Ispis

05.11.2010.g.

Danas samo bio kod jednih poznanika koji stanuju u drugoj upi. Nisu ba neki prakti?ni vjernici ali sam zaklju?io da ena ide nedjeljom na misu a mu rijetko. I tako, kao i puno puta u zadnje vrijeme, ja sam nakon nekoliko minuta, kada smo na brzinu pretresli komunizam, socijalizam i kapitalizam i ivote u njima, doveo razgovor do vjere i crkve. Mu mi je odmah rekao da ne hoda u crkvu jer ne moe vie sluati upnikovo ''politikanstvo'' prilikom dranja propovijedi, da on ne govori o evan?elju i tuma?i ga, nego stalno neke propovijedi koje to ne sadre u potpunosti. Ja sam polako branio crkvu i vjeru govore?i da su i upnici samo ljudi, da ja, kada do?em u crkvu zatvorim o?i ele?i odmaknuti od sebe sve ono to bi mi moglo smetati u mojem doivljenju Boje rije?i, mise i propovijedi. Da sam prije gubio vrijeme na gledanje to se oko mene doga?a, to upnik radi, tko je u crkvi i sl. Sada sam dosta stvari maknuo iz svojih misli jer sam zatvorio osjet vida. A onda je zaklju?io da su upnici previe okrenuti svakodnevnim stvarima, prikupljanju obiteljskog dara i materijalnih stvari kako za upu tako i za sebe. I kojekakvim dnevnim politi?kim stvarima i da ne eli i?i u crkvu da to slua. Ja sam opet branio nae upnike govore?i da se djelomi?no slaem s njim ali da su i upnici samo ljudi, ''krvavi pod koom'', da ih zlo napada jo puno ja?e nego nas ostale jer zlu nema ljepega nego da uniti jednog upnika preko ?ijeg pada pada i vjera mnogih vjernika koji su uz tog upnika vezani. Ali, mi im moemo pomo?i da se za njih molimo.

Onda on spomene kako to sa tim obveznim odlascima na vjeronauk i mise imaju oni problema jer moraju svojeg unuka voziti samo radi tih 45 minuta, u subotu, kada bi mogli i neto drugo raditi. I onda on ide samo radi toga, da dobi neki tambilj ili potpis da je bio, kako bi mogao i?i na pri?est a poslije i na svetu potvrdu i da dobi neki poklon. Kada to sve pro?e ne?e vie i?i u crkvu jer to nije njegova osobna volja nego mu je nametnuto s tim svim ''da on to sve mora''. I ja sam se u ve?ini toga morao sloiti s njim, ne ulaze?i u druge razloge zato ?e unukova vjera poslije biti slaba. Pa sam mu ispri?ao jedan svoj doivljaj kada sam u nedjelju iao na misu u nau crkvu. Ja sam iao na upnu misu u 11.00 sati a prije nje je uvijek tzv. ''?a?ka misa'', koja je namijenjena samo mladima i njihovim roditeljima. Na upnik se puno trudi kako bi ?im vie mladih i njihovih roditelja bilo nedjeljom u crkvi pa je ?ak organizirao tu jednu posebnu misu samo za njih. Doao sam pola sata prije, jer se u zadnje vrijeme uvijek prije mise nastojim pomoliti Krunicu, pa nekad to ?inimo svi zajedno koji smo tamo a nekad svatko za sebe. I taman je zavrila ova ''?a?ka misa''. ?ekao sam na ulazu da se isprazni crkva pa da u?em. No, za par minuta izalo je samo nekoliko odraslih ljudi a djece nigdje. I krenem ja unutra kad poslije samog ulaza do?em u guvu. Vidim tamo sa strane jedan od ministranata sjeda za stol a sva se djeca oko njega natiskala . I vidim zato. Ima on kod sebe neki tambilj s kojim je vjerojatno djeci potvr?ivao njihovo dananje prisustvo na misi. To je potrebno da bi se to?no vidjelo koja djeca dolaze na mise i vjeronauk, kako bi onda mogla pisati neki test o nau?enom i pristupiti sakramentu za koga se spremaju, jer bez toga nema pristupa sakramentu. I dok sam prolazio kraj njih, a i u samoj crkvi ih je jo bilo puno, ?uo sam raznih komentara koji su govorili da puno njih ima u glavi dosta drugih stvari a ne vjeru i duhovnost. I osjetio sam tada, a to mi je ve? i prije izazivalo nekakvu nelagodu u svezi tih silnih ''mora'' koje moraju zadovoljiti ta djeca da bi dobila potrebni sakrament. To mi je izgledalo kao da ti nekoga sili na vjeru u Gospodina, na duhovnost. A svi mi znamo, pa to su i meni mnogi kazali u toku mojeg obra?enja, da u vjeri nema nita ''na silu i brzinu'' da treba biti strpljiv, da dok ti sam ne prihvati vjeru i duhovnost da ti to nitko ne moe nametnuti. I kada to prihvati da se onda mora moliti za njenu postojanost.

