TO JE BOL KOJU OSJEĆAŠ U SVAKOM ATOMU TIJELA... Ispis

 

 

 

 

Utorak, 12.03.2013.g.

 

 


Uh, plakao sam maloprije kao malo dijete.  A plakao sam radi  DUŠA

NEROĐENE  DJECE.


MARTE,  JAKOVA,  MAGDALENE,  MIHAELA,  MARTINA  I

ANAMARIJE,  I  MNOGIH  DRUGIH  DUŠA  NEROĐENE  DJECE.


POGOTOVO  MI  SUZE  TEKU  ZA  ONE  DUŠE  NEROĐENE  DJECE

KOJA  SU  UBIJENA  VOLJOM  DRUGIH.


Jučer mi je jedna draga sestra u vjeri poslala jedan e-mail. A ja sam joj

danas otpisao. I kako sam pisao, tako sam plakao.


Mislim da bi ova naša razmjena misli i prijedloga mogla možda potaknuti

i neke druge da u svoje molitve stave  DUŠE  NEROĐENE  DJECE,  pa u

nastavku donosim dijelove naših e-maila.

 

 

 


NJEZIN  E-MAIL:

 

 


''Pozdrav…


Osjetila sam potrebu javiti ti se nakon čitanja tvog razmišljanja

kud odlaze abortirana djeca. Iz razloga što sam i sama

abortirala. Ne namjerno… Imala sam spontani pobačaj u trećem

mjesecu trudnoće i bila sam jako, jako žalosna još mjesecima…

 

Za tu svoju trudnoću nemam nikakav dokaz osim potvrde o

bolovanju na kojoj je napisano „komplikacije u trudnoći“ i mog

osjećaja ljubavi za to dijete. Nemam pojma zašto ali ja „znam“

da je to bil dečko.


Bez obzira što je život postajao sve kompliciraniji i imala sam

puno drugih briga, svako malo bi se vraćala tom djetetu jer mi

ta „priča“ nekak nije bila gotova.


Kako to uvijek biva, naišla sam na tekst Tomislava Ivančića

gdje on govori upravo o tome. Nakon što sam obavila ono što on

preporučuje, mirna sam po tom pitanju jer sam napravila sve

što sam mogla.


Jedne godine na Uskrs, prikazala sam misu za svoje nerođeno

dijete davši mu ime Jakov. I to je bilo to…


Kao otac  možeš žalovati zbog gubitka djeteta, ali to je

osjećajno, misaono.


Kao majka žaluješ kao i otac s time da se odričeš i dijela svog

fizičkog tijela. To je nešto sasvim drugo. To je bol koju osjećaš

u svakom atomu tijela. I velika je utjeha kad se ta bol može

ublažiti. Ožiljak ostaje, ali ne boli previše.


Nisam na kraju rekla o čemu Tomislav Ivančić piše. On

preporuča da sve majke abortirane djece (ja sam shvatila

namjerno i nenamjerno abortirane)  o jednom Uskrsu, kad se

odluče, daju svome nerođenom djetetu ime i prikažu misu za

njega. On ne piše ništa o tome što se postiže time za dijete, ali

iz vlastitog iskustva znam da je to bio melem na moju ranu.


Imam nekoliko prijateljica koje su abortirale namjerno. O tome

nemam što za reći. Ja ne bih. A one jesu. Da li je meni grijeh što

ih na neki način razumijem? Ne znam ali ću sigurno saznati kad

za to dođe vrijeme.


Evo toliko o tome. Znam da se ti više držiš Biblije i Katekizma,

ali i te knjige su napisali ljudi poput Tomislava Ivančića, tebe i

mene. Ljudi koji su se u određeno vrijeme našli na određenom

mjestu i odradili su ono što im je Bog namijenio.

 

 

Pozdrav i Božji blagoslov tebi i tvojima.''

 


 


MOJ  E-MAIL:

 

 


''POZDRAV  I  BOŽJI  BLAGOSLOV  TEBI  I  SVIMA  TVOJIMA.

 


DA,  DRAGA  SESTRO,  KADA   SAM  OVO  PROČITAO,  BIO

SAM  ŽALOSTAN  I  RADOSTAN.  RADI  SVEGA  ŠTO  SI

PROŠLA  I  KAKO  SE  NA  KRAJU  OSJEĆAŠ.


SVE  TO   ŠTO  SI  PROŠLA  JE  BILA  BOŽJA  VOLJA  ZA  TVOJ

ŽIVOT.  TI  SI  TO  PROŠLA,  PRONAŠLA  GOSPODINA  I

KROČIŠ  PREMA  NJEGOVOM  KRALJEVSTVU.



