Subota, 30.01.2016.g.

''MORAM  REĆI  ONO  ŠTO  OSJEĆAM…  OVO  JE  ČUDO  IZ

MEĐUGORJA,  ČUDO  IZ  MEĐUGORJA  …

ZAHVALJUJEM  JA  SVOJEM  PRIJATELJU  ISUSU…

I  NJEGOVOM  PRIJATELJU  ZLATKU…

NEKA  MI  OPROSTI  MOJU  SLABU  VJERU  …

…

NISAM  VJEROVAO  U  ČUDO  I  VEĆ  SAM  REKAO  DA  MI  ISUS

OPROSTI  MOJU  SLABU  VJERU…

NE  BIH  SE  NIKADA  KLADIO  PROTIV  ISUSA  I  GOSPE

MEĐUGORSKE  ..NIKADA  …  NIKADA.''

Ove naprijed rečenice nisu izgovorene u nekom razgovoru između

vjernika, u nekom svjedočenju vjere na nekom karizmatskom susretu ili

duhovnoj obnovi.

Ne, te prekrasne riječi i rečenice, to prekrasno svjedočenje o djelovanju

ŽIVOGA  GOSPODINA  ISUSA  KRISTA  u njegovom životu, izgovorio

je u mikrofon  RTL  televizije trener hrvatske rukometne reprezentacije

ŽELJKO  BABIĆ  kada ga je, odmah iza završetka utakmice između

Hrvatske i Poljske, gdje je Hrvatska pobijedila domaćina sa 14 pogodaka

razlike, upitao novinar te televizijske kuće.

Jer je to stvarno bilo nešto čemu se nitko nije nadao. Domaćin je bila

Poljska, koja je po prognozama bila jača od nas. A nama je protiv njih, u

njihovoj dvorani, pred njihovih 15.000 navijača, trebala pobjeda od 11

golova razlika.

I  NITKO,  ONAKO  ISKRENO,  NIJE  U  TO  MOGAO  VJEROVATI.

I, desilo se čudo… Naši rukometaši su igrali kao u transu. I pobijedili s 14

razlike.

I svi su o tome imali svoje mišljenje.

Ali, Željko Babić, za kojeg sam poslije negdje pročitao da se promijenio

nakon jednog posjeta Međugorju, u živo, u mikrofonom cijelom svijetu,

rekao je što se dogodilo.

DOGODILO  SE  ČUDO.  ČUDO  IZ  MEĐUGORJA.

I  NIJE  GA  BILO  SRAM  TO  SKRIVATI.  ON  JE  ZNAO  I  OSJETIO

DA  U  SVEMU  TOME  IMA  JAKO  MALO  ZASLUGA  NJEGA  I

NJEGOVIH  IGRAČA.

Istina, oni su učinili svoje. Igrali su kako su znali i mogli.

ALI,  DRAGI  ŽELJKO  JE   U  SRCU  ZNAO  ŠTO  SE  DOGODILO.

SIGURNO  SE  MOLIO  ZA  BOŽJU  POMOĆ.

I  GOSPODIN  MU  JE  SIGURNO  DAO  SPOZNAJE  DA  ĆE  SVE  BITI

DOBRO.

ALI  ON  NIJE  MOGA  VJEROVATI  ZATO  JER  SU  MU  SVE

OVOZEMALJSKE  ČINJENICE  GOVORILE  SUPROTNO.

DA  NITKO,  NIKAD,  NIJE  POBIJEDIO  DOMAĆINA  NEKOG

PRVENSTVA  U  ODLUČUJUĆOJ  UTAKMICI  SA  TAKO  VELIKOM

RAZLIKOM,  NEMOGUĆOM  RAZLIKOM.

ALI,  ISUSU  JE  SVE  MOGUĆE.

I zato dragi Željko više nije mogao to držati u sebi.

ON  JE  TOČNO  ZNAO  ZAŠTO  SU  ONI  I  NJEGOVA  MOMČAD

TU  VEČER  POBIJEDILI.

ZATO  JER  JE  ISUSU  SVE  MOGUĆE.

Kada sam čuo to njegovo svjedočenje pred cijelim svijetom, prošli su me

trnci, zasuzile su mi oči.

IMA  NAS…  ČVRSTI  SMO  I  NIKOGA  SE  NE  BOJIMO…

KRISTOVIH  SVJEDOKA.

TUKU  NAS  NAPASTI  ĐAVLA,  SVIJETA  I  TIJELA  ALI  ISUS  JE  SA

NAMA.

