Početna Sadržaj Moj dnevnik KRŠĆANIN I BOGATSTVO
KRŠĆANIN I BOGATSTVO PDF Ispis




Iz emisije DUHOVNI DNEVNIK Radio Sjeverni FM -

04.02.2019. '' KRŠĆANIN I BOGATSTVO''



Danas ćemo razmišljati i tražiti Božju volju u odnosu prema materijalnim stvarima, o vječnom pitanju da li DOBAR VJERNIK I KATOLIK  UOPĆE I MOŽE BITI BOGAT MATERIJALNIM STVARIMA ...

Gledajući ono što o tome možemo naći u Bibliji, bogatstvo materijalnim stvarima predstavlja veliku kušnju čovjeku za njegovu duhovnu propast, a posebno za propast njegove duše poslije ovozemaljske smrti. Posebno kada štedimo na sve načine i pokušavamo stvoriti i imati čim više tih materijalnih stvari.

Sveti Pavao u svojoj prvoj poslanici Timoteju navodi jedan razlog za štednju koji je krajnje zabranjen, a to je želja da se obogatimo pod svaku cijenu. U toj Pavlovoj poslanici čitamo slijedeće:

''Jer oni koji se hoće bogatiti, upadaju u napast, zamku i mnoge nerazumne i štetne požude što ljude strovaljuju u zator i propast. Zaista, korijen svih zala jest srebroljublje; njemu odani, mnogi odlutaše od vjere i sami sebe isprobadaše mukama mnogima.

A ti se, Božji čovječe, toga kloni! Teži za pravednošću, pobožnošću, vjerom, ljubavlju, postojanošću, krotkošću!

Onima koji su u sadašnjem svijetu bogati, zapovijedaj neka ne budu bahati i neka se ne uzdaju u nesigurno bogatstvo, nego u Boga koji nam sve bogato daje na uživanje; neka dobro čine, neka se bogate dobrim djelima, neka budu darežljivi, zajedničari – prikupljajući sebi lijepu glavnicu za budućnost da osvoje onaj pravi život.''

Eto, tako piše sveti Pavao prije 2000 godina. A tako je i danas.

Često znam razmišljati i tražiti Božju volju u odnosu prema materijalnim stvarima.

Prije sam ih imao više. Previše, mnoge te materijalne stvari koje sam imao bile su višak, ''hranile'' su moju komociju i komociju moje obitelji.

Završio sam fakultet, najviše uz moj rad preko Student servisa. Sanjao sam da budem uspješan, bogat, uvažen, da sagradim kuću, kupim Mercedes, da imam obitelj. Kroz 10-tak godina, sve sam to, manje ili više, stvorio i imao.

Imao sam posebni društveni status, bio sam predsjednik, direktor, šef. Svi su me nešto trebali. Imao sam materijalnih stvari, raznih prijatelja, stalno neke fešte, domjenci, itd. Bio sam tražena osoba za druženja, za rješavanje kojekakvih tuđih problema.  Stvorio sam i obitelj. Oženio se prekrasnom suprugom s kojom sam imao i dvoje djece, sina i kćer.

Jednom riječju, kako bi rekao naš narod, bio sam netko i nešto. Imao sam sve.

A opet, nešto nije valjalo. Stalno sam bio nemiran, htio više, bolje, jače… Počeo sam se pitati što ne valja, zašto nisam zadovoljan sa svim tim što sam imao a prije sam tako silno želio.

TRAŽIO SAM ISPUNJENJE…SVE SAM IMAO A NISAM BIO MIRAN, ZADOVOLJAN…NEDOSTAJALO JE ONE PUNE I ISPUNJUJUĆE RADOSTI…

Pratio me neki neugodni osjećaj da se stalno ''vrtim'' u krugu. Taman nešto postignem u životu i dođemo do vlastitog stana. A onda već poželim kuću i vikendicu. Dođem i do toga a već razmišljam o poslovnom prostoru i apartmanu na moru. Došao sam brzo i do mercedesa. Ali, već sam gledao neke novije modele…

Sve sam imao za čime sam prije težio i za što sam mislio da je ispunjenje svega što čovjek može poželjeti; čast, vlast i materijalne stvari. Ali, sve je to bilo izvana. Drugi su mislili kako je meni super, i mnogi su mi bili zavidni i htjeli su biti kao ja.

