Četvrtak, 27.08.2015.g.

U knjižici ''POMOZITE  SAMI  SEBI  PA  ĆE  VAM  I  BOG  POMOĆI'',  a

koju je napisao jedan dragi svećenik, obraćenik sa protestantske vjere na

katoličku vjeru, brat Ignatius Mary, on opisuje sedam koraka kako doći do

promjene vlastitog života s kojim nismo zadovoljni. On ih je ovako

pobrojao:

1.  OBRAĆENJE

2.  KAJANJE

3.  ISPOVIJED

4.  OTKLANJANJE  NAJVEĆIH  ZAPREKA

5.  SPOZNATI  TKO  SMO  U  KRISTU

6.  SLAVITI  BOGA,  MOLITI  I  POSTITI

7.  ŽIVJETI  PO  VJERI  I  OSTATI  VJERAN

Osim četvrtog koraka,  ''OTKLANJANJE  NAJVEĆIH  ZAPREKA'', a koje

sam opisao u prethodnim člancima,  još me posebno dotaknuo njegov

peti korak po nazivom  ''SPOZNATI  TKO  SMO  U  KRISTU''.

Evo što piše u njemu:

''Da bi se postigla sloboda, važno je znati tko ste u Kristu. Bog

je krštenima da moć da postanu djeca Božja (usp. Iv 1,12.).

Stoga treba preispitati predodžbu (sliku) koju imate o sebi,

afirmirati istinu o Bogu i o sebi, o svojim odnosima i stavovima

prema Njemu i sagledati realno kakav život živite. (podrobnije o

ovoj temi pogledajte u Katekizmu katoličke crkve, 1691-1698, pod

naslovom  ŽIVOT  U  KRISTU)

Naši stavovi često pokazuju da ne poznajemo dovoljno svoje

dostojanstvo, identitet djeteta Božjeg. Važno je znati na kakav

nas je položaj Bog uzdigao u Kristu. To nas potiče da

uspostavimo bolji odnos s njim ali i da budemo neustrašivi pred

silama zla. (Usp. Lk 10,19)

Na ovome području postoje mnoge samoobmane!

Na primjer, možemo govoriti sebi: ''neću uspjeti'' ili  ''volio bih

da mogu vjerovati u to, ali ne mogu''. Ili se možda događaju i

izravnije obmane i poricanja koja se tiču Božjih obećanja za

nas, djecu Njegovu.

Područja na kojima možemo pasti u zabludu su uglavnom

slijedeća:

SAMOOBMANA  (govoriti sebi stvari koje nisu istinite)

-          slušati Božju riječ, ali misliti da ne moramo tako činiti

(Jak 1,22; 4,17)

-          misliti da nemamo grijeha i da ne griješimo (Iv 1,8)

-          misliti da nas je Bog napustio (Rim 8,35-39)

-          misliti da nas Bog ne voli (Iv 3,16)

-          misliti da nam Bog ne može i neće oprostiti (Iv 1,9)

-          misliti da nešto jesmo iako to nismo (Gal 6,3)

-          vjerovati da nećemo žeti ono što sijemo (Gal 6,7)

-          misliti da smo pametni i mudri zato što živimo u 21.

stoljeću (1 Kor 3,18-19)

-          misliti da će nepravednici doći u nebo (1 Kor 6,9)

-          misliti da se možemo družiti s lošim društvom a da pri

tom nećemo biti korumpirani (1 Kor 15,33)

-          misliti da je pravedno ne prihvaćati obraćenike koji su

nekada bili progonitelji (1 Kor 15,9)

-          misliti da se ne moramo ispričati za zlo koje smo drugima

nanijeli (Lk 19,8)

-          misliti da ništa ne vrijedimo i da je bolje da ne postojimo

(Iz 43,4)

SAMOOBRANA  (kada se branimo umjesto da vjerujemo

Kristu)

-          protivljenje (svjesno ili nesvjesno)

-          maštanje (bijeg iz realnog svijeta)

-          emocionalna izolacija (povlačenje u sebe kako bi se

izbjegla odbačenost)

-          bijeg u prošlost (odlazak u manje opasno vrijeme u

prošlosti)

-          krivo prebacivanje (iskaljivanje svoje frustracije na

drugome)

-          projekcija (prenošenje vlastitog problema na drugoga,

okrivljavanje drugih)

-          racionalizacija (braniti se putem verbalnih izljeva)

Da bismo se uhvatili u koštac s ovakvim ili sličnim obmanama,

moramo se vježbati u vjeri.

