Petak, 22.05.2015.g.

Nastavljam navoditi prekrasne misli i spoznaje španjolskog pisca

FRANCISCA  FERNANDEZ-CARVAJALA  iz trećeg, od njegova četiri

sveska knjige  RAZGOVARATI  S  BOGOM,  koji sadržava meditacije za

svaki dan u godini gdje piše o  DAROVIM  DUHA  SVETOGA.

''DAR  ZNANJA

Uči nas razumjeti bit stvorenih stvari prema Božjem planu o

stvaranju i uzdizanju na nadnaravni red.

Dar znanja i posvećenje vremenitih stvari

Prava vrijednost i smisao ovog dara u svijetu. Da bismo se

otvorili primanju ovog dara, potrebne su plemenitost i

poniznost.

I) ''Stvorovi su trag Božjeg prolaza te se u njima opaža njegova veličina,

moć i mudrost i ostale božanske krjeposti'' .(Sveti Ivan od Križa) Poput

zrcala su u kojima se odražava sjaj Božje ljepote, dobrote i snage:

''Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku

njegovih.''(Ps 19)

Ipak, u mnogim prilikama , zbog istočnog grijeha i osobnih grijeha, ljudi

ne znaju protumačiti ovaj Božju pečat u svijetu, ne mogu spoznati ovaj

izvor svih dobara:  ''Nisu kadri prepoznati umjetnika po djelima njegovim

… Jer ako su ih, opčinjeni njihovom ljepotom, uzeli smatrati bogovima,

morali su spoznati koliko ih tek nadmašuje njihov gospodar, jer ih je

stvorio sam Tvorac ljepote.'' (Mudr 13,1-5)

DAR  ZNANJA  olakšava čovjeku da spozna kako su sve stvorene

stvari kao znakovi koji vode do Stvoritelja, a to znači uzdizanje

na nadnaravni red.

Duh Sveti, kroz svijet prirode i milosti, omogućuje nam da zamijetimo i

promatramo beskrajnu mudrost, svemoć, dobrotu i prisnu narav Božju.

''To je kontemplativni dar čiji pogled proniče, kao onaj dara razuma i

mudrosti, u samo Božje otajstvo.''(M.M.PHILIPON)Pomoću ovog dara

kršćanin opaža i razumije s potpunom jasnoćom ''da sve što je stvoreno –

kretanje zemlje i zvijezda, pravedno čovjekovo zalaganje i napredak kroz

povijest – dolazi od Boga i na njega upućuje''(Sveti Josemaria Escriva)

To je nadnaravno raspoloženje duše po kojem ona sudjeluje u

samome Božjem znanju, otkriva odnose koji postoje između

svega stvorenog i Stvoritelja, i u kojoj mjeri i smislu služe

konačnom čovjekovu cilju.

Očitovanje  DARA  ZNANJA  je Hvalospjev trojice mladića, uzet iz knjige

o Danielu, koji mnogi kršćani mole u ''činu zahvale'' nakon svete mise.

Mole se sve stvorene stvari da blagoslivljaju i slave Stvoritelja :''Benedicte,

omnia opera Domini, Domino …: Blagoslovljen budi, Gospodine, Bože

otaca naših, hvaljen i uzvisivan dovijeka!

''Anđeli  Gospodnji, blagoslivljajte Gospoda.

Nebesa…

Sve vode nad nebesima  …

Sunce i mjeseče …

Zvijezde nebeske …

Sve kiše i rose …

Svi vjetrovi  …

Studeni i vrućino …

Rose i mrazovi …

Lede i studeni …

Tuče i snijezi …

Noći i dani …

Svjetlo i tmino …

Bregovi i brežuljci …

Sve raslinstvo na zemlji …

Izvori …

Mora i rijeke …

Kitovi i sve što se miče u vodama …

Ptice nebeske …

Sve divlje i pitome životinje  …

Svećenici Gospodnji …

Dusi i duše pravednih …

Sveti i ponizni srcem …

Hvalite i zahvaljujte jer vječna je ljubav Njegova! (Knjiga o

Danielu 3,52-90)

Ovo je predivna pjesma svega stvorenoga, živoga i neživoga, koja slavi

svojeg Stvoritelja. ''Jedan je od najčišćih i najžarčih načina izražaja

DARA  ZNANJA: neka nebesa i sva stvorenja pjevaju slavu Bogu.'' Često

će i nama pomoći da zahvalimo Gospodinu nakon što smo sudjelovali u

djelu koje najviše slavi Boga: svetoj misi.

