Četvrtak, 04.02.2016.g.

Neki dan sam došao do jedne knjige pod naslovom  ŽIVA  RIJEČ

Evanđelja s razmatranjima 2016, u izdanju Družbe Misionara Krvi

Kristove iz Zagreba. U njoj su navedena sva misna čitanja iz Evanđelja za

cijelu godinu sa razmatranjima za svaki dan.

''Dotaknulo'' me nekoliko čitanja iz Evanđelja i razmatranja koja su bila

navedena iza njih. U njima sam ''prepoznao'' sebe, svoj život i živote

drugih dragih ljudi koje mi Gospodin šalje na moj životni put.

Jedno od tih je i čitanje iz Evanđelja po Luki, za ovu nedjelju, 7. veljače.

Govori o tome  KAKO  GOSPODINU  ISUSU  PREDATI  SVOJ  ŽIVOT

NA  UPRAVLJANJE,  KAKO  MU  POVJEROVATI  DA  ĆE  SVE  BITI

DOBRO  I  KAKO  U  TOME  POMOĆI  DRUGIMA.

''U ono vrijeme: Dok se jednom oko njega gurao narod da čuje

riječ Božju, stajaše on pokraj Genezaretskog jezera. Spazi dvije

lađe gdje stoje uz obalu; ribari bili izašli iz njih i ispirali mreže.

Uđe u jednu od tih lađa; bila je Šimunova pa zamoli Šimuna da

malo otisne od kraja. Sjedne te iz lađe poučavaše mnoštvo.

Kada dovrši pouku, reče Šimunu: "Izvezi na pučinu i bacite

mreže za lov." Odgovori Šimun: "Učitelju, svu smo se noć trudili i

ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže." Učiniše

tako te uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo

razdirale. Mahnuše drugovima na drugoj lađi da im dođu

pomoći. Oni dođoše i napuniše obje lađe, umalo im ne potonuše.

Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreći: "Idi od

mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!" Zbog lovine riba što ih

uloviše bijaše se zapanjio on i svi koji bijahu s njime, a tako i

Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi Šimunovi.

Isus reče Šimunu: "Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!" Oni

izvukoše lađe na kopno, ostaviše sve i pođoše za njim.''

Što mogu učiniti za ravnodušne katolike koje susrećem na svom putu?

Kako probuditi one koji ne idu nedjeljom u crkvu a smatraju se

katolicima?

One koji ne vide problem u umjetnoj oplodnji ''in vitro'', koji u vlastitoj

obitelji prihvaćaju grijeh nesakramentalne ili ''partnerske'' veze?

Što mogu učiniti?

Mogu usrdnije moliti Isusa da uđe u lađu mojega života, mogu zaploviti

na pučinu vjere, više ljubiti, više se uzdati u Isusove riječi (… ali na Tvoju

riječ bacit ću mreže …).

Mogu svjedočiti životom o Isusu, a ne samo govoriti o njemu. Mogu

svojim stavom i življenjem Evanđelja govoriti svijetu da je Božja Riječ

istinita, da vrijedi po njoj živjeti, da je istina i da je vrijedi čuvati.

Božja Riječ, Isusova riječ, čini čudesa, mijenja svijet, kao što je u ovom

odlomku Evanđelja učinio čudesnim ulov ribe.

''… Ne boj se! Od sada ćeš loviti ljude …''

Ne boj se, nego se pouzdaj u Božju Riječ.

Dopusti da uđe u tvoj život.

Otvori joj srce, razum i prepusti joj svoj život.''

Eto, prekrasni odlomak iz Evanđelja i prekrasno razmatranje koje nam

upravo govori o onome gdje znamo često pogriješiti.

Ne možemo drugima oko sebe ''usaditi'' vjeru na silu, tražiti od njih da idu

nedjeljom u crkvu, da se moraju promijeniti, da moraju vjerovati

Gospodinu Isusu i njegovom obećanju da će sve u našim životima biti

dobro ako Njega puste u svoj život, da ne smiju biti strahu za budućnost,

itd.