I  KADA  NAS  ŽELI  OHRABRITI,  NAS  I  DRUGE  OKO  NAS,  ČINI

PREKO  NAS  MALA  I  VELIKA  ČUDA.

KAKO  MI  JE  SAMO  OD  TOG  TRENUTKA  TAJ  DRAGI  ŽELJKO

BABIĆ  POSTAO  DRAG!

KRISTOV  SVJEDOK.

I naravno, sada će danima trajati pljuvanje. Zli i njegovi zli duhovi, preko

onih koji su pod njihovom kontrolom, pljuvat će po tom dragom čovjeku

i sve što je rekao.

Jer, doći će i porazi. Gospodin Isus čini čuda kada on zna da će nama to

pomoći da spasimo dušu. Ne stalno. Ostalo prepušta nama, našim

odlukama i našim sposobnostima.

No, najviše su me razočarali oni KOJI  SEBE  SMATRAJU  VJERNICIMA.

O  KAKO  ĆE  GOSPODIN  NJIH  ONOG  DANA  POTJERATI

KROZ  VRATA  U  OGANJ  PAKLENI!

JER  SU  JALOVI  I  JALOVA  JE  NJIHOVA  VJERA!

Evo samo nekoliko komentara sa sportskih portala u kojima zli, preko tih

jalovih vjernika ili svojih poslušnika, želi popljuvati  ŽIVU  VJERU

ŽELJKA  BABIĆA  I  ČUDO  KOJE  SE  DOGODILO:

''Hrvat sam, Katolik. Iznimno desno orijentiran i smatram se za

velikog vjernika. Ali ovaj lik se preserava, ostavi svoje emocije

za sebe, u sebi se zahvali Nebesima za to što smo postigli a ne

glumit majku terezu pred kamerama. Debilu.''

Ili:

''Super, hvala Isusu i Majci Božjoj i ja sam vjernik, al izbornik je

mogao nešto malo konkretnije reći.''

''Nemam riječi za pobjedu  …  o  tom  poslije.

Inače sam vjernik i jako me smeta kada zagađuju vjeru

miješajući Boga u sportske događaje. Ima dragi Bog preča posla

u ovoj dolini suza …

Sad smo od onog mulca Babića saznali da Isus i Gospa više voli

Hrvate od Poljaka?

Jel tako?

Uostalom, tko su ti Poljaci?

Dok smo mi Hrvati ipak katolici, branitelji, vjernici i sve drugo

što treba.

Nevjerojatno kako se čovjek ne zna razgovarati.

Očito ima problem, pa kad ima problem, onda ga novinari ne

trebaju navlačiti, samo mi kvari ugođaj …''

Eto, svi ti dragi ljudi misle da je Gospodin Bog samo za crkvu, da je vjera

samo naša privatna stvar.

SVI  ONI  MISLE,  ALI  NA  ŽALOST  I  MNOGI  DRUGI,  DA  ZA  VJERU

I  GOSPODINA  BOGA  NEMA  MJESTA  NI  U  SPORTU,  NI  U  POSLU,

NI  U  POLITICI,  NI  U  DRUŽENJU  S  DRUGIM  LJUDIMA  …

NIGDJE  OSIM  U  CKRVI   I  NAŠEM  PRIVATNOM,  SKRIVENOM

ŽIVOTU.

KOJI  USPJEH  OD  ZLOGA!

IZBACITI  GOSPODINA  BOGA  IZ  NAŠEG  SVAKODNEVNOG  ŽIVOTA

A  SAMO  GA  MALO  OSTAVITI  U  NEKOJ  PRIVATNOJ  MOLITVI  I

NEDJELJNOM  ODLASKU  NA  MISU.  I  O  TOME  NIKOME  GOVORITI.

ETO,  TO  JE  STRAŠNO!

I  KADA  NETKO  JAVNO  I  OTVORENO  SVJEDOČI  O  TOME  ŠTO

MU  GOSPODIN  BOG  LIJEPOGA  I  DOBROGA  ČINI  U  ŽIVOTU,

KADA  TOM  ISTOM  GOSPODINU  BOGU  NA  TOME  ZAHVALJUJE,

KADA  GA  PRIZNAJE  I  TAKO  SVJEDOČI  DA  JE  ON  TU,  S  NAMA,

TADA  TO  POSTAJE  SABLAZAN  ONIH  KOJI  NE  VJERUJU,  ALI,  NA

ŽALOST,  I  ONIH  ČIJA  JE  VJERA  JALOVA  I  NIKAKVA.