Bio sam ''netko i nešto'' a osjećao sam se tako prazno, nemirno, nezadovoljno.

Nisam tada znao, nisam imao vjere ni duhovnih spoznaja, da osim Gospodina Boga i njegovih svetih anđela na ovom svijetu postoji i zli i njegovi demoni. I da je njima jedini cilj uništiti nas ljude, naše duše. A najbolje im to uspijeva upravo preko onoga čemu sam ja težio.

Preko moći i vlasti koju svi mi želimo.

Preko novaca i materijalnih stvari koje bi svi mi htjeli imati čim više.

Preko raznih uživanja i opuštanja u kojima čovjek izgubi samoga sebe.

I sve je to dobro dok smo u svemu umjereni. Ali kada želimo i više, i jače, i bolje, da u svemu postanemo bolji od nekih drugih ljudi oko nas, tada se tu, u naš život, uključuje zli i njegovi zli demoni i odvode nas od onog što je realno, što nam realno treba, što je po Božjem.

Oni koji vjeruju u Gospodina Boga i vrše Njegove zapovijedi su tom svojom vjerom zaštićeni i zli bježi od njih i njihove vjere. Napastuje ih ali im ne može ništa.

No oni, kakav sam bio ja, bez vjere, čvrsto u svojoj oholosti da ja znam sve najbolje, e takvi su idealan teren za uspješno djelovanje zloga i njegovih demona koji onda u životima tih ljudi rade puno nereda i uništavaju njih i sve oko njih.

A da svi oni toga nisu ni svjesni …

Kroz moje obraćenje i prekrasne spoznaje o radosti duhovnog života, miru kojeg sam pronašao u sebi i smislu svega što se događalo u mojem životu, samo po sebi mi se nametalo jedno pitanje na kojem sam tražio odgovor: DA LI DOBAR VJERNIK I KATOLIK UOPĆE I MOŽE BITI BOGAT MATERIJALNIM STVARIMA!?

Prije sam imao sve od materijalnih stvari, puno više nego sam trebao, i ništa nije imalo smisla.

Shvatio sam da je to bilo zato jer mi je sve to bilo na prvom mjestu. Materijalne stvari, čast i vlast, najčešće preko toga jer sam imao puno materijalnih stvari.

Kada sam spoznao Gospodina Boga i stavio Njega na prvom mjestu svojem životu, sve je dobilo smisao. I materijalne stvari. Jer, materijalne stvari su isto dio naših života.

Shvatio sam da čovjek vjernik može imati puno materijalnih stvari i biti iskren vjernik.

Ali, mora biti vrlo oprezan u svemu tome.

Onaj koji ima puno darova taj čovjek jednostavno mora težiti tome da te svoje darove koristi. Ali, pitanje je samo iz kojih razloga i kako će ih koristiti.

PRVO I OSNOVNO, GOSPODIN BOG MU MORA BITI NA PRVOM MJESTU U NJEGOVOM ŽIVOTU. I ŽIVOT I RAD PO BOŽJIM ZAPOVIJEDIMA.

To znači da takav čovjek shvaća i prihvaća da, s obzirom na puno darova i sposobnosti, on mora puno raditi i stvarati. Ali ne sa ciljem osobnog bogaćenja nego sa ciljem da iskoristi mu date darove i da BUDE DOBAR UPRAVITELJ, kojeg je Gospodin Isus jako dobro opisao u svojim prispodobama i kakav je bio Josip u Egiptu, opisano u Starom zavjetu.

Ali, ako nema iskrene vjere u Gospodina Boga, tada mu nešto drugo dolazi na prvo mjesto u njegovom životu.

Po svojim velikim darovima i sposobnostima takav čovjek puno radi i usmjeren je na da se obogati.

Na prvom mjesto u njegovom životu umjesto Gospodina Boga dolazi drugi bog, NOVAC. Kojega slijede ČAST I VLAST.

