Nedjelja, 09.08.2015.g.

Tražeći ovih dana svoje odgovore kako nesebično i čisto ljubiti ljude oko

sebe, naišao sam na jedno svjedočanstvo o tome, jednu tešku duhovnu

borbu koja se vodi kroz generacije u jednoj obitelji. Gdje zli i njegovi zli

duhovi uspijevaju spriječiti da  NESEBIČNA  LJUBAV  POBIJEDI

OSUĐIVANJE,  OGOVARANJE,  NEOPRAŠTANJE …

U ovoj istinitoj priči, koja još traje, sigurno ćete prepoznati sebe ili druge

ljude oko sebe. Neka vas i ova priča potakne da se potrudite u svim

svojim kušnjama, u svim svojim povrijeđenostima,  MIJENJATI  SAMO

SEBE  TAKO  DA  MOŽETE  NESEBIČNO  LJUBITI  ONE  DRAGE  LJUDE

OKO  VAS  KOJI  VAS  POVRJEĐUJU.

A  JEDAN,  MOŽDA  NAJBOLJI  NAČIN,  JE   DA  U  TOJ  OSOBI  KOJA

VAS  POVRJEĐUJE  PREPOZNATE  MALO,  POVRJEĐENO  DIJETE

ŽELJNO  LJUBAVI.

Poznam jednu dragu osobu koja je imala naoko normalni životni put.

Roditelji, djetinjstvo, mladenaštvo, ženidba i stvaranje obitelji, pa život

pun uspona i padova. Život kao i svi naši.

No, ta draga osoba imala je jednu duboku potrebu u sebi, potrebu za

koju je znala samo ona, koju otvoreno nije s nikim imala hrabrosti

podijeliti.

TAKO  JE  ŽELJELA  BITI  VOLJENA …

Nije to izražavala svojim riječima ali se to moglo, tko je god to želio

primijeti, ''pročitati'' u njezinom svakodnevnom ponašanju. Godine su

tekle a ona je te žuđene ljubavi dobivala malo. Možda i zbog toga što

nitko nije znao da ona ima tu potrebu, kod nje tako izraženo zbog

dubokih rana u svom srcu iz djetinjstva.

Ta draga osoba rodila se skoro kao neželjeno dijete jer joj je majka

zatrudnjela već u poodmakloj dobi. I tko zna što je njezina majka

proživljavala kada je saznala da je trudna i kada ju je nosila u sredini koja

je bila jako konzervativna, koja je djelovala jako osuđujuće prema svemu

onome što nije išlo nekim tijekom kako je društvo određivalo.

A trebalo je iz dana u dan s tim živjeti i još raditi sve one poslove koje je

nekad svaka žena na selu morala raditi. Od ranog jutra do kasne večeri

čistiti, kuhati, prati, raditi u polju, na vrtu, brinuti se o živini. I ''nositi''

muža i djecu i ''tri ugla'' na kući.

Mnoge naše majke i bake se u svemu tome mogu prepoznati.

A razni ''zli jezici'' jedva su čekali da se nekome dogodi nešto

neuobičajeno kako bi se ona mogli ''brusiti'' i nanositi razne pakosti.

Pa se ta draga osoba rodila. Bila je kao i sva druga djeca. Željela je biti

dijete, zaigrano i voljeno od svojih roditelja. I dok je otac to s vremena

na vrijeme i pokazao, što je bilo daleko od dovoljnog jer je stalno radio,

majka to nije pokazivala. Vjerojatno je u sebi nosila tu posebnu

majčinsku ljubav koje svaka majka ima za svoje dijete, ali ju je malo ili

nikako pokazivala.

I ta draga osoba je tako rasla. I u njoj je nastajala velika rana, rana koja

je nastala i koja se širila zbog nedostatka majčine ljubavi.

Željela je sve to nadoknaditi kroz formiranje obitelji, kroz ljubav

supružnika. Ali i tu se razočarala.  NITKO  NIJE  MOGAO  ISPUNITI  TU

NJEZINU  RANU.  OD  NIKOGA  NIJE  DOBILA  TU  LJUBAV  KOJA  JOJ

JE  NEDOSTAJALA.

Tražila je tu ljubav i u crkvi i u vjeri, ali se nikada nije uspjela toliko

otvoriti, otvoriti svoje srce i dušu, da bi joj Gospodin mogao dati svoju

ljubav.

I tako, nekom igrom slučaja, upoznao sam i majku od te drage osobe i

njezinu životnu priču.

Ona je isto rođena u jednoj običnoj, seoskoj obitelji. I sve bi bilo dobro

da nije rano ostala bez oca. Pa je njezina majka preuzela i ulogu oca i

ulogu majke. Tako je i nju odgajala. Čvrstom rukom, stalno je

upozoravajući kakva mora biti, kako mora paziti kakva će biti pred drugim

ljudima, stalno joj govoreći o njezinim obvezama i zadacima.

I njoj majka nije mogla dati svu svoju majčinsku ljubavi i pažnju zato jer

se morala brinuti o tome kako će preživjeti ona i njezina djeca. Biti čvrsta

muška ruka i nježno majčinsko srce. Tako je zapostavila prema svojoj

djeci ono što je bilo manje vrijedno u očima društva i sredini gdje se

svakodnevno borilo za preživljavanje. Majčinsku ljubav, pažnju, zagrljaje,

nježnosti.

I sve mi je odjednom postala jasno. Kako se ta draga žena naučila u

svojem djetinjstvu i mladosti, tako je to prenijela i na to svoje dijete koje

joj se k tome i kasnije rodilo. Bez puno ljubavi, pažnje i nježnosti. Samo

borba za preživljavanje.

