Početna Sadržaj Moj dnevnik SMRTNI GRIJESI I PAKAO
SMRTNI GRIJESI I PAKAO PDF Ispis

 

 

 

Nedjelja, 28.02.2016.g.

 

 


Prije nekoliko tjedana sam negdje ''naletio'' na kratki opis drage Lucije,

vidjelice iz Fatime, kojoj je Gospa, zajedno sa drugom djecom, u trećem

viđenju, pokazala  PAKAO.  Kratki opis onoga što je draga Lucija doživjela

duboko me se dojmio i ''nosim'' to u srcu cijelo to vrijeme.

 


Evo još jednom tog opisa PAKLA kako ga je doživjela draga Lucija:


''Djevica nam je pokazala ogromno vatreno more, za koje se

činilo da je pod zemljom. Vragovi i duše uronjene u taj oganj

izgledali su kao crno ugljevlje, ali prozirno i u ljudskim oblicima.

Padali su na sve strane poput varnica u velikom požaru,

rastreseno, kao bez težine, uz zastrašujuće krikove i uzdahe

pune očaja. Puni strahote i užasa, gledali smo kako u pakao

padaju i duše katolika, kao lišće s drveća u jesenski dan.''

 


Onda sam ''otišao'' u Katekizam katoličke crkve iz 1994.g. da vidim što točno Crkva govori o  PAKLU.  I tamo sam pronašao nekoliko članaka. Evo ih dalje:

 

 


O paklu:


1033 Ne možemo biti s Bogom sjedinjeni ako se slobodno ne

odlučimo da ga ljubimo. Ali, Boga ne možemo ljubiti ako teško

griješimo protiv njega, protiv svog bližnjega ili protiv nas samih:

“tko ne ljubi, ostaje u smrti. Tko god mrzi brata svoga, ubojica

je. A znate da nijedan ubojica nema u sebi trajnoga, vječnoga

života” (1 Iv 3,14.15). Nas Gospodin upozorava nas da ćemo biti

od njega odijeljeni, ako u teškim potrebama ne priskočimo u

pomoć siromašnima i malenima, njegovoj braći.[598] Umrijeti u

smrtnom grijehu, a da se čovjek za nj nije pokajao i prihvatio

milosrdnu ljubav Božju, znači, po svom slobodnom izboru, ostati

zauvijek odijeljen od njega. To upravo jest stanje konačnog

samoisključenja iz zajedništva s Bogom i s blaženicima, koje

označujemo riječju “pakao”.

 


1034 Isus često govori o “geheni”, o vatri “koja se ne

gasi”,[599] pripremljenoj onima koji do kraja života odbijaju

vjerovati i obratiti se, i gdje se istodobno može izgubiti duša i

tijelo.[600] Isus teškim riječima navješćuje da će “poslati svoje

anđele da pokupe sve (…) bezakonike i bace ih u peć ognjenu”

(Mt 13,41-42), i da će izreći osudu: “Odlazite od mene, prokleti,

u oganj vječni” (Mt 25,41).

 


1035 Crkva u svom naučavanju potvrđuje opstojnost pakla i

njegovu vječnost. Duše onih koji umiru u smrtnom grijehu

odmah nakon smrti silaze u pakao, gdje trpe paklene muke,

“vječni oganj”.[601] Glavna se paklena muka sastoji u vječnom

odjeljenju od Boga, u kojemu jedinome može čovjek naći život i

sreću, za što je stvoren i za čime teži.

 


1036 Izjave Svetoga pisma i učenje Crkve o paklu jesu poziv na

odgovornost, kojom čovjek mora svoju slobodu upotrijebiti u

cilju svoje vječne sudbine. Istodobno su hitan poziv na

obraćenje: “Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran

put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu. O kako su

uska vrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga

nalaze!” (Mt 7,13-14):

 

Budući da ne znamo ni dana ni časa, treba, kako opominje

Gospodin, da ustrajno bdijemo da, dovršivši jedini tijek našega

zemaljskog života, zaslužimo s njim ući na svadbu i ubrojiti se

među blagoslovljene, i da ne budemo kao zli i lijeni sluge

otjerani u vječni oganj, u vanjske tmine, gdje “će biti plač i

škrgut zubi”.[602]

 


1037 Bog nikoga ne predodređuje za pakao;[603] za to je

potrebno svojevoljno odvraćanje od Boga (smrtni grijeh) i

ustrajanje u tome sve do kraja. U euharistijskom slavlju i u

dnevnim molitvama vjernika Crkva zaziva milosrđe Boga, koji

“neće da itko propadne, nego hoće da svi prispiju k obraćenju”

(2 Pt 3,9):

 

Molimo, Gospodine, blagohotno primi ovaj žrtveni prinos nas

tvojih slugu i sve obitelji svoje: obdari naše dane svojim mirom,

izbavi nas od vječne osude i ubroji nas među izabrane

svoje.[604]

 

 


Od svega toga posebno su me dojmile dvije rečenice koje opisuju stanje

u kojem se završava u  PAKLU.


