Četvrtak, 12.05.2016.g.

Ovih dana moli se  DEVETNICA  DUHU  SVETOM,  prije  BLAGDANA

PEDESETNICE  -  DUHOVA.

U našoj župi je to posebni događaj jer imamo, nekih četiri kilometra od

župne crkve, prekrasnu kapelicu  DUHU  SVETOMU.

Na brdašcu iznad našeg gradića, vidljiva je iz svakog dijela naše župe, pa i

šire.

''SVETI  DUH  SVIETLI  …''  naslov je jednoj pjesmi koja opisuje to

mjesto i njegovu okolinu.

Da, stvarno je tako.  SVETI  DUH  SVIJETLI  SVAKOME  OD  NAS.

Uglavnom, svaki dan se hodočasti u tu kapelicu, moli se  DUHU

SVETOMU,  održi se misa, pjeva se i raduje.

A  SVETI  DUH  SVIJETLI  …

Za mene je to uvijek prilika da jednom godišnje održim svoju duhovnu

obnovu, porazgovaram sa Gospodinom o svojim brigama i dilemama,

zahvalim na svemu onome što mi je dao, i duhovnom i materijalnom.

Hodajući svaki dan na to brdašce, Gospodin mi daje priliku da mu

zahvalim na prekrasnoj prirodi, na ljudima koje sretnem, situacijama koje

mi se dogode.

A posebno mi uvijek dadne neku spoznaju o kojoj On želi da razmislim,

da ju razmotrim, da u njoj pronađem svoje odgovore.

Na početku brda, kraj puta koji se prema gore uspinje, počinje niz od

devet križeva zakopanih kraj ceste, na razmaku od 20-30 metara.

Na svakom križu je umjesto kipa raspetog Gospodina, izrezani lik goluba

koji predstavlja  DUHA  SVETOGA.

Na svakom križu je napisan jedan  PLOD  DUHA  SVETOGA  a ispod je

naveden jedan citat iz Biblije koji opisuje taj  PLOD  DUHA  SVETOGA.

Uvijek kada se polako penjem prema kapelici, ja zastanem pred svakim

križem, kleknem, prekrižim se i pročitam naziv  PLODA  DUHA

SVETOGA  i citat ispod njega, razmatrajući u sebi gdje se ja nalazim s tim

plodom u svojem životu, duhovnom i materijalnom.

Negdje sam se više pronašao, negdje manje. Svugdje sam zaključio da

mogu još više dati, da se mogu još više promijeniti.

JER,  GOSPODIN  MI  JE  DAO  PUNO  DAROVA.  SPOZNAO  SAM  TO.

I  PRIJE,  U  SVOJOJ  OHOLOSTI,  MISLIO  SAM  DA  JE  TO  MOJE  I

DA  NIKOME  NE  TREBAM  ODGOVARATI  KAKO  KORISTIM  TE

DAROVE.

NO,  OBRAĆENJE  I  RAST  U  VJERI  I  DUHOVNOSTI,  POKAZALI  SU

MI  DA  IMAM  ITEKAKO  KOME  ODGOVARATI  ZA  PRIMLJENE

DAROVE.

ONOME  KOJI  MI  IH  JE  DAO.

GOSPODINU  BOGU  TROJEDINOM.  OCU,  SINU  I  DUHU  SVETOMU.

A  DOBIVENI  DAROVI  TREBAJU  DATI  I  PLODA.  NE  SMIJU  SE

UZALUD  TROŠITI.

TO  SU  DAROVI  ZA  KOJE  NE  TREBA  NIŠTA  PLATITI.  BESPLATNI

SU.

ALI  ONAJ  KOJI  IH  JE  DAO,  TRAŽI  ZAUZVRAT  DA  PO  TIM

DAROVIMA  ONI  KOJI  SU  IH  DOBILI  DAJU  PLODA.

RADI  SPASENJA  SVOJE  DUŠE  I  DUŠE  SVIH  ONIH  KOJE  NAM

GOSPODIN  BOGA  POŠALJE  NA  NAŠ  ŽIVOTNI  PUT.

