Početna Sadržaj Moj dnevnik POMIRIMO SE SA SVOJIM SVEĆENICIMA
POMIRIMO SE SA SVOJIM SVEĆENICIMA PDF Ispis

 

 

 

Petak, 28.08.2015.g.

 

 


Jako me žalosti kada sam prisutan i kada slušam o mnogim napadima,

ogovaranjima, osuđivanjima i drugim načinima kako da se ocrne i

omalovaže naši svećenici.


Vrlo često neki razgovori o vjeri i Bogu, gdje su uključeni ljudi čija je

vjera slaba ili je nemaju, počinju i završavaju osuđivanjem i ogovaranjem

njihovog župnika ili nekog drugog svećenika. Ja se samo nasmijem pa

kažem da se moramo odlučiti da li ćemo razgovarati o svećeniku ili o vjeri

i Bogu.


I moram pojasniti da svećenik nije ni vjera ni Bog. Da je samo čovjek kao

i svi mi. U mnogim ili svim stvarima isti kao i svi mi. Osim u tome što je

Boga odabran i pozvan i što je prihvatio da će svoj život posvetiti upravo

tom Bogu i vjeri o kojoj smo mi krenuli razgovarati.


A time je dobio jednu veliku milost ali i obavezu i odgovornost, da nam

PO  SVOJIM  POSVEĆENIM  RUKAMA  MOŽETE  ODRJEŠITI  GRIJEHE

OVDJE  NA  ZEMLJI.  SAMO  ON.


I  ŠTO  NAM  JEDINO  PO  NJEGOVIM  POSVEĆENIM  RUKAMA  MOŽE

U  OBIČNOJ  HOSTIJI  I  VINU  DOĆI  ŽIVI  BOG  MEĐU  NAS.


Ako vjerujemo.


I da zato ja ne želim razgovarati o svećenicima  UKOLIKO  SE  NE

SLOŽIMO  I  NE  PRIHVATIMO  OVE  ČINJENICE.  Jer to nije razgovor o

Bogu i vjeri nego o čovjeku.


Većina razgovora tu zna prestati jer ja dalje ne navaljujem a druga strana

više o tome ne želi voditi razgovor.


No, neki razgovori nastave se i dalje. I primijetio sam da je to vrlo često

onda kada se društvo sastoji od nas vjernika koji se smatraju dobrim

vjernicima i idu na svaku nedjeljnu misu.


I vrlo često iza takvih razgovora u mene uđe neka tuga.


Jer ni jedan iskreni i ponizni vjernik neće osuđivati i ogovarati niti jednog

svećenika.

 


JER  JE  TO  NJEGOV  SVEĆENIK!

 


JER  JE  TO  OD  GOSPODINA  BOGA  POSVEĆENI  ČOVJEK!

 


JER  GA  SAMO  ON  OVDJE  NA  ZEMLJI  MOŽE  RAZRIJEŠITI

GRIJEHA  KOJE  JE  UČINIO  I  KOJE  ČINI!

 


JER  ONAJ  KOJI  NEMA  MIR  SA  SVEĆENICIMA,  NEMA  NI

MIR  SA  GOSPODINOM  BOGOM!

 


TAKAV  ČOVJEK  JE  PODIJELJEN  ČOVJEK  U  SEBI.

 


TAKAV  ČOVJEK  NEMA  MIR  I  RADOST  U  SRCU.

 


Neću ovdje dalje ulaziti u to što možemo ili ne možemo reći i govoriti o

svojim svećenicima niti na koji način to s njima trebamo rješavati. Svatko

za sebe mora naći svoje odgovore.


Mogu samo posvjedočiti iz svojeg obraćenja, da potpuni mir u sebi,

RADOST  KRISTOVE  PRISUTNOSTI  U  MOJEM  SRCU  I  DUŠI,  nisam

mogao postići dok nisam sve svećenike koje srećem u životu stavio na

posebno mjesto u svom srcu i u svojim mislima.


Oni su jedini ljudi o kojima ne trošim puno riječi ni puno misli. Jedino se

često pomolim za njih. I često molim Gospodina da ih blagoslovi i ojača

svojim  Duhom Svetim.

 


JER  SU  MI  IZ  MOJEG  NEČISTOG  SRCA  I  DUŠE,  IZ  MOJEG

SVAKODNEVNOG  ŽIVOTA,  MAKNULI  BRDO  NEMIRA

RAZRJEŠUJUĆI  ME  SILNIH  GRIJEHA  KOJE  SAM  UČINIO  I

KOJE  ČINIM.

 


ŠTO  BIH  JA  BEZ  MNOGIH  DRAGIH  SVEĆENIKA  KOJE

SREĆEM  U  SVOJEM  ŽIVOTU!

 


Dok se samo sjetim mnogi kušnji u ovih zadnjih nekoliko godina i mojih

mnogih padanja u grijehe …


Kada sam ležao na podu, kada sam puzao pod teretom grijeha i svega

onoga što su mi natovarili zli i njegovi zli duhovi u odnosu prema

Gospodinu i prema drugim dragim ljudima oko sebe, uvijek mi je u misli

došlo,  DRAGI  MOJ  ANĐEO  ČUVAR,  da se moram ići ispovjediti. Da

moram sa sebe skinuti taj teret grijeha i predati ga Gospodinu.