NE  MOŽEMO  TO  RIJEČIMA  ALI  MOŽEMO  VLASTITIM  DJELIMA

KOJA  ĆE  ONI  VIDJETI.

MI  PRVI  MORAMO  IĆI  SVAKU  NEDJELJU  U  CRKVU.  I  JAKO  BI

BILO  DOBRO  DA  NE  IDEMO  U  CRKVU  TAKO  DA  STIGNEMO

ODMAH  NA  POČETAK  MISE  NEGO  DALEKO  PRIJE,  NA  MOLITVU

KRUNICE.

I  NE  ODMAH  BJEŽATI  IZ  CRKVE  NEGO  OSTATI  JOŠ  NEKOLIKO

MINUTA  DOK  NAM  SE  NE  SLEGNE  CIJELA  MISA,  DOK  SE  JOŠ

MALO  NE  POMOLIMO  ZA  ONO  ŠTO  BI  HTJELI  DATI  GOSPODINU

ISUSU,  ZAHVALITI  MU.

I  TAKO  MIRNI  I  RADOSNI  IZAĆI  IZ  CRKVE.

I  OTIĆI  U  ČETVRTAK  NA  KLANJANJE  PRED  PRESVETIM

OLTARSKIM  SAKRAMENTOM,  ŽIVIM  GOSPODINOM  ISUSOM.

I  MOŽDA  NA  JOŠ   KOJU  MISU  TOKOM  TJEDNA.

Tada će drugi oko nas vidjeti na  NAŠIM  DJELIMA  da se s nama tu nešto

događa, da nas čini boljim ljudima. To će ih tjerati na razmišljanje mada

se to na njima neće otvoreno vidjeti.

DA  BI  NEKOME  MOGLI  SVJEDOČITI  O  TOME  DA  GOSPODIN

ISUS,  I  VJERA  U  NJEGA,  ČINI  ČOVJEKA  BOLJIM,  DAJE  SVEMU

ŠTO  NAM  SE  DOGAĐA  SMISAO,  DAJE  NAM  SNAGU  I  MIR  DA

SE  SA  SVIM  ŽIVOTNIM  SITUACIJAMA  NOSIMO,  MI  MORAMO

POSTATI  TAKVI.

MI  MORAMO  BITI  ISTINITI  I  POSTOJANI.

U  RADOSTI,  MIRU,  U  DOBRIM  ŽIVOTNIM  TRENUCIMA.

ALI  I  U  KUŠNJAMA,  ŽALOSTIMA,  BOLESTIMA,  TEŠKIM

ŽIVOTNIM  TRENUCIMA.

MORAMO  ''ŽIVJETI''  SVOJU  VJERU  PRED  GOSPODINOM

ISUSOM  I  PRED  SAMIMA  SOBOM.

''ŽIVJETI  VJERU''  ZNAČI  MOLITI  I  ŽIVJETI  PO  MOLITVI.  ZA

SEBE  I  DRUGE.

Ne možemo nekome reći da ide u crkvu kada on nas tamo

rijetko viđa.

Ne možemo nekome reći budi radostan i miran kada mi nismo

takvi.

Ne možemo nekom reći da oprosti kada on vidi da mi drugima

ne opraštamo nego ih osuđujemo i ljutimo se na njih.

Ne možeš nekome reći da moli kada nas on ne vidi da mi

molimo.

Ne možeš nekome reći da bude bolji, da ne laže, ne krade, kada

on nas vidi da smo isto takvi.

Ne možeš nekome reći da ljubi ljude oko sebe ako on nas vidi

da i mi druge ne ljubimo nego ih osuđujemo, ogovaramo.

Ne možeš nekome reći da se pouzda u Gospodina Boga, da će

sve biti dobro, ako on vidi da i mi živimo u strahu od budućnosti,

od smrti, od bolesti, od neimaštine, da se ne pouzdajemo u

Gospodina Boga da će sve biti dobro.

NE  MOŽEŠ  NEKOME  REĆI  DA  SI  VJERNIK  I  KATOLIK,  AKO  MU

OVO  NAPRIJED  NE  MOŽEŠ  POSVJEDOČITI  SVOJIM  DJELIMA  A

NE  SVOJIM  RIJEČIMA.