II)  Pomoću  DARA  ZNANJA  kršćanin poslušan Duhu Svetome

zna raspoznati jasno ono što ga dovodi do Boga i ono što ga

odvaja od Njega. I to u umjetnosti, u svojoj sredini, u modi, ideologiji

…

Doista može kazati da Gospodin ''pravednika vodi pravim stazama i

uspjehom kruni njegove napore.'' Branitelj isto tako upozorava da

se stvari koje su po sebi dobre i ispravne mogu pretvoriti u loše

za čovjeka jer ga odvajaju od njegovog nadnaravnog cilja: po

neumjerenoj želji da posjedovanjem, po navezanosti srca na

materijalna dobra tako da nije slobodno za Boga, itd.

Kršćaninu koji se mora posvetiti usred svijeta, osobito je potreban ovaj

dar kako bi Bogu usmjerio zemaljske djelatnosti preobražavajući ih u

sredstvo posvećenja i apostolata.

Pomoću  DARA  ZNANJA  domaćica dublje shvaća kako je njezin

kućanski posao put koji vodi do Boga ako ga radi s ispravnom

nakanom i sa željom da udovolji Bogu; na isti način kao što

student razumije da je njegov studij sredstvo podređeno

njegovoj namjeri da ljubi Boga, vrši apostola i služi društvu; za

arhitekta to su nacrti i projekti; za medicinsku sestru skrb za

bolesne, itd. Tada se shvaća zašto treba ljubiti svijet i

vremenite stvarnosti i kako ''postoji 'nešto' sveto, božansko,

skriveno u najobičnijim situacijama i na svakome je od nas da

to otkrijemo.''(Mudr 10,10)

Tako slijede riječi  J. Escrive: ''…kad se kršćanin s ljubavlju trudi u

najobičnijim dnevnim poslovima, u njih se izlijeva Božja providnost. Zbog

toga sam vam ponovio i uporno ponavljam, da se kršćansko zvanje

sastoji u pretvaranju svakodnevne proze u stihove.'' Taj junački stih za

Boga sastavljaju ljudi po malim, svakodnevnim stvarima, poteškoćama i

radostima koje susreću na svojem životnom putu.

Trebamo ljubiti zemaljske stvari, ali tako da ih vrednujemo po njihovoj

pravoj vrijednosti koju one imaju za Boga. Time ćemo dati temeljnu

važnost kako bismo bili ''hramovi Duha Svetoga'', jer ''ako Bog stanuje u

našoj duši, sve drugo je – pa činilo se ma kako važno – sporedno i

prolazno, a samo smo u Bogu postojani''. Povrh materijalnih dobara i

samoga života, držimo vjeru kao najveće bogatstvo koje smo primili i

budimo spremni sve drugo ostaviti prije nego što nju izgubimo.

Uz svjetlo ovog dara spoznajemo vrijednost molitve i mrtvljenja

te njihova presudnog utjecaja na naš život, što će nas natjerati

da ih ni u kakvoj okolnosti ne napustimo.

III)  Pod svjetlom  DARA  ZNANJA  kršćanin uviđa malu

vrijednost vremenitih stvari ako nisu put za vječnost, kratkoću

ljudskoga života na zemlji, malu sreću koju može dati ovaj

svijet u usporedbi s onom koju je Bog obećao onima koji Ga

ljube, beskorisnost svakog truda ako nije usmjerena

Gospodinu…

Kad se prisjeti prošloga života, u kojem možda Bog nije bio prvi,

duša osjeti iskrenu skrušenost zbog tolikog zla i toliko

propuštenih prilika, u njoj se rađa želja da iskupi potraćeno

vrijeme većom vjernosti Gospodinu.

Sve od ovoga svijeta – što ljubimo i u čemu se moramo

posvetiti  -  pokazuje se u svjetlu ovog  DARA  ZNANJA  posve

prolazni, a jasno se javlja nadnaravni cilj čovjeka, kojem

trebamo podrediti sve svjetovne zbilje.

Ovo viđenje svijeta, događaja i osoba sa stajališta vjere može ostati

zamračeno, čak neshvaćeno, zbog onoga što Sveti Ivan naziva ''požuda

očiju''. Tada se čini kao da um odbacuje pravo svjetlo i zbog toga ne zna

urediti prema Bogu svjetovne stvarnosti koje sada uzima kao cilj.

Neumjerena želja za materijalnim dobrima, izjednačavanje

sreće sa stvarima ovoga svijeta, otežavaju ili zaustavljaju

djelovanje ovoga dara. Duša tada zapada u neku vrstu sljepoće u

kojoj više nije sposobna prepoznati i uživati u pravim dobrima, onim koja

su neprolazna, a nadnaravna nada se pretvara u želju, svaki put sve veću,

za materijalnim blagostanjem, bježeći od svega što se tiče mrtvljenja i

žrtve.