U tim patnjama Gospodina sam uvijek osjećao kraj sebe i u sebi, ali je bio

nekako sakriven iza mnogih nečistoća koje su ostavili grijesi koje sam

činio.


Da mi pomogne, Gospodin je trebao moje ''Da''. A to ''Da'' je upravo bilo

kroz to što sam se odlučio ispovjediti.

 


A tko je to mogao? Samo neki svećenik. Samo svećenik. I preko

njegovih posvećenih ruku, koje su me odriješile grijeha, u mene

je ušao mir.

 


Gospodin me poštedio tih dilema u prvim danima mojeg obraćenja. Onda

zapravo nisam ni stigao razmišljati o svećenicima. Razmišljao sam samo o

svojim grijesima. Kada sam ih se polako riješio iz sebe, kada sam mogao

dići glavu i pogledati duhovnim očima svijet oko sebe, tada sam došao i

do razmišljanja o svećenicima. Što su i tko su oni u Gospodinovom planu.


I jasno, zli i njegovi zli duhovi koji su me izgubili, nastavili su me

napadati svugdje gdje god im je to Gospodin dozvolio.


A jedna od najvećih kušnji je upravo bio moj odnos prema crkvi i

svećenicima. Onako očišćen i prepun duhovnih spoznaja o svemu, često

sam došao u napasti osuđivanja i ogovaranja i srditosti prema raznim

svećenicima koji su dolazili na moj životni put… Kao ja sad nešto znam i

spoznajem o vjeri i duhovnosti pa bi mogao i trebao dijeliti savjeti čak i

svećenicima …


Kako bilo da bilo, ja sam se borio protiv toga a Gospodin me dizao kada

sam ponekad pao.


I uspio sam. Shvatio sam da ne mogu imati mir i radost u srcu ako

nemam mir i radost prema dragim svećenicima koji dolaze na moj životni

put.

 


Nije se ništa posebno dogodilo. Ali ja sam najednom dobio

osjećaj  PUNE  KRISTOVE  PRISUTNOSTI  U  MOJEM  SRCU  I

MOJOJ  DUŠI.

 


JER  ONO  JAKO  VOLI  SVOJe  SVEĆENIKE.  ONIH  JE

ODABRAO.  SAMO  NJEMU  ĆE  ONI  PODNIJETI  SVOJ  RAČUN

ZA  ONO  ŠTO  SU  RADILI  OVDJE  NA  ZEMLJI.

 


NE  NAMA.  SAMO  GOSPODINU.

 


I zato nemojmo griješiti dušu i srce ogovaranjem, osuđivanjem, srditošću

prema svojim svećenicima. Ako im imamo što za reći ili predložiti,

otiđimo kod njih i porazgovarajmo s njima na samo. Ali nemojmo o tome

govoriti drugima. Samo ćemo učiniti novi grijeh ogovaranja.


Molimo za svoje svećenike. Ne samo zato što i oni mole za nas. Nego i

zbog toga što ih Gospodin jako voli. Pa ćemo tako i dodatno omiliti

Gospodinu.


I vjerujte, znam to, kada se pomirimo s Gospodinom, kada se pomirimo i

s Njegovim svećenicima u srcu, duši i mislima, zagarantiran nam je

VJEČNI  ŽIVOT  U  BOŽJE  KRALJEVSTVU.  JEDNO  BEZ  DRUGOGA  NE

IDE.


A već ćemo ovdje na zemlji osjetiti duboki mir i radost svakodnevnog

života bez obzira na teškoće bilo kakve naravi.

 


NEMOJMO  BITI  PODIJELJENI  U  SEBI.

 


NE  MOŽEMO  ISPOVIJEDATI  VJERU  U  TROJEDINOG

GOSPODINA  BOGA  A  OGOVARATI,  OSUĐIVATI  I  SRDITI  SE

NA  NJEGOVE  SVEĆENIKE.

 


Mnogi to čine i bez obzira na silne molitve koje mole i mnogi mise koje

posjećuju,  ONI  SU  U  SEBI  PODIJELJENI.  I na taj način vrlo podložni

djelovanju zloga i njegovih zlih duhova u njihovim životima i životima

drugih dragih ljudi oko njih.

 

 


POMIRIMO  SE  SA  SVOJIM  SVEĆENICIMA.

 

 


MOLIMO  ZA  NJIH.

 

 


GOSPODINE  MOJ  LJUBLJENI,  BESKRAJNO  TI

 

HVALA  ZA  TVOJE  DRAGE  SVEĆENIKE!

 

 


BLAGOSLOVI  IH  U  SVEMU  I  SVAKODNEVNO

 

ISPUNI  SVOJIM  SVETIM  DUHOM!

 

 


SVET  I  PRESVET  U  SVE  VIJEKE   VJEKOVA.