Tako ja to spoznajem i po tome se nastojim ponašati.

A na početku tog niza križeva i navedenih  PLODOVA  DUHA  SVETOGA,

na prvom križu, naveden je jedan plod i citat iz 2. Petrove poslanice 1,5

koji mi je pokazao puno mojih slabosti i puno prostora za duhovni rast.

Tamo stoji napisano:

STRPLJIVOST

2. Pt  1,5   ''ZBOG  TOGA  SVIM MAROM  PRIONITE:  VJEROM

OSIGURAJTE KREPOST, KREPOŠĆU  SPOZNAJE,  SPOZNANJEM

UZDRŽLJIVOST,  UZDRŽLJIVOŠĆU  POSTOJANOST,

POSTOJANOŠĆU  POBOŽNOST,  POBOŽNOŠĆU  BRATOLJUBLJE,

BRATOLJUBLJEM  LJUBAV.''

I prvi dan, kad sam odlučio razmatrati gdje sam ja, moja vjera,

svakodnevni život s Gospodinom u odnosu na te  PLODOVE  DUHA

SVETOGA, zastao sam i uvidio upravo u tom citatu svoju veliku

nesavršenost.

Prvo, strpljivost i poniznost su osnovna oružja protiv oholosti, najvećeg

grijeha. A meni strpljivost baš i nije nešto čime bi se mogao pohvaliti.

Pogotovo ne prije.

No, Gospodin me nakon obraćenja jačao u tom  PLODU  DUHA

SVETOGA  pa sam ja nekako osjećao da mi je ona sve jača i jača u

svakodnevnom životu, i običnom ljudskom i vjerničkom.

Drugo, čitajući te retke iz Petrove poslanice, polako sam analizirao u sebi

gdje sam ja na svaku navedenu odliku.

VJERA -  to sam zaključio da imam, da mi ju je Gospodin dao i da se ja

trudim svakodnevno ju hraniti molitvom, dobrim djelima i drugim

duhovnim oruđima.

VJEROM  OSIGURATI  KREPOST -  krepost je nešto što sam uvijek

zamišljao da imaju pravi sveci, one koje je Gospodin pozvao u Svoje

Kraljevstvo, i ja se samo nadam da sam na dobrom put prema kreposti,

da ne mogu tvrditi da sam krepostan čovjek ali da se trudim to postići.

KREPOŠĆU  SPOZNANJE -  spoznaja, ako sam dobro shvatio što je naš

dragi Sveti Petar pod tim mislio, sam dobio dosta od Gospodina i trudim

se po njima živjeti, tumačiti ih i sebi i drugima.

SPOZNANJEM  UZDRŽLJIVOST -  da, onaj koji ima više duhovnih

spoznaja nikad više ne može biti isti čovjek i uvijek se trudi u svemu

poštivati Božje zapovijedi i crkveni nauk pa se tako mora posebno jačati u

uzdržljivosti od svega onoga što se protivi tome, pa i ja osjećam i

zaključujem da se tu jako trudim i da sam na dobrom putu.

UZDRŽLJIVOŠĆU  POSTOJANOST -  da, i tu se tako osjećam, da sam

na dobrom putu, da sam postojan u tome i da znam i osjećam što mi je

za činiti.

POSTOJANOŠĆU  POBOŽNOST -  to je usko povezano jer stalnim

trudom da živim po Božjim zapovijedima i crkvenim pravilima osjećam da

sam sve bliže Gospodinu, još uvijek daleko, ali puno bliže nego prije

obraćenja i ovih nekoliko godina rasta u vjeri i duhovnosti, pa se tako

nadam da ću i ja jednom zaslužiti  gledati  NJEGOVO  LICE  U

NJEGOVOM  KRALJEVSTVU.

POBOŽNOŠĆU  BRATOLJUBLJE,  BRATOLJUBLJEM  LJUBAV …  e

tu sam zastao. Do ovih riječi nekako sam uvijek osjećao da se u svemu

tome mogu naći, da imam nekakvi duboki mir da činim sve što mogu, da

vršim  SVETU  BOŽJU  VOLJU  za svoj život.