SVAKA  PROMJENA  LJUDI  I  SITUACIJA  OKO  NAS  POČINJE  S

PROMJENOM  NAS  SAMIH.

ISTINSKI  I  DUBOKO.

KAKO?

TO  MORA  SVATKO  OD  NAS  SAM  OTKRITI.

ONO  ŠTO  MOGU  POSVJEDOČITI  IZ  SVOJEG  ŽIVOTA,  IZ  SVOJEG

OBRAĆENJA,  POČETAK  JE  UVIJEK  U  ODLUCI  DA  SLIJEDIMO

ISTINU.

KADA  SE  ODREDIMO  ZA  ISTINU  U  SVOJEM  ŽIVOTU,  DA  ĆEMO

SE  BORITI  ZA  NJU,  DA  ĆEMO  JU  GOVORITI,  DA  ĆEMO  SE  PO

NJOJ  PONAŠATI,  DA  ĆEMO  LAŽI  IZBACITI  IZ  SEBE  I  TRAŽITI

OPROŠTENJE  ZA  NJIH,  DAKLE,  TADA  SMO  SE  ODREDILI  ZA

GOSPODINA  BOGA.

JER  GOSPODIN  BOG  JE  ISTINA.

GOSPODIN  ISUS  JE  BIO  ISTINA  KOJE  JE  ŽIVJELA  OVDJE  NA

ZEMLJI.

ISTINA  DAJE  NADU  I  VJERU.

U  BOLJE  SADA,  U  BOLJI  PREOSTALI  OVOZEMALJSKI  ŽIVOT,  U

PREKRASNI  VJEČNI  ŽIVOT  POSLIJE  OVOZEMALJSKE  SMRTI  U

KRALJEVSTVU  BOŽJEM.

I,  ISTINA  ĆE  NAS  DOVESTI  DO  TOGA  DA  ĆEMO  OTKRITI

ONO  ŠTO  JE  NAJVAŽNIJE,  SVETU  BOŽJU  VOLJU  ZA  NAŠ

ŽIVOT.

I  KAKO  JU  IZVRŠITI.

O tome ne možemo govoriti drugima oko sebe ako po tome ne živimo.

Zato je Gospodin Isus bio tako vjerodostojan svojim prvim učenicima.

On nije govorio što će i kako učiniti.

On je činio.

I  ONI  KOJI  SU  MU  VJEROVALI,  VJEROVALI  SU  MU  PRVO  RADI

NJEGOVIH  DJELA  A  ONDA,  KAKO  IM  JE  VJERA  RASLA,  I  RADI

NJEGOVIH  RIJEČI.

ALI,  MNOGI  NISU  NI  RADI  NJEGOVIH  DJELA  NI  RADI  NJEGOVIH

RIJEČI.

TI  SU  ODABRALI  PROPAST.

I  TU,  RADI  POŠTOVANJA  NJIHOVE  SLOBODNE  VOLJE,  NI

GOSPODIN  BOGA  NIJE  MOGAO  NIŠTA  UČINITI.

NI  SADA  NI  NA  POSLJEDNJEM  SUDU.

No, nije naše da o tome razmišljamo. Bit će kako je BOŽJA  VOLJA.

Činimo djela vjere, ljubavi, milosrđa.

Tada će se oni dragi ljudi oko nas početi mijenjati.  POČET ĆE

VJEROVATI.

MOŽDA  ĆE  SE  UPRAVO  PO  NAŠIM  DJELIMA  OBRATITI  I

SPASITI.

DA,  O  LJUBLJENI  MOJ  GOSPODINE,  TEBI

JE  SVE  MOGUĆE!

MOLIM  TE  DA  OJAČAŠ  NAŠU  VJERU  I

NAŠA  DJELA  KAKO  BI  TO  MOGLI

SVJEDOČITI  DRUGIMA!

ISTINITO  I  POSTOJANO.

SVET  I  PRESVET  U  SVE  VIJEKE  VJEKOVA.