Tada takav čovjek mrzi Boga. Jer mu taj Bog i njegove zapovijedi smetaju u tome da ostvari čim više materijalnih stvari, da bude radi svojeg materijalnog bogatstva poznat i priznat od drugih ljudi, da se osjeća da je radi toga svojeg materijalnog bogatstva bolji od drugih ljudi oko sebe, sposobniji i da je zaslužio da ima nad njima vlast, da ga oni u mnogo čemu slušaju i da rade kako im on kaže.

TAKVI LJUDI MRZE BOGA I DOLAZE POD VLAST SOTONE.

I DUŠA IM ODLAZI U PROPAST, U PAKAO.

A taj pakao im počinje već tu na zemlji, u njihovim ispraznim životima, u strahovima od smrti i neimaštine, da će im netko nešto uzeti, da će nešto izgubiti, u izgubljenosti u odnosima s drugima ljudima jer se ne mogu s njima opušteno družiti i spustiti se na njihov nivo…

Svi ih gledaju preko njihovih materijalnih stvari i oni su spremni za iskrenu ljubav i milosrđe.

Jednostavno, ONI NE ŽIVE KAO LJUDI I OSOBE NEGO ŽIVE PREKO SVOJIM MATERIJALNIH STVARI.

ONI NISU SLOBODNI LJUDI, NEGO SU POSTALI ROBOVI. ROBOVI SVOJIH BOGATSTAVA.

Kako je to samo teško, imati sve a osjećati se nezadovoljno, nemirno, u raznim strahovima…

A posebno znati da će ti smrt brzo doći i da s njom prestaje sve što si imao i što si bio…

Zato takvim bogatim ljudima, bez iskrene vjere u Gospodina Boga, pakao počinje već ovdje na zemlji…

Sada slijedi jedna duhovna pjesma pa nastavljamo s našom današnjom temom…


PJESMA: SAMO TVOJA LJUBAV BOŽE


Malo sam čitao o našem dragom PAPI FRANJI. Kako se ponaša u svakodnevnom životu tamo u Vatikanu.

Naš dragi Papa sve je tamo iznenadio svojom skromnošću i težnjom da se tako ponaša i kao VRHOVNI POGLAVAR KATOLIČKE CRKVE, PAPA.

Da je vrlo skroman, da ne teži za materijalnim pogodnostima i čašću što mu nosi njegova funkcija, da jako propagira brigu o siromašnima i potlačenima.

Takav njegov stav i ponašanje ima svojih pobornika i protivnika, i u Crkvi i van nje, među vjernicima, mada mu je javnost jako naklonjena i jako simpatizira takvo njegovo ponašanje.

I opet pitanje: DA LI ČOVJEK, KATOLIK, MOŽE, TREBA, SMIJE BITI BOGAT U MATERIJALNIM STVARIMA I ONDA IMATI ČISTO I ISKRENO SRCE PRED GOSPODINOM BOGOM!?

Mnogi dragi ljudi me uvjeravaju, dokazuju, vjeruju, da ČOVJEK MOŽE BITI BOGAT MATERIJALNIM STVARIMA TOLIKO KOLIKO JE SPOSOBAN DA IH SVOJIM POŠTENIM RADOM OSTVARI.

DA TU GOSPODIN BOG NEMA NIŠTA PROTIV.

I DOK VIDIM I SLUŠAM O BOGATSTVIMA CRKVE I POJEDINIH SVEĆENIKA, IMAM ISTO PITANJE.

DA LI JE TO BOŽJA VOLJA ZA TU NJEGOVU CRKVU OVDJE NA ZEMLJI?

I ne bih o tome pisao, ne bih si postavljao sva ova pitanja, KADA MI TO STALNO NE BI ''DOLAZILO'' U MISLI I SRCE I DUŠU.

TUGA, SJETA, NEKI NEDEFINIRAN OSJEĆAJ, KOJI MI STALNO ''DAJE'' ZNAKOVE DA SE GOSPODINU BOGU NEKAKO NE SVIĐA KAKO SE MI LJUDI DANAS ODNOSIMO PREMA MATERIJALNIM STVARIMA, ČASTI I VLASTI.