A nekako mi to s tim obaveznim dolascima na mise i vjeronauke, to obavezno ''tambiljanje'', ne ide zajedno. I da se razumijemo, prije nekoliko godina pa ?ak djelomi?no i danas, kada su odrasli u pitanju, sloio bih se da ako netko ho?e neki sakramenat ili neto drugo od crkve onda mora i zadovoljiti sve formalne uvjete za to koje je crkva kao institucija propisala svojim unutranjim ustrojem. Po sistemu ''ko voli neka izvoli''. Ali danas, kada sam, bar se toplo nadam, uzrastao u vjeri i svojoj osobnoj duhovnosti, danas to gledam djelomi?no druga?ije.

Jako me smeta, a vidio sam i to u svojoj obitelji, to mladi poslije sakramenta Svete potvrde vie ne idu u crkvu ili vrlo rijetko, samo za najve?e blagdane. I razmiljao sam zato je to tako. Prvo su sigurno krivci njihovi roditelji koji su najbitniji u njihovom op?em odgoju pa tako i u vjerskom. Ako oni ne idu nedjeljom u crkvu onda teko da ?e djeca koja tek po?inju doivljavati ivot oko sebe. Na isti na?in su tu i djedovi i bake. Zatim su tu odmah silne obaveze koje djeca imaju u koli i vannastavnim aktivnostima koje se redovito odvijaju u vrijeme nedjeljnih misa, pogotovo sport, a tek u zadnje vrijeme mi je po?elo ''hodati po glavi'' da je tu moda krivica i samog pristupa toj djeci od po?etka njihovog ivota. Ne sje?am se da sam ikojeg upnika ?uo, ili sam moda zaboravio, da na svakoj nedjeljnoj misi pozove sve prisutne da vode svoju ili drugu djecu u obitelji, na nedjeljnu misu. Mislim da za djecu od tuda kre?e njihovo ivljenje u vjeri i ivljenje same vjere. Kada imaju 2,3,5 godina. I kako sam rekao svojoj ro?akinji, koja ima sina od 6 godina, da ju ne vidim u nedjelju ba na misi sa sinom. A ona kae da je on nestrpljiv pa bi bio zlo?esti. A ja joj kaem da neka do?e s njim na 10 minuta, koliko izdri, pa ?e sve pomalo do?i do toga da ?e izdrati i cijelu misu. A ona kae da bi mogla. Ne znam da li ?e pokuati ali i to je na?in. Jer svi mi svojoj djeci elimo dobro.

I sada dolazimo do tih obaveza prije dobivanja sakramenata. Na po?etku kolske godine uvijek svaki upnik govori o tome to ?e biti, kakove su obaveze, tko je obavezan i na koji na?in, itd. I uvijek se kae da oni koji ne?e imati to i to ne?e mo?i pristupiti potrebnom sakramentu, da ne?e biti ''vercanja'' da ?e se dobro paziti, zapisivati, tambiljati, itd. I odmah taj budu?i prvopri?esnik ulazi u svijet odraslih, svijet u kojem preteno vlada ''mora'', ''sna?i se'', ''ne?e dobiti to i to'', i sl. A to je svijet od kojeg bi svi htjeli sa?uvati svoju djecu. U svemu tome ta naa mlade ne dobiva i ne vidi poruku ljubavi, pratanja, vlastitog izbora. Ne, oni ako ho?e do?i do svojih kumova i dara moraju sve to obaviti. I poto je ta vjera po?ela rasti na sili, zabranama, prijetnjama i ''tambiljima'' ona se odmah, kada su dobili svoje, izgubi. NIJE RASLA NA LJUBAVI PA JE USAHNULA KAO ZRNO KOJE JE PALO KAMEN SA MALO ZEMLJE, PROKLIJALO JE ALI SE ODMAH I POSUILO. A da je rasla na ljubavi, na vlastitom izboru, postala bi veliko drvo s obiljem plodova.

I ba si mislim i zamiljam kako bi to izgledalo u naoj upi da upnik na po?etku kolske godine kae da je ove godine u naoj upi Prva pri?est i Sveta potvrda, da ?e k tome pristupiti ti i ti razredi, da ?e se priprema vriti kroz vjeronauk i mise, pa sva djeca koja tome ele pristupiti mogu do?i kada poele jer bi im to dobro dolo u pripremi za to. I da ?e se, prije samih sakramenata, obaviti razgovori, moda i neki pismeni testovi da se provjeri pripremljenost za sakramente kako bi svi, koji to ele, mogli s ljubavlju i otvoreno?u srca ali i s poznavanjem biblijskih doga?anja, pristupiti primanju sakramenata. I pozvati roditelje da dovedu svoju djecu na misu kako bi svi zajedno slavili Gospodina.

