
Vaša svjedočanstva i duhovni poticaji - u audio obradi
Svjedočanstvo o obraćenju
Hudoletnjak Ivana
Svjedočanstvo o obraćenju kćeri i oca,
Petre i Ivana
Svjedočanstvo o otvorenosti životu obitelji Adanić
| BOGU JE JEDINO VAŽNO SPASENJE NAŠE DUŠE |
|
|
|
Nedjelja, 15.05.2016.g.
Razgovarajući sa mnogom dragom braćom i sestrama u vjeri o našim svakodnevnim kušnjama, dilemama u svakodnevnom svjetovnom i duhovnom životu, često dotaknemo i temu, zapravo osnovu onog što bi mi htjeli shvatiti da je smisao našeg postojanja ovdje na zemlji, zapravo, ŠTO JE BOŽJI CILJ ZA NAS OVDJE NA ZEMLJI.
I svi mi imamo neko drugačije razmišljanje o tome.
Bog, vjera, Kraljevstvo Božje, vječni život, spoznaje, duhovnost, crkva, mise, molitva,itd. neki su od odgovora u svemu tome. Tako je slično razmišljala i jedna draga sestra u vjeri kada sam o tome s njom jednom razgovarao.
A ja sam joj rekao da ja mislim da je to samo put.
Ono što ja osjećam i mislim, onako kako sam ja doživio ovaj naš život na zemlji, je da je sve ono što kroz njega činimo naš put kojemu je cilj SPASENJE NAŠE DUŠE.
TO JE JEDINI BOŽJI CILJ ZA NAŠ ŽIVOT.
A možda, ako imamo više tih darova od Gospodina, da Mu pomognem spasiti i još koju dušu ljudikoje nam Gospodin šalje na naš životni put. Bilo od članova obitelji, bilo od raznih prijatelja, poznanika i ljudi koje smo sreli kroz svoj život.
CILJ NAŠEG ŽIVOTNOG PUTA JE SPASENJE NAŠE DUŠE.
A TOME SLUŽE SVE SPOZNAJE, SVA VJERA, SVE MISE, SVE MOLITVE, SVA TRPLJENJA …
ZA SPASENJE NAŠE DUŠE.
A onda, kada će naša duša biti spašena, tada slijedi onozemaljsko, VJEČNI ŽIVOT U KRALJEVSTVU BOŽJEM.
A GOSPODIN BOG, ON JE SVE PRISUTNI. BEZ NJEGA NIŠTA.
I kad sam to rekao i toj dragoj sestri u vjeri, i kad to kažem i drugim dragim ljudima koje mi Gospodin pošalje na moj životni put, svi malo zastanu, oči im se malo uozbilje i polako počnu širiti.
Neki nisu tako o tome razmišljali, neki su to drugačije shvaćali, nekima je to nešto novo na njihovom životnom i vjerničkom putu.
SVOJ ŽIVOT POSVETITI SPASENJU SVOJE DUŠE. Kako to izgleda i malo sebično!
Ali, i ono što činimo za druge mora biti usredotočeno tome, da posluži, da pomognemo i drugima da spase svoje duše.
No, za to, da bi bilo iskreno i postojano, moramo i mi biti čvrsto na tom putu.
Jer, nećemo nikome biti vjerodostojni i istiniti ako ćemo im govoriti što i kako bi se trebali ponašati u vjeri i duhovnosti, ako se mi tako ne ponašamo, tako ne živimo.
I često znam ponoviti da Gospodinu Bogu ništa drugo nije važno.
NJEMU JE JEDINO VAŽNO KOLIKO ĆE SE DUŠA SPASITI. ZA ŽIVOT U NJEGOVOM VJEČNOM KRALJEVSTVU.
I KOLIKO ĆE IH PROPASTI ZA VJEČNI ŽIVOT U PAKLU SA SOTONOM I SVIMA ONIM KOJI SU SE OKRENULI KONTRA SVEMOGUĆEM BOGU.
SAMO TO JE GOSPODINU VAŽNO … SPASENJE NAŠE DUŠE.
Ako je samo to Njemu važno, zašto to onda ne bi bilo i nama najvažnije. Zašto nam je to tako teško prihvatiti? Da je sve drugo nebitno u našem životu, da nema nikakvih drugih važnijih ciljeva u našim životima osim DA SPASIMO SVOJU DUŠU.