''  …  Crkva u svom naučavanju potvrđuje opstojnost pakla i njegovu

vječnost. Duše onih koji umiru u smrtnom grijehu odmah nakon smrti

silaze u pakao, gdje trpe paklene muke, “vječni oganj  …  ”

 


''  …  Umrijeti u smrtnom grijehu, a da se čovjek za nj nije pokajao i

prihvatio milosrdnu ljubav Božju, znači, po svom slobodnom izboru,

ostati zauvijek odijeljen od njega  ...  ''

 


''UMRIJETI  U  SMRTNOM  GRIJEHU  …''

 


TO  NAS  SIGURNO  VODI  U  PAKAO  PO  NAUKU  CRKVE.

 


Onda sam ponovno išao pogledati popis  SRMTNIH  GRIJEHA,  TEŠKIH

GRIJEHA  kako ih navodi Crkva:


  1. Oholost
  2. Škrtost
  3. Bludnost
  4. Zavist
  5. Neumjerenost u jelu i piću
  6. Srditost
  7. Lijenost

 

 

BOŽE  MOJ  LJUBLJENI,  PA  TO  SU  GRIJESI  KOJE  SVAKI  DAN

ČINIM!

 


I  TAKO  OLAKO  PRELAZIM  PREKO  NJIH!

 


To me ponukalo da idem pogledati što Katekizam katoličke crkve govori o

smrtnim grijesima:

 


1857 Da neki grijeh bude smrtan, istovremeno se traže tri

uvjeta: "Smrtni je grijeh onaj kojemu je objekt teška stvar, a

učinjen je pri punoj svijesti i slobodnim pristankom".[94]

 



1858 Tešku stvar pobliže određuje Deset zapovijedi, prema

Isusovu odgovoru bogatom mladiću: "Ne ubij, ne čini preljuba!

Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne otmi! Poštuj oca svoga i majku"

(Mk 10,19). Težina grijeha je veća ili manja: ubojstvo je veće od

krađe. Treba voditi računa i o svojstvu povrijeđenih osoba:

nasilje nad roditeljima po sebi je veće od nasilja nad strancem.

 



1859 Da bude smrtan, grijeh mora biti učinjen punom sviješću i

potpunim pristankom. To pretpostavlja poznavanje grešnosti

čina, njegovog protivljenja Božjem zakonu. Povrh toga

uključuje pristanak dovoljno slobodan da se može govoriti o

osobnom izboru. Hinjeno neznanje i tvrdoća srca[95] ne

umanjuju voljni značaj grijeha, nego ga naprotiv povećavaju.

 



1860 Nehotično neznanje može umanjiti, čak i poništiti

ubrojivost teškoga grijeha. Ipak pretpostavlja se da nikome

nisu nepoznata načela moralnog zakona koja su upisana u

savjest svakoga čovjeka. Porivi osjećajnosti, strasti mogu

također smanjiti voljni i slobodni značaj krivnje; a isto tako

vanjske prisile ili patološki poremećaji. Grijeh učinjen iz zlobe,

zbog namjernog izbora zla, ponajveći je grijeh.

 



1861 Smrtni grijeh, kao i sama ljubav, korjenita je mogućnost

ljudske slobode. Posljedicom mu je gubitak ljubavi i oduzimanje

posvetne milosti, tj. stanja milosti. Ako se ne iskupi kajanjem i

božanskim oproštenjem, uzrokuje isključenje iz Kristova

kraljevstva i vječnu smrt u paklu; naša sloboda ima, naime, moć

donositi konačne, neopozive odluke. No, iako možemo prosuditi

da je neki čin u sebi težak grijeh, ipak sud o osobama moramo

prepustiti Božjoj pravednosti i milosrđu.