I koga sad u svemu tome kriviti. Nema krivice, nema krivca. Lako je to

zaključiti. Ali su ostale rane na duši i u srcu. One rane koje su nevidljive

ljudskom oku ali koje itekako bole duboko u srcu i duši. I od tih rana

danas ne žive i ne funkcioniraju dvije drage osobe. Možda čak i nisu

svjesne svega ovoga kako sam ja to shvatio i napisao.

ALI  U  SEBI  NOSE  VELIKI  NEDOSTATAK  LJUBAVI.

A  KAD  BI  SAMO  SMOGLE  SNAGE  DA  U  ONOME  OD  KOGA  SU

OČEKIVALE  PAŽNJU  I  LJUBAV  PREPOZNAJU  MALO,  POVRIJEĐENO

DIJETE,  ŽELJNO  LJUBAVI!

KAD  BI  SAMO  TU  OSOBU  MOGLE  ''POGLEDATI''  DUHOVNIM

OČIMA!

JER  DUHOVNE  OČI  ''VIDE''  DJECU  U  NAMA!

DUHOVNE  OČI  VIDE  NAŠE  RANE  I  POVRIJEĐENOSTI  U  CIJELOM

NAŠEM  ŽIVOTU  A  POSEBNO  U  DJETINJSTVU!

DUHOVNE  OČI  SU  DIO  BOŽANSKE  LJUBAVI  KOJU  NAM

GOSPODIN  BOG  SVIMA  ŽELI  DATI  KAKO  BI  JE  MI  MOGLI  DATI

DRUGIMA!

SAMO  DUHOVNIM  OČIMA  MOŽEMO  ''VIDJETI''  U  SVOJIM

NEPRIJATELJIMA  I  LJUDIMA  KOJI  SU  NAS  POVRIJEDILI  DOBRO,

MILO,  POVRIJEĐENO  DIJETE  KOJE  TREBA  NAŠU  LJUBAV,  NAŠU

PAŽNJU,  NAŠ   ZAGRLJAJ.

O  BOŽE  MOJ  LJUBLJENI,  KAKO  SMO  SVI  MI  POTREBNI

ZAGRLJAJA!

KAKO  SMO  SVI  MI  POTREBNI  LJUBAVI!

JER,  SVI  SMO  MI  DJECA  U  DUŠI  I  SRCU!

I ja sam se nekako tako osjećao sve dok mi po nekom  BOŽJEM

MILOSRĐU  I  LJUBAVI  u moje srce nije ušao Gospodin.

I  NJEGOVA  LJUBAV.

Svi vi koji se osjećate od nekoga iz svoje okoline povrijeđenima, da vam

čini, ili vam je činio, svjesno ili nesvjesno, velike rane na vašem srcu i

duši, svi vi koji zbog toga mrzite ili vam je srdžba ukorijenjena u vaše

srce ili dušu, pročitajte nekoliko puta ovu moju priču i onu iz prošlog

članka drage sestre Emmanuel. I probajte o toj osobi više saznati zašto je

takva. A ako ju dobro poznajete, probajte u njoj prepoznati ono

SKRIVENO  DIJETE,  RANJENO  I  ŽELJNO  LJUBAVI,  VAŠE  LJUBAVI.

Ako to učinite i nećete smoći snage da  OPROSTITE  TOM  RANJENOM

DJETETU,  DA  GA  LJUBITE,  onda usrdno zamolite našu  NEBESKU

MAJČICU  DA  VAS  I  TU  OSOBU  BLAGOSLOVI  SVOJIM  POSEBNIM

MAJČINSKIM  BLAGOSLOVOM.

JER  STE  I  VI  I  TA  OSOBA  POTREBNI  PRAVE  MAJČINSKE

LJUBAVI.

A  PRAVA  MAJČINSKA  LJUBAV  JE  PREDOKUS  ONE  DUBOKE  I

ISTINITE  LJUBAVI  KOJA  JE  SAM  BOG.

LJUBAVLJU  KOJOM  NAS  LJUBI  ONAJ  KOJI  NAS  JE  STVORIO.

KOJI  NAS  JE  STVORIO  DA  NAS  LJUBI.

I znam, nekima će sve ovo izgledati kao neko filozofiranje o ljubavi. Ali

nije. Vjerujte, potrudite se više puta u svemu tome naći svoje odgovore

oko toga zašto vas neka osoba povrjeđuje.

Ja vam samo mogu potvrditi da nakon svega onog što mi je Gospodin

dao spoznati u zadnjih nekoliko godina o vjeri i duhovnosti, ovo što sam

u zadnjih nekoliko dana naučio O  NELJUBLJENOM  DJETETU  KOJE  SE

NALAZI  U  SVAKOM  OD  NAS, najdublje me dirnulo.

I otvorilo oči i pokazalo put kako  LJUBITI  ONE  KOJI  NAS  MRZE,

KOJI  NAS  ŽELE  POVRIJEDITI.

SVET  I  PRESVET  MOJ  TROJEDINI,  LJUBLJENI

BOŽE,  U  SVE  VIJEKE  VJEKOVA!

I  ČAST  I  SLAVA  TEBI  PRESVETA  DJEVICE  I

CIJELOM  DUHOVNOM  SVIJETU  KOJI  VRŠI

BOŽJU  VOLJU  I  POŠTUJE  TROJEDINOG,

LJUBLJENOG  GOSPODINA  BOGA!