KAD  GOD  NETKO  NEGDJE  KAŽE  DA  JE  VJERNIK,  JA  DOBRO

OSLUŠNEM  ŠTO  ĆE  REĆI.

I  NE  SJEĆAM  SE  DA  SAM  IZA  TIH  RIJEČI  ČUO  PRAVI  I  ISKREN

GOVOR  NEKOG  ISTINSKOG  VJERNIKA.

NE,  ''JA  SAM  VJERNIK''  NAJČEŠĆE  SU  RIJEČI  ONIH  KOJI  NEMAJU

VJERU  ILI  KOJIH  JE  VJERA  SLABA.

ČUVAJTE  SE  ONIH  KOJI  SVOJU  VJERU  POČINJU  SA:  ''JA

SAM  VJERNIK''!

OPASNE  SU  TO  RIJEČI  …  DJELOVANJE  ZLOGA  SE  KRIJE

IZA  TIH  RIJEČI.

ISTINSKI  VJERNIK  SE  NIKAD  NEĆE  DIČITI  SVOJIM

RIJEČIMA  VJERE  NEGO  SVOJIM  DJELIMA  VJERE.

A nakon onog prekrasnog svjedočenja dragog Željka, mnoge su maske

pale  …

ILI  JESI  VJERNIK  ILI  NISI  VJERNIK.

U  SVEMU.  SVUGDJE.

NEMA  SREDINE.  NEMA  OVAKVIH  ILI  ONAKVIH  VJERNIKA…

NEMA  SREDINE…

POSTOJE  SAMO  VJERNICI,  ISTINSKI,  SVUGDJE,  KOJI  SU

GRIJEŠNICI  ALI  SE  BORE  PROTIV  SVOJIH  GRIJEHA,  STIDE

IH  SE,  ISPOVIJEDAJU  IH,  ISKRENO  MOLE  BOŽJE  MILOSRĐE

ZA  OPROŠTENJE.

I  POSTOJE  NEVJERNICI,  KRŠTENI  ILI  NEKRŠTENI.

NEVJERNIK  JE  SVATKO  ONAJ  KOJI  NEMA  VJERU.

VJERA  NIJE  ODLAZAK  U  CRKVU.

VJERA  JE  IMATI  GOSPODINA  ISUSA  U  SRCU.

A  NE  MOŽEŠ  GOSPODINA  ISUSA  IMATI  U  SRCU  SAMO  U

NEKOM  POJEDINOM  TRENUTKU,  U  NEKOJ  POSBNOJ

SITUACIJI.

ILI  GA  IMAŠ.  ILI  GA  NEMAŠ.

Ljudi kao Željko Babić u ovim trenucima svojeg života, jer ne znam što je

i kakav je bio prije, dakle, takvi ljudi imaju Gospodina Isusa u svojem

srcu u svim svojim životnim situacijama.

Njemu se mole, u Njega se uzdaju, Njemu zahvaljuju, Njega

javno ispovijedaju.

I sve im je u Njemu i po Njemu.

TO  JE  ŽIVA  VJERA.

TI  LJUDI  SE  MOGU  NAZIVATI  VJERNICIMA  ALI  SE

TAKVIMA  NE  NAZIVAJU.

JER  POZNAJU  SVOJE  SLABOSTI,  MANE,  GRIJEHE  I  IMAJU

STRAH  BOŽJI.

BOŽE  MOJ  LJUBLJENI,  ISUSE,  SMILUJ  SE  NAMA

GRJEŠNICIMA!

A  POSEBNO  TE  MOLIM  ZA  ONE  ČIJA  JE  VJERA  SLABA  I

JALOVA.  IMA  U  NJIMA  ''NEŠTO''.  TI  SI  IM  TO  DAO.

OSNAŽI  NJIHOVU  VJERU,  GOSPODINE  MILOSRDNI!

SMILUJ  IM  SE  PO  LJUBAVI  SVOJOJ  BESKRAJNOJ  ZA  NAS,

TVOJA   STVORENJA.

SVET  I  PRESVET  U  SVE  VIJEKE  VJEKOVA,

TROJEDINI,  LJUBLJENI  BOŽE.

OČE,  SINE  I  DUŠE  SVETI.  SVET  I  PRESVET.

PRESVETA  DJEVICE,  MOLI  ZA  NAS

GRJEŠNIKE.