A  ZAŠTO  SI  IMALA  SPONTANI  POBAČAJ,  SAZNAT  ĆEŠ

JEDNOM  KADA  DOĐEŠ  PRED  GOSPODINA.

 

ALI  ONO  ŠTO  STALNO  MOŽEŠ,  ŠTO  MENE  JAKO,  JAKO

VODI  I  TJERA  NA  MOLITVU,  SU  SVI  ONI  DRUGI  OKO  NAS,

ZA  KOJE  VIDIM  DA  SU  NA  PUTU  KOJI  IH  MOŽE  ODVESTI

U  PROPAST.


ZA  NJIH  TREBAMO  MOLITI  I  PRIKAZIVATI  ŽRTVE.  TO

MOŽEMO  A  OSTALO  TREBAMO  PREPUSTITI  GOSPODINU.



I  DA,  ZA  OVO  ŠTO  SI  MI  DALJE  NAPISALA,  NISAM  ZNAO

ZA  OVAJ  IVANČIĆEV  PRIJEDLOG.  NO,  JA  SAM TI  PRIJE

NEKIH  DVIJE  GODINE  MOLIO  NEKOLIKO  MJESECI  ZA

ŠESTERO  UBIJENE  DJECE  ABORTUSOM,  ZA  KOJE  IZ

RAZNIH  RAZLOGA  ZNAM.



PO  SVOJEM  SRCU  SAM  IM  ODREDIO  SPOL.  TRI  CURICE  I

TRI  DJEČAKA.  I  DAO  SAM  IMENA.

 


MIHAEL,  MARTIN,  MARTA,  JAKOV,  ANAMARIJA  I

MAGDALENA.

 


I  MJESECIMA  SAM  ZA  NJIH  MOLIO  SKORO  SVAKI  DAN

JEDNU  DESETICU  KRUNICE.  I  PRIKAZAO  NEKOLIKO  MISA.



I  DA  SAMO  ZNAŠ  KAKO  SADA  PLAČEM.  RIDAM…


ZBOG  NJIH  I  ZBOG  MNOGIH  DRUGIH.  ALI  NAJVIŠE  RADI

TOGA  ŠTO  SE  PRISJETIM  ONIH  KOJI  SU  IH  POBILI  I

UČESTVOVALI  U  TOME.


I  ZA  NJIH  SAM  DAO  SLAVITI  NEKOLIKO  MISA.  ZA

UBOJICE  NEROĐENE  DJECE  I  ONE  KOJI  SU  TOME

PRIDONJELI.



MOLI  DRAGA  SESTRO  U  VJERI,  ZA  SVE  TAKVE.

 


MIR  I  DOBRO,  IVAN.''

 

 

 


I kada sam sve ovo pisao, dogodio mi se jedan prekrasni osjećaj.

 

 


NAJEDANPUT  ME  PROŽEO  OSJEĆAJ  DA  JE

 

OKO  MENE  ŠEST  MALIH  ANĐELA  TE

 

ŠESTORO  DJECE  KOJA  SU  UBIJENA

 

ABORTUSOM!

 

 


MOJ  ANĐEO  ČUVAR  STOJI  U  MIRU KRAJ

 

MENE  I  NJIH  ŠEST  RAZIGRANIH  OKO  MENE.

 

 


BILI  SU  RADOSNI,  I  TO  MI  JE  NEKAKO

 

DALO  NADU  DA  SU  DUŠE  O  KOJIMA  ONI

 

BRINU  I  MNOGE  DRUGE  DUŠE  NEROĐENE

 

DJECE  IPAK  NEGDJE  U  MILOSTI  BOŽJOJ…

 

 


GOSPODINE,  SMILUJ  SE  DUŠAMA

 

NEROĐENE  DJECE  I  NJIHOVIM

 

UBOJICAMA,  PO  MILOSRĐU  SVOME!

 

 


KRISTE,  SMILUJ  SE  DUŠAMA  NEROĐENE

 

DJECE  I  NJIHOVIM  UBOJICAMA,  PO

 

MILOSRĐU  SVOME,  MUCI,  SMRTI  NA

 

KRIŽU  I  SLAVI  USKRSNUĆA!

 

 


BLAGLOSLOVLJEN  TI   BOŽE  OČE,  STVORITELJU,  U  VIJEKE.


I  TI  BOŽE,  SINE  BOŽJI,  GOSPODINE  ISUSE  KRISTE,

OTKUPITELJU,  U  VIJEKE.


I  TI  BOŽE  DUŠE  SVETI,  BRANITELJU,  U  VIJEKE.


I  ČASTA  I  SLAVA  TEBI  PREDRAGA  DJEVICE,  I  CIJELOM

DUHOVNOM  SVIJETU  KOJI  VRŠI  I  POŠTUJE  BOŽJU  VOLJU.