Vjera je odaziv na Istinu koju je Bog objavio. Ona je Božji dar

ali joj i mi moramo dati svoj slobodni pristanak!

Ona je izbor a ne osjećaj. Ako kažemo: ''Ja želim vjerovati

Bogu, ali jednostavno ne mogu'', onda sami sebe obmanjujemo.

Naravno da možemo vjerovati Bogu, jer nam Bog daje tu milost.

Vjera je nešto što odlučujemo činiti i živjeti a ne nešto što

trebamo osjećati pa da bismo onda činili.

Vjerovati u istinu ne čini istinu istinitom, nego je to istina (po

sebi) i zbog toga u nju vjerujemo…

… Kada spoznajemo istinu o sebi, prevladavamo varke

''samoobmane'' i ''samoobrane'', budući da nas one sprječavaju

uvidjeti tko smo. Spoznavanje Istine omogućuje razumijevanje

naše vjere i položaja u Kristu, jer po Kristu naši životi imaju

smisao i puninu…''

''JER  PO  KRISTU  NAŠI  ŽIVOTI  IMAJU

SMISAO  I  PUNINU  …''

KAKO  SU  SAMO  ISTINITE  OVE  RIJEČI!

Koliko puta sam sam sebi i drugima govorio i obrazlagao zašto vjerujem

u  GOSPODINA  BOGA  TROJEDINOG  I  NJEGOV  DUHOVNI  SVIJET!

Upravo zato što sam ovo dobio za spoznati.

U najtežim kušnjama koje sam prolazio od mojeg obraćenja, kada sam

uvijek došao do zida i nisam više mogao dalje, u mojem srcu i duši

dogodilo se nešto što se samo može protumačiti na ovaj način.  DOŠAO

JE  KRIST  GOSPODIN  I  RIJEŠIO  PROBLEM.  I duhovni i materijalni.

Ili, gledajući ove silne patnje na sve strane svijeta, ljudi i cijelih naroda,

čovjek se jednostavno izgubi jer to sve skupa nema smisla. Tolika patnja i

bol. To sve skupa nema smisla…

Ako je to sve što postoji, ovaj svijet i patnja na njemu, onda to sve skupa

nema smisla.

Ali, kada sve to pogledamo kroz  VJERU  DA  GOSPODIN  BOG

POSTOJI  I  NJEGOVO  KRALJEVSTVO  BOŽJE,  KOJE  NIJE  OD

OVOGA  SVIJETA  NEGO  OD  ONOG  KOJI  DOLAZI  POSLIJE

NAŠE  ZEMALJSKE  SMRTI,  KADA  O  TOME  RAZMIŠLJAMO,

TRAŽIMO  ODGOVORE,  PRIHVATIMO  I  POČNEMO  U  TO

VJEROVATI,  ONDA  SVE  DOBIJE  SMISAO.

Gledati svijet oko sebe samo materijalnim, ovim našim zemaljskim

očima,  BEZ  VJERE,  ne može nam ništa drugo ni donijeti nego obilje

izgubljenosti, razočaranosti,  depresije,  ljutnje  …  NIŠTA  NEMA

SMISLA.  NI  NOVAC  NI  VLAST  NI  ČAST.

Kad bilo što od toga ostvarimo čemu smo prije jako stremili, misleći da će

nas ispuniti i potpuno zadovoljiti, prije ili kasnije doživimo razočarenje.

NIJE  ONO  ŠTO  SMO  HTJELI  BITI  I  POSTIĆI.  NEŠTO  NEDOSTAJE.