No, kod ovih riječi sam zastao i osjetio da tu ne mogu reći da osjećam

duboki mir da sam sve učinio.

SVAKI  PUT  KADA  SAM  PROČITAO  TE  RIJEČI,  BRATOLJUBLJE  I

LJUBAV,  OSJETIO  SAM  MALU  GRIŽNJU  SAVJESTI.

OSJETIO  SAM  DUBOKO  U  SEBI  DA  TU  NISAM  I  NE  ČINIM  SVE

ŠTO  BI  MOGAO.

I  DA  JE  MOŽDA  GOSPODIN  TU  NEZADOVOLJAN  SA  MNOM.

DA  TU  NE  DAJEM  DOVOLJNO  PLODA  PO  DAROVIMA  KOJE  MI

JE  DAO.

BRATOLJUBLJE  I  LJUBAV…

BOŽE  MOJ  LJUBLJENI,  A  UPRAVO  SI  TO  NAVEO  KAO  OSNOVNO

ŠTO  MORAMO  ČINITI  JEDNI  DRUGIMA  OVDJE  NA  ZEMLJI.

OVO  SVE  NAPRIJED  NAVEDENO, VJERA, KREPOST, SPOZNAJE,

UZDRŽLJIVOST, POSTOJANOST, POBOŽNOST, sve je to zapravo samo

priprema za ono najvažnije:  BRATOLJUBLJE  I  LJUBAV.

I sve ovo naprijed je zapravo prazno i nebitno ako nas ne dovede do

bratoljublja i ljubavi.

ŠTO  NAM  SVE  VRIJEDI  AKO  NEMAMO  LJUBAVI  PREMA  SVAKOM

BRATU  I  SESTRI  ČOVJEKU  KOJE  NAM  GOSPODIN  POŠALJE  NA

NAŠ  ŽIVOTNI  PUT!

I  AKO  NEMAMO  LJUBAVI,  ČISTE,  ISKRENE  I  PONIZNE. Prema

svakome a posebno prema preljubljenom Gospodinu Bogu.

A tu sam prepoznao mnogo malih sitnica i sjetio se dosta situacija gdje ja

nisam pokazao ni bratoljublje ni ljubav.

I  ČAK  NISAM  OSJETIO  KAJANJE  ZA  TO!

Tek kasnije, ponekad, Gospodin mi je dao za spoznati gdje sam

sagriješio.

I shvatim koliko mi još zapravo treba duhovnog vježbanja da bi mogao

mirno i radosno pročitati te dvije riječi:

BRATOLJUBLJE  I  LJUBAV.

No, kako god sam osjetio malu tugu radi svoje nesavršenosti, tako sam

osjetio i veliku želju da se u tome mijenjam.

To mi je dalo nadu da ću se u idućim danima svojeg ovozemaljskog

života potruditi da  BRATOLJUBLJE  I  LJUBAV  budu u mojem životu i

svjedočenju za Gospodina upravo potvrda da sam i ja predodređen za

Kraljevstvo Božje.

Jer nekako osjećam, da nitko tko ne bude usvojio u svom srcu i u svojem

ponašanju  BRATOLJUBLJE  I  LJUBAV,  neće moći doći u Kraljevstvo

Božje.

A  JA  BIH  JAKO,  JAKO  ŽELIO  TAMO  DOĆI  …

DOBAR  BOJ  BITI,  VJERU  SAČUVATI,  TRKU  ZAVRŠITI  …  ALI  SA

DUBOKIM  BRATOLJUBLJEM  I  LJUBAVLJU  U  SEBI  ZA  SVE.

Kao što je učinio naš dragi Sveti Pavao…

PRELJUBLJENI  MOJ  GOSPODINE,  BESKRAJNO

TI  HVALA,  I  SLAVA,  I  ČAST,  I  BLAGOSLOV.

I  SVETOST  I  PRESVETOST.

U  VIJEKE  VJEKOVA.