 


''  …  Da neki grijeh bude smrtan, istovremeno se traže tri uvjeta:

"Smrtni je grijeh onaj kojemu je objekt teška stvar, a učinjen je pri punoj

svijesti i slobodnim pristankom  …  ''

 


To me malo smirilo, jer od mojeg obraćenja ja se  ŽESTOKO  BORIM

PROTIV  SVOJIH  GRIJEHA  A  POSEBNO  PROTIV  TOGA  DA  IH

UČINIM  ''PRI  PUNOJ  SVIJESTI  I  SLOBODNIM  PRISTANKOM''.


A tada se sjetim ovih gore teških grijeha.

 


PA  NJIH  ČESTO  ZNAM  ČINITI  PRI  PUNOJ  SVIJESTI  I

SLOBODNIM  PRISTANKOM!

 


OHOLOST … vjernička, da ponekad smatram i osjećam da sam bolji

vjernik od drugih, i ljudska, da ponekad mislim i osjećam da sam bolji,

pametniji, važniji čovjek od drugih  …

 


ŠKRTOST …  kad ponekad okrenem glavu od onih za koje mislim da će

me nešto moliti da im učinim ili da im dadnem  …

 


BLUDNOST … koje tu borbe vodim …

 


ZAVIST …  taj grijeh tako ide uz ove naprijed a mislim da ga ja ne činim

 


NEUMJERENOST U JELU I PIĆU …  neumjerenost u piću sam uspio

pobijediti ali u jelu još uvijek nisam  …

 


SRDITOST …  da,  prema supruzi, nekim ljudima koji me trebaju  …

 


LIJENOST …  istina, trudim se da učinim sve ono što mogu, ne smatram

se lijenim čovjekom, ali ponekad svjesno odgađam neke stvari koje bi

mogao učiniti odmah jer mi se ne da  …

 


Tako, kada sam kroz sve ovo ''prošao'', viđenje drage Lucije, opisi pakla,

stav katoličke Crkve, vjerske istine o paklu, smrtnim i teškim grijesima,

preispitivanje samoga sebe oko svega toga, miješali su se u meni osjećaji

STRAHA  BOŽJEGA,  VJERE  U  KRALJEVSTVO  BOŽJE,  sa nekim

postojanim mirom da ipak, za sada,  IMAM  NEKU  NADU  DA  NEĆU

ZAVRŠITI  U  PAKLU  POSLIJE  MOJE  OVOZEMALJSKE  SMRTI.


BAREM  KAKO  SADA  OSJEĆAM  I  KAKO  SE  TRUDIM  DA  BUDEM

TOGA  DOSTOJAN.

 


ALI,  VELIKE  SU  NAPASTI  ĐAVLA,  SVIJETA  I  TIJELA.

 


MA,  SKORO  DA  NE  PROĐE  NI  TRENUTAK  MOJEG  ŽIVOTA  DA

NEŠTO  OD  TOGA  NE  OSJETIM.


A  JA  NISAM  UVIJEK  SPREMAN  …


BOŽJE  MILOSRĐE,  TO  JE  ONO  U  ŠTO  SE  NA  KRAJU

POUZDAJEM.

 


BOŽJE  MILOSRĐE.

 


Ali ono traži da nikad nemam učinjenih a neispovjeđenih grijeha učinjenih

pri punoj svijesti i slobodnim pristankom.


Takva stanja traže hitnu ispovijed.


KAKO  SAMO  OLAKO  TO  SVE  SHVAĆAM!


A draga Lucija je jednom  STRAŠNOM  REČENICOM  OPISALA

POSLJEDICE  TOGA  MOJEG  PONAŠANJA  I  STANJA:

 

 


''   …   Puni strahote i užasa, gledali smo kako u


pakao padaju i duše katolika, kao lišće s drveća


u jesenski dan   …''

 


 

PA  NEKA  SVAKOME  BUDE  KAKO  VJERUJE  …

 

 


 

ZATO,  JA  MORAM  VJEROVATI!

 

 


JA  ŽELIM  VJEROVATI!

 

 


JA  NE  ŽELIM  DA  MOJA  DUŠA  PADNE  U

 

PAKAO!

 

 

 


ISUSE  MOJ  LJUBLJENI,  BESKRAJNO  TI

 

HVALA  NA  OVIM  SPOZNAJAMA!

 

 


SMILUJ  SE  MENI  GRIJEŠNIKU!