I  TO  NAS  ONDA  PRATI  DO  KRAJA  NAŠIH  ŽIVOTA.  PRIZNALI  MI

TO  ILI  NE.

Ljudi sa vjerom u srcu drugačije doživljavaju sve svoje probleme i

probleme dragih ljudi oko sebe. Čine što mogu a ostalo prepuste

GOSPODINU  BOGU.

I  NJIMA  SVE  IMA  SMISLA.  I  PATNJA  I  MUKA  I  ODBAČENOST  I

NEIMAŠTINA.

ONI  U  SRCU  NOSE  ČVRSTU  VJERU  DA  ĆE  SVE  BITI  DOBRO.

ONI  U  SRCU  NOSE  ČVRSTU  NADU   DA  ĆE  SVE  BITI  DOBRO.

I,  ŠTO  JE  NAJBITNIJE,  ONI  ŽIVE!

JER,  NE  ŽIVI  SE  U  NOVCIMA,  STVARIMA,  VLASTI  I  ČASTI.

NE,  ČOVJEK  ŽIVI  SAMO  U  SEBI!

SAMO  U  SEBI  ŽIVIŠ!

AKO  U  TEBI,  U  NUTRINI  KOJU  SAMO  TI  POZNAJEŠ,  NE

ŽIVI  RADOST  I  MIR  SVAKODNEVNOG  ŽIVOTA,  ONDA  NE

ŽIVIŠ  NI  TI!

TI  I  TAKVI  LJUDI  ONDA  SU  U  SEBI  VEĆ  MRTVI!  ILI

UMIRU.

KAKO  JE  TO  STRAŠNO  BITI  MRTAV  U  SEBI,  BITI  HODAJUĆI

MRTVAC!

O,  IMA  TAKVIH  LJUDI  OKO  NAS…

A  VJERUJEM  DA  I  SVATKO  OD  NAS,  KOJI  MOŽDA  SADA  IMAMO

TAJ  MIR  I  RADOST  U  KRISTU  GOSPODINU,  JAKO  DOBRO

POZNAJE  ŠTO  TO  ZNAČI  UMIRATI  U  SEBI.

BEZ  NADE,  BEZ  VJERE,  BEZ  SUTRA!

Nemojte to dozvoliti ni sebi ni drugima oko sebe. Nemojte dozvoliti da

ljudi oko vas ''umiru''!

Tomu služe i ova vjera i ove spoznaje što nam je Gospodin dao za

spoznati. Nije to naše, On nam je to dao da pomognemo drugima oko

sebe.

Pa ako treba, prvo  NATJERAJTE  sebe da živite, da stvarno živite! I prvi

dio ovog članka služi tome. Upoznajmo se i natjerajmo se da u svoje srce

i svoj svakodnevni život ubacimo čim više  ISTINE,  VJERE,  MIRA  I

RADOSTI.

MORAMO  TRAŽITI  SVOJE  ODGOVORE  JER  NITKO  OD  NAS

NE  ZNA  ŠTO  JE  GOSPODIN  ZA  NJEGA  PREDVIDIO  U

DALJNJEM  DIJELU  NJEGOVOG  ŽIVOTA.

BUDIMO  ŽIVI!

I  POMOGNIMO  DRUGIMA  OKO  SEBE  DA  PONOVNO  OŽIVE!

ISTINA,  RADOST  I  MIR  NEKA  NAM  U  TOME  POSLUŽE.

AKO  TO  IMAMO  U  SEBI,  DAJMO  TO  I  DRUGIMA  OKO  SEBE.

AKO  NEMAMO,  TRAŽIMO  I  DOBIT  ĆEMO.

VJERUJTE,  STVARNO  JE  TAKO.

I  SVE  ĆE  DOBITI  SMISAO  …

SVET  I  PRESVET  MOJ  TROJEDINI  LJUBLJENI

BOŽE,  OČE,  SINE  I  DUŠE  SVETI  U  SVE

VIJEKE  VJEKOVA!

PRESVETA  DJEVICE,  MOLI  ZA  NAS!