A za to treba mnogo, mnogo raditi i truditi se.
No, za to ćemo imati svu potrebnu pomoć od Gospodina samo ako si tako postavimo cilj svojega života.
DA SPASIMO SVOJU DUŠU.
KAKO? NA SVA PITANJA ĆEMO UBRZO DOBITI ODGOVOR NA RAZNE NAČINE SAMO AKO PRIHVATIMO GOSPODINA BOGA KAO JEDINOG, SVEMOGUĆEG, SVEVREMENSKOG.
I AKO MU ISKAŽEMO ŽELJU I DONESEMO ODLUKU DA ŽELIMO DA SPASIMO SVOJU DUŠU.
I eto, tako gledajući na svoj život i na živote drugih dragih ljudi oko sebe, sve počinje gledati drugačije.
Ono što je svjetovno, materijalne stvari, moć, vlast, ljepota, važnost, itd. postaju nam manje bitne. Bitne taman toliko koliko nam treba za svakodnevni život.
Nestaju strahovi i depresije oko budućnosti, postajemo mirniji jer se u nama jedino javlja STRAH BOŽJI da ne uvrijedimo Gospodina Boga.
Počinjemo dobivati radost svakodnevnog života, smisao dobivaju one male stvari i sitnice koje nas čine upravo onakvima kakvi mi jesmo.
Odnosi s drugim ljudima oko nas dobivaju neki drugi smisao jer i sebi i njima želimo da SPASE SVOJE DUŠE, a kad tako razmišljamo ona ti naši odnosi postaju puno jednostavniji nego prije kada smo i mi i oni stremili ka svjetovnim ciljevima i dobrima.
A SVE SAMO RADI TOGA JER SMO POSTAVILI ISPRAVNI CILJ SVOJEG ŽIVOTA, JER SMO NAŠ CILJ POISTOVJETILI S CILJEM ONOGA KOJI NAS JE STVORIO TAKVIM KAKVI JESMO I KOJI NAS UPRAVO TAKVE LJUBI.
SA GOSPODINOM BOGOM.
TADA CIJELI NAŠ ŽIVOT I SVE U NJEMU, TAKVO KAKVO JE, POČINJE DOBIVATI SMISAO.
Zato me posebno dotaknulo čitanje iz Pavlove poslanice Galaćanima gdje govori o dobrim i lošim plodovima:
'' … po Duhu živite pa nećete ugađati požudi tijela! Jer tijelo žudi protiv Duha, a duh protiv tijela. Doista, to se jedno drugom protivi da ne činite što hoćete …
A očita su djela tijela. To su: bludnost, nečistoća, razvratnost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomora, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja, zavisti, pijančevanja, pijanke i slično.
Unaprijed vam kažem, kao što vam već rekoh: koji takvo što čine, Kraljevstva Božjega neće baštiniti.
Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost. Protiv tih nema zakona …''
Evo, pročitajmo još jednom ta djela koja Sveti Pavao naziva DJELIMA TIJELA a radi kojih, ako ih činimo, nećemo si spasiti dušu, NEĆEMO BAŠTINITI KRALJEVSTVA BOŽJEGA:
'' bludnost, nečistoća, razvratnost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomora, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja, zavisti, pijančevanja, pijanke i slično.''
Pa si iskreno priznajmo, svatko od nas za sebe, ne gledajući nikoga oko nas, da li smo spremni za Kraljevstvo Božje …
MOJ PRELJUBLJENI DUŠE SVETI, VODI NAS,
JAČAJ, POTKREPLJUJ, ZADAHNI DA
MOGNEMO IMATI I DRUGIMA DAVATI
TVOJE PLODOVE I DJELA!
SVET I PRESVET MOJ TROJEDINI
LJUBLJENI BOŽE, OČE, SINE I DUŠE SVETI.
ČAŠĆEN, HVALJEN, SLAVLJEN I
BLAGOSLOVLJEN U SVE VIJEKE, VJEKOVA.
ČAST I SLAVA TEBI PRESVETA DJEVICE I
CIJELOM DUHOVNOM SVIJETU KOJI VRŠI I
POŠTUJE GOSPODINA BOGA TROJEDINOG I
NNJEGOVU SVETU VOLJU.
MOLITE ZA NAS GRJEŠNIKE.
|