STALNO MI U TIM TRENUCIMA DOLAZE U MISLI RIJEČI NAŠEG LJUBLJENOG GOSPODINA ISUSA KOJE JE GOVORIO ONIH DANA KADA JE BIO OVDJE NA ZEMLJI, BILO KROZ PROPOVJEDI BILO KROZ PRISPODOBE. Gospodin Isus je govorio:

”Kako će teško oni koji imaju novca ući u Božje kraljevstvo!“

”Lakše je devi proći kroz ušicu igle nego bogatome ući u Božje kraljevstvo''

"Nitko ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu."

"Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vredniji od jela i tijelo od odijela?"

U TE RIJEČI GOSPODINA ISUSA JA ČVRSTO VJERUJEM!

I NJIHOVO ZNAČENJE KOJE MI GOVORI DA ĆE BOGATSTVO U MATERIJALNIM STVARIMA, VIŠE OD ONOG ŠTO ČOVJEKU TREBA U SVAKODNEVNOM ŽIVOTU, PREDSTAVLJATI SVIMA ONIMA KOJI S TIM RASPOLAŽU, VELIKI PROBLEM ČISTOG I JEDNOSTAVNOG ULASKA U VJEČNI ŽIVOT, U KRALJEVSTVO NEBESKO.

I jednostavno pitanje, ako nitko neće imati velika poduzeće, trgovačka društva, a tko će onda moći proizvesti sve ono što čovjeku treba u svakodnevnom životu?

Istina, ta poduzeća, trgovačka društva po cijelom svijetu, moraju postojati.

Ali, ovdje nije pitanje o njima, nego o onima koji su im vlasnici.

ŠTO JE NJIHOV MOTIV U STVARANJU?

DA LI TO DA ISKORISTE DAROVE KOJE SU DOBILI OD GOPODINA BOGA, VIŠE OD DRUGIH, DAR MUDROSTI, SPOZNAJE, SNAGE I SVE DRUGE, DA PROSLAVE IME GOSPODNJE I POMOGNU SVIMA DRUGIMA KOJI TE DAROVE NISU DOBILI U TOM OBILJU, DA I ONI IMAJU SVE ONO ŠTO IM JE POTREBAN ZA SVAKODNEVNI ŽIVOT?

DA LI TO DA BUDU NOSITELJI BOŽJEG MILOSRĐA I LJUBAVI PREMA SVIMA ONIMA KOJI NEMAJU?

ILI, DA BUDU ČIM VIŠE BOGATI, NAJBOGATIJI, VLASNICI SVEGA ŠTO MOGU BITI …

DA OSIGURAJU MATERIJALNIM STVARIMA SVOJE POTOMKE DALEKO U BUDUĆNOST …

DA BUDU VAŽNI, ČAŠĆENI I HVALJENI U SVAKODNEVNOM ŽIVOTU OD DRUGIH …

DA UPRAVLJAJU I VLADAJU DRUGIM LJUDIMA, DA UPRAVLJAJU LJUDSKIM SUDBINAMA …

DA BUDU IZNAD DRUGIH, NEDODIRLJIVI …

JEDNOM RIJEČJU, DA BUDU VEĆI ILI MANJI BOGOVI, JER SVE OVO ŠTO SAM NABROJAO SAMO JE BOŽJE.

TO MOŽE I ČINI SAMO JEDAN JEDINI, TROJEDINI, BOG.

OTAC, SIN I DUH SVETI.

UPRAVO TO JE ONO ŠTO ME ČINI ŽALOSNIM I SJETNIM.

ŠTO MNOGI LJUDI, KOJI SEBE SMATRAJU DOBRIM VJERNICIMA I KATOLICIMA, SVJESNO ILI NESVJESNO, ŽELE DOĆI NA MJESTO KOJE NIJE NJIHOVO.

O, takav sam i ja nekad bio. Možda ne u potpunosti loš, ali na putu da to postanem.

NIJE GOSPODIN ISUS REKAO DA ĆE SVI BOGATAŠI PROPASTI.

ALI, DA ĆE IM BITI TEŠKO UĆI U KRALJEVSTVO BOŽJE, da će im biti teško poslije ovozemaljske smrti, TO DA.

A MNOGI ĆE I PROPASTI.