Znam, u cijeloj upi nastala bi strka. Djeca bi bila presretna jer ve?ina njih ne bi dolazila ni na vjeronauke ni na mise. A ove provjere, pa kao i sve u koli. Budemo se neto nau?ili pa budemo proli. Roditelji bi bili u nevjerici i opet bi ''potali'' upnika da radi gluposti, da tko ?e voditi brigu o tome da djeca idu na vjeronauk ili na misu, da je to njegov zadatak. Nekima bi bilo svejedno kao i njihovoj djeci jer niti oni doivljavaju Gospodina niti to u?e svoju djecu ali sakramente bi htjeli da njihova djeca imaju jer je to uobi?ajno u naem drutvu i dio svakodnevnih obi?aja pa ako se nema ''kaj budu drugi rekli''. Super, mislili bi, bar budemo to jednostavno rijeili. Drugi, vjerojatno velika manjina, vodili bi svoju djecu u crkvu i ona bi ila i na vjeronauke. Ali, sve njih bi sigurno sve to natjeralo na razmiljanje. Ono, to bi upnik mogao je to da ih na svakoj misi pozove, s ljubavlju, da do?u na mise sa svojom djecom a i drugom djecom u obitelji, da poalju djecu na vjeronauk, da ?uju o Gospodinu i njegovoj ljubavi prema svima nama.

upnik tu puno toga moe. Ako ?e vjeronauci i mise biti pune ljubavi koju Gospodin preko njega prenosi nama, ako ne?e biti raznih ''tambilja'', svi ?emo osjetiti tu ljubav i ne?e vie biti potrebni ''tambilji'' kako bi nas doveli i zadrali u crkvi.

I znam, mnogi ?e upnici re?i da je to meni lako govoriti ali da je to teko sprovesti jer da se to tako napravi nitko ne bi doao u crkvu. Pa da, zato i imamo pune crkve a sve manje onih koju svjedo?e svoju vjeru. Jer sve manje ima ljubavi. A kako dati tu ljubav. Pa, ja sada ne znam kako bi to to?no bilo teoloki, ali ja kada god neto trebam ili ne znam kako ?u, kleknem pred raspetog Gospodina, ako mi je blizu, ili samo kleknem ako nema raspela, i pruim mu ruke, u njima moje srce i moje probleme i molim ga i vapim da mi kae i pokae to i kako. I znam, u to sam se i sam uvjerio, a i puno drugih svetaca to svjedo?i, koji su tako radili, GOSPODIN ?E DO?I , POKAZATI I DATI SVOJU LJUBAV. Na upnicima i na svima nama ostalima tada je samo da tu ljubav prenesemo drugima.

A to da li ?e crkve biti pune malovjernih i poluprazne s pravim vjernicima Gospodinu nije svejedno. Ali isto tako je u Evan?elju rekao da ?e ''ispljunuti one slabovjerne''. I isto tako ?e svakoga od nas upitati, kada stanemo pred njega, koliko smo mi vjerovali, gdje je naa ljubav i koliko smo dua svojom vjerom spasili a ne koliko smo puta bili na misi. A upnike ne?e pitati koliko vjernika i djece im je bilo na misama i vjeronaucima nego koliko su dua spasili, obratili i u?vrstili im vjeru. Koliko su im ljubavi dali, to ?e ih pitati.

Zato su me ti ''tambilji'' po?eli sve vie smetati jer Gospodin nije nekad, za svojeg djelovanja na zemlji, popisivao i ''tambiljao'' one koji su u njega vjerovali. On je samo propovijedao ljubav i vjeru a svi su okrenuli za njim jer ljudsko srce i dua udi za ljubavlju, pogotovo Bojom ljubavlju. A svi sve?enici su Isusova produena ruka na zemlji. I mi laici, primaju?i u hostiji ivoga Isusa, dobivamo isto poslanje. Propovijedati i iriti ljubav Boju. Onda ?e nam i crkve i vjeronauci biti puni onih kojima ne trebaju tambilji da budu tamo. to si ti u?inio sa Bojom ljubavi koju si na krtenju dobio, s jedinim ''tambiljom'' koji ti je trebao da krene putem Boje ljubavi? Zapitaj se i daj si odgovor to prije jer ?e to morati odgovoriti Gospodinu kad do?e pred njega. A On ti ne?e priznati one ''tambilje'' koje sakupio na nekim papirima ili redovnim dolascima u crkvu. On ?e ''tambilje'' traiti u tvojem srcu i tvojoj dui, u tvojoj okolini. JAO TEBI AKO IH NE?E NA?I!