| KORONAVIRUS JE BOŽJI ZNAK, BOŽJI POZIV LJUDIMA |
|
|
Nedjelja, 15.03.2020.g. Jučer sam napisao jednom dragom svećeniku poruku, onako kako sam je nosio u srcu. Javio sam mu se radi nekog dogovora oko nekih vjerskih događanja koja su sada odgođena. Sa sjetom, ali i nekom radošću u srcu, sam mu napisao: ''BTB i hvaljen Isus i Marija! Nadam se da si dobro, kao i tvoje ''stado'' ... Evo, taman si pobjegao od požara (prije nekog vremena je bio u Australiji) pa uletio u virus. Zadnja su vremena, kako god mi to ne želimo shvatiti...puno znakova...hoće za 10, 100 ili više godina...ali, tu su... ...'' A onda sam tokom dana prebirao o tim svojim riječima u svojem srcu. To, o zadnjim vremenima, nisu moji osjećaji samo do ove pandemije koronavirusa. Ne, o tome već nekoliko godina promišljam jer vidim mnogo, premnogo, znakova koja upućuju da ovome zemaljskom svijetu ide kraj. I da, ne mislim niti osjećam da bi to moglo biti sutra...ili za 500 godina ... Ne, nije to moje, to je Gospodinovo, Njegovog Oca. Jer sam Otac zna kada će se sve to zbiti... No, ja nekako osjećam da je i ova pandemija koronavirusa BOŽJI ZNAK nama ljudi da se obratimo. Jer nas Gospodin Bog baš kroz naše osobne kušnje zove k Sebi, zove na obraćenje ... To sam i sam prošao u svojem nevjerničkom dijelu života, kušnjama koje mi je Gospodin davao, preko kojih me zvao na obraćenje, k Sebi ... I ja sam se odazvao. Prepoznao sam svu ispraznost svojeg dotadašnjeg života i obratio sam se Gospodinu...On je sve napravio, ja sam samo rekao DA... Jedan čovjek je ponovno došao svojem Bogu! No, ovo sada s pandemijom koronavirusa je poziv Gospodina cijelom čovječanstvu, posebno oholom komunizmu i kapitalizmu, da se obrate, da dođu k Njemu... Na žalost, do sadao mi sve liči na onu priču sa Sodomom i Gomorom ... čak i početak priče s Jonom i Ninivljanima ... Nema kajanja, nema STRAHA BOŽJEGA ... samo pouzdanja u čovjeka i njegove nesavršene mogućnosti... KORONAVIRUS JE BOŽJI ZNAK, BOŽJI POZIV LJUDIMA. Vrijeme će pokazati tko će se na njega odazvati... Gospodin moj, i Bog moj, i sve moje ...
|