Nedjelja, 14.06.2015.g.

Ovih dana ponovno je aktualno pitanje oko toga da li će Crkva priznati

Međugorje kao mjesto ukazanja Presvete Djevice.

Puno raznih komentara …

I vjerujem da svatko od nas, koji vjerujemo u Gospodina Boga i Presvetu

Djevicu, ima o tome neko svoje mišljenje. Ponekad me i neki komentari i

izjave učine malo žalosnim, ali sam nekako prihvatio da svatko od nas,

sudjelujući na bilo koji način u nekom događaju, ima u tome svemu neko

svoje mjesto  KAKO  BI  SE  ISPUNIO  SVETI  BOŽANSKI  PLAN  SVEGA

OVDJE  NA  ZEMLJI,  PA  TAKO  I  OKO  MEĐUGORJA.

Ono što me ponukalo, da napišem ovaj članak je to što sam osjetio da

bih i ja htio iznijeti neki svoj komentar, svoje mišljenje, svoje svjedočenje

o tome što meni u mojem životu znači Međugorje.

U Međugorju sam doživio prekrasne duhovne trenutke…

Ali, isto tako, i u svojoj župnoj crkvi sam doživio prekrasne duhovne

trenutke.

I u Taboru ali i u svojoj sobi.

I u Mariji Bistrici, i u Ludbregu, i u kapelici Duha Svetoga, i u svojem autu

i …

NIJE  BILO  BITNO  MJESTO  NEGO  OTVORENOST  GOSPODINU

BOGU.  OTVORENOST  SRCEM.

Zato mi je i Međugorje, i ono što sam tamo doživio, duboko u srcu.  I

nikakvo priznanje ili nepriznanje to neće promijeniti.

Ali ne radi toga što je to Međugorje. Ne, nego radi toga jer sam,  PO

NEKOJ  BOŽJOJ  MILOSTI,  doživio obraćenje i čvrsto odlučio da

Gospodina Boga pustim u svoj svakodnevni život.

U  SVOJE  SRCE.  U  SVOJE  ŽIVOTNE  PLANOVE  I  ODLUKE.  U  SVE

ŠTO  JESAM  I  ŠTO  ĆU  BITI.

A Međugorje,  Međugorje je samo nadogradnja.

Priznato ili nepriznato, u mojem srcu i duši ono je mjesto u kojem sam

doživio  MISTIČNI  ODNOS  SA  PRESVETOM  DJEVICOM  MARIJOM  I

NJEZINIM  SINOM,  GOSPODINOM  ISUSOM  KRISTOM.  KAO  I  NA

DRUGIM  MJESTIMA.

Zato je meni potpuno nevažno hoće li Crkva priznati Međugorje sada ili

budućnosti ili nikada.

MEĐUGORJE  I  PRESVETA  DJEVICA  I  NJEZIN  BOŽJI  SIN  SU

MOJEM  SRCU.

PRIZNATI  ZAUVIJEK.

Nekako se toplo nadam da će Crkva uvidjeti da bi barem malo trebala

promijeniti svoj stav oko toga da svojem svećenstvu ne brani da

učestvuje u organiziranju i sudjelovanju u vjerničkim hodočašćima u

Međugorje,  od  SVIH  NAS  PRIZNATOM  MJESTU  MOLITVE.

Jer, bi time i svojim dragim svećenicima a i nama vjernicima omogućila

čist međusobni odnos u svemu tome, poboljšavajući naše međusobne

odnose i na taj način omogućavajući naš zajednički rast u vjeri i obilje

novih duhovnih plodova.

Jer, to je samo moje mišljenje, nama običnim vjernicima i nije tako bitno

da li je neko takvo mjesto priznato kao  MJESTO  MOLITVE  ili  MJESTO

UKAZANJA. Bitno nam je samo koliko nam duhovnih plodova nose ta

mjesta.

A meni je Međugorje već davno nadmašilo, duhovnim plodovima koje

sam tamo dobio, sva druga mjesta koja su priznata kao  MJESTA

UKAZANJA.  Jer, tamo nisam bio i ne znam što i kako tamo djeluje  taj

PREKRASNI  DOBRI  DUHOVNI  SVIJET.  A u Međugorju sam bio i

DOŽIVIO  PREDUKUS  BOŽJEG  KRALJEVSTVA.