ZAVRŠITI U PAKLU, VJEČNOM OGNJU.

JER ĆE SE JEDNOG DANA, SLUŽEĆI DVOJICI GOSPODARA, BOGU I BOGATSTVU, OPREDIJELITI ZA BOGATSTVO.

PROTIV BOGA STVORITELJA.

PRODAT ĆE SVOJU DUŠU ĐAVLU, SOTONI, LUCIFERU ILI VEĆ NEKOM ZLOM.

I NEĆE ZNATI ŠTO IH JE SNAŠLO, DOK VEĆ NEĆE BITI KASNO.

Zato trebamo biti oprezni i sa svojim darovima koje smo dobili od Gospodina Boga, da ih ne potratimo uludo.

Da materijalne stvari koje možemo ostvariti više od drugih radi svojih darova i sposobnosti, ne stvaramo samo za sebe i svoje bliženje nego i za druge oko nas koje će nam Gospodin Bog slati na naš životni put, koji sami to ne mogu ostvariti jer nisu tako sposobni kao mi.

Gospodin Bog, kada je govorio da će nam dati sve što nam je potrebno za život, nije tu mislio da mi samo sjedimo i da ništa ne radimo. Ne, nego da napravimo u svojim životima sve što možemo, takvi kakvi smo, tu gdje jesmo.

A drugima, koji imaju manje sposobnosti i darova, Gospodin Bog će dati svega dovoljno preko onih koji su dobili više darova i više sposobnosti.

I tu je velika odgovornost onih koji su sposobni da ostvare materijalno bogatstvo u većem obimu nego što je njima i njihovim najbližima normalno potrebno.

Oni su jednostavno od Gospodina Boga predviđeni da u tom dijelu pomognu drugima. Da stvore mnogo i podijele drugima kojima je to potrebno.

I u svemu tome dolazi do velike duhovne borbe DOBRA I ZLA.

S jedne strane DOBRO, gdje težnja prema bogatstvu znači težiti prema PRAVEDNOSTI, POBOŽNOSTI, VJERI, LJUBAVI, POSTOJANOSTI, KROTKOSTI, MILOSRĐU I MILOSRDNIM DJELIMA.

A to se sve ona vidi u tome da radnici kod tih bogati ljudi imaju plaće s kojima mogu normalno živjeti sa svojim obiteljima, da ne rade nedjeljom, da rade normalno radno vrijeme a ne i po 16 sati na dan.

To se vidi i po tome da ti bogati ljudi čine mnoga milosrdna djela gdje oni u skrovitosti dijele svoje bogatstvo sa onima kojima je to potrebno bez da oni s time upravljaju i da cijela javnost za to zna kako bi oni bili važni.

ONI SE RAVNAJU PO BOŽJIM ZAPOVIJEDIMA A NE PO LJUDSKOM POIMANJU ŠTO JE VAŽNO.

S druge strane je ZLO, gdje težnja prema bogatstvu može čovjeka odvesti u POHLEPU, PONOS, NERAZUMNE I ŠTETNE POŽUDE OVOGA SVIJETA, BAHATOST, OHOLOST.

Takve ljude vidimo oko nas. Bogati a nesretni, nezadovoljni, nemirni, prepuni raznih poroka, stalno u strahu od bolesti i smrti.

Zato, ako smo sposobniji i bogatiji od drugih uvijek trebamo tražiti odgovore o tome što da sa svime time činimo.

Nemojmo zaboraviti smisao one poslovice DA MRTVAČEVA KOŠULJA NEMA DŽEPOVA.

NIŠTA NEĆEMO ODNIJETI SA SOBOM OD ONIH MATERIJALNIH STVARI KOJE ĆEMO PRISKRBITI OVDJE NA ZEMLJI.

NIŠTA. NI kune.

Ali, ima nešto što ćemo sigurno moći sobom odnijeti što će nam biti PLATEŽNO SREDSTVO gore na Nebu.

NAŠA DJELA MILOSRĐA. ONA ĆE NAM BITI ''NOVAC'' S KOJIM ĆEMO PLAĆATI NA POSLJEDNJEM SUDU.



PJESMA: Duhovna Glazba : Odlučio sam slijediti Krista