nekoliko određenja:

''KRISTOVA  LJUDSKA  VOLJA

475  Usporedo,  Crkva je na šestom

ekumenskom saboru (III  Carigradski

sabor) izjavila da Krist ima dvije volje i dva

naravna djelovanja,  božansko i ljudsko,  ne

suprotstavljena, nego surađujuća, tako da

je utjelovljena Riječ, u poslušnosti Ocu,

ljudski htjela sve ono što je božanski

odlučila s Ocem i Duhom Svetim za naše

spasenje. Kristova ljudska volja ''bez

protivljenja i opiranja slijedi, ili bolje,

podređena je njegovoj božanskoj i

svemogućoj volji.''

I još jedan:

''466   …  Zato je Efeški sabor 431. godine

izjavio da je Marija ljudskim začećem Sina

Božjega u svom krilu uistinu postala

''Bogorodicom,  ne zato što bi narav Riječi

ili njezino božanstvo imalo početak svoga

bitka iz svete Djevice, nego jer je od nje

rođeno sveto tijelo, obdareno razumskom

dušom, s koji se osobno sjedinila Riječ, te

se kaže da je i rođena po tijelu.''

Eto, te i još neke druge misli i zaključci su mi razjasnile ono što me

nekako malo mučilo.

Nije bilo nekakvog izmiješanog djelovanja,

ljudskog i božanskog, u Gospodinu Isusu

Kristu.

Njegovo tijelo i duša bili su kao i od svakog

drugog čovjeka, osim u grijehu, ali je tome

ljudskom tijelu bila  pridružena  RIJEČ,

BOG,  i radi toga je Kristova ljudska volja

bila podređena NJEGOVOJ  BOŽANSKOJ  I

SVEMOGUĆOJ  VOLJI.

SLAVA  TEBI  GOSPODINE  ISUSE  KRISTE,

PRAVI  BOŽE  I  PRAVI  ČOVJEČE,  U  VIJEKE

VJEKOVA.

I  TEBI  BOŽE  OČE,  STVORITELJU  SVEGA.

I  TEBI  BOŽE  DUŠE  SVETI,  BRANITELJU  I

TJEŠITELJU  LJUDSKI.

I  ČAST  I  SLAVA  TEBI  PREDRAGA  DJEVICE

MARIJO,  I  TEBI  CIJELI  DUHOVNI  SVIJETE

KOJI  VRŠIŠ  I  POŠTUJEŠ  BOŽJU  VOLJU.