A ovaj zli i njegovi zli duhovi,  DOK  IM  PRESVETA  DJEVICA  GNJEČI

GLAVU  SVOJOM  SVETOM  PETOM,  čine sve kako bi milosti i dobri

duhovni plodovi takvih mjesta bili čim manji. Tako čine i s Međugorjem i

svim što je uz njega vezano.

Prebirući u zadnje vrijeme o svemu tome u svojem srcu, malo mi je žao

što nekako osjećam da se Crkva u današnje vrijeme prečvrsto drži nekih

svojih pravila i obrazaca ponašanja, dok se svijet i duhovno zlo u njemu

višestruko ubrzalo.

Svi nekako osjećamo da je počelo  DUHOVNO  PREBROJAVANJE.

DUH  SVETI  ČINI  SILNA  ČUDESA  U  PREOBRAĆENJU  GRJEŠNIKA,

OBIČNIH  LJUDI,  KOJI  SE  ONDA,  VOĐENI  TIM  ISTIM  DUHOM

SVETIM,  U  MNOGOME  POSVEĆUJU  DA  O  TOME  SVJEDOČE  I

SVIMA  DRUGIMA.  ZA  NJIHOVO  SPASENJE.

Zato nekako mislim da bi se možda i kod takvih mjesta kao što je

Međugorje trebali malo mijenjati obrasci oko toga što takva mjesta jesu a

što nisu.

Zli i njegovi zli duhovi žestoko djeluju u cijelom svijetu, koristeći

maksimalno sve svjetovne blagodati za svoje djelovanje. Politiku, vlast,

medije, tehnologije i puno drugih stvari proisteklih iz ovog materijalnog

svijeta,  KOJIM  TAJ  ISTI  ZLI  I  VLADA.

Tako bi i Crkva trebala nekako više iskoristiti sve blagodati  PREKRASNIH

DUHOVNI  ORUĐA  koje joj za tu borbu sa zlim daje Gospodin Bog.

UKAZANJA,  MOLITVE,  OBRAĆENJA,  MISTIČNA  SVJEDOČANSTVA  su

neka od tih oruđa od koji je Crkva prije više zazirala i gledala vrlo

obazrivo i skeptično prije nego ih je stavila pod svoje okrilje.

Mislim da BRZINA  I  ŽESTINA  OVOG  DUHOVNOG BOJA  KOJI  SE

DANAS  VODI  SVUDA  OKO  NAS  TRAŽI  I  OD  CRKVE  DA  SE  U

TOME  PRILAGODI.

JER,  MNOGE  DUŠE  SU  NA  VAGI,   PROPAST  ILI  SPASENJE.  NA

RUBU  SU,  TANKA  NIT  IH  DIJELI  OD  VJEČNOG  SPASENJA  ILI

VJEČNE  PROPASTI.

VRLO  ČESTO  JE  CRKVA  I  NJEZINO  PONAŠANJE  TA  NIT  …

MOLIM  TE,  MOJ  PRELJUBLJENI  BOŽE,

OČE  NEBESKI,  POŠALJI  U  OBILJU

SVOJEGA  SVETOGA  DUHA,  TEBE  BOŽE

DUŠE  SVETI,  NAŠEM  DRAGOM  PAPI

FRANJI  I  CIJELOJ  CRKVI  DA  MOGU

PREPOZNATI,  PRIHVATITI  I  IZVRŠITI

ONO  ŠTO  SI  TI  ZA  TU  SVOJU  CRKVU

OVDJE  NA  ZEMLJI  NAMIJENIO  SVOJIM

SVETIM  BOŽANSKIM  PLANOM

STVARANJA!

JER  TI  SI  JEDINI  SVETI,  TI  SI  JEDINI

GOSPODIN,  TI  SI  JEDINI  SVEVIŠNJI,

OTAC,  SIN  I  DUH  SVETI,  TROJEDINI

BOG,  U  SVE  VIJEKE  VJEKOVA.

BUDI  NAM  MILOSTIV  GOSPODINE!

SVET  I  PRESVET  U  SVE  VIJEKE

VJEKOVA!

PRESVETA  DJEVICE  MOLI  ZA  SVOJU

CRKVU  I  NAS  GRJEŠNIKE!