Samo ljudski viđenje zbilje završava nepoznavanjem istina o Bogu ili se

istine javljaju kao teorijska pitanja, bez primjene u običnom životu, bez

sposobnosti da ispravno usmjere redovan život.

Grijesi protiv ovoga dara ostavljaju ljude lišene svjetla i time se

objašnjava ovo veliko nepoznavanje Boga, nevolje od koje

svijet trpi. Ponekad se radi o istinskoj nesposobnosti da se

razumije ili usvoji nadnaravno, jer su se oči suše potpuno

usmjerile na ograničena i lažna dobra, a zatvorile za ona

istinska.

Kako bismo se ispravno pripravili za primanje ovoga dara, zamolimo

Duha Svetoga da nam pomogne živjeti u slobodi i ne navezanosti na

materijalna dobra i da budemo ponizniji kako bismo mogli biti poučeni o

pravoj vrijednosti svih stvari. Pored ovih odluka njegovat ćemo Božju

prisutnost koja nam pomaže vidjeti Gospodina usred svojih poslova,

donijet ćemo čvrstu odluku da ćemo u molitvi razmatrati o događajima

koji određuju naš život i same događaje svakog dana: obitelj, suradnike s

kojima radimo rame uz rame, ono što nas najviše zabrinjava … Molitva je

uvijek moćno svjetlo koje osvjetljava istinu svih stvari i događaja.

Da bismo zadobili ovaj dar, bili sposobni posjedovati ga u punini,

obratimo se Blaženoj Djevici Mariji, našoj Gospi. Ona je ''majka lijepe

ljubavi, strah, znanja i svete  nade.''

Marija je Majka znanja, jer iz njezine ruke možemo naučiti najvažniju

pouku: ništa se ne isplati ako se ne nalazimo uz Gospodina, sve divne

stvari ove zemlje i sve ostvarene želje našeg srca ničemu ne koriste ako to

srce nije obasjano plamenom žive ljubavi i svjetlom svete nade, koja nam

daje pred okus beskrajne ljubavi u našoj konačnoj Domovini.''

Eto,  DAR  ZNANJA  nisu fakultetske diplome, doktorati, znanstvena

postignuća. Nije ni visoki kvocijent inteligencije ni ništa drugo slično

onome što bi često mi ljudi mislili kada bi nas netko upitao što mislimo,

što bi to značilo da netko ima veliko znanje.

Za njegovo pravo poimanje treba poniznost i plemenitost. A mnogi koji

sebe smatraju da imaju taj dar, znanje, upravo nemaju ni poniznost ni

plemenitost. Baš sam se pronašao u mnogim rečenicama ovoga teksta. I

postalo mi je nekako toplo oko srca kada sam shvatio da imam taj

prekrasni dar Duha Svetoga i da se borim na putu da ga koristim onako

kako je to Gospodin Bog davno za to osmislio i predvidio. Padam i dižem

se. Ali se borim …

Evo još jednom nekih misli i spoznaja koje su me posebno dotaknule:

DAR  ZNANJA  olakšava čovjeku da spozna kako su sve stvorene

stvari kao znakovi koji vode do Stvoritelja, a to znači uzdizanje

na nadnaravni red.

To je nadnaravno raspoloženje duše po kojem ona sudjeluje u

samome Božjem znanju, otkriva odnose koji postoje između

svega stvorenog i Stvoritelja, i u kojoj mjeri i smislu služe

konačnom čovjekovu cilju.

Pomoću  DARA  ZNANJA  kršćanin poslušan Duhu Svetome zna

raspoznati jasno ono što ga dovodi do Boga i ono što ga odvaja

od Njega.

Pomoću  DARA  ZNANJA  domaćica dublje shvaća kako je njezin

kućanski posao put koji vodi do Boga ako ga radi s ispravnom

nakanom i sa željom da udovolji Bogu; na isti način kao što

student razumije da je njegov studij sredstvo podređeno

njegovoj namjeri da ljubi Boga, vrši apostola i služi društvu; za

arhitekta to su nacrti i projekti; za medicinsku sestru skrb za

bolesne, itd. Tada se shvaća zašto treba ljubiti svijet i

vremenite stvarnosti i kako ''postoji 'nešto' sveto, božansko,

skriveno u najobičnijim situacijama i na svakome je od nas da

to otkrijemo.''(Mudr 10,10)

Uz svjetlo ovog dara spoznajemo vrijednost molitve i mrtvljenja

te njihova presudnog utjecaja na naš život, što će nas natjerati

da ih ni u kakvoj okolnosti ne napustimo.

Pod svjetlom  DARA  ZNANJA  kršćanin uviđa malu vrijednost

vremenitih stvari ako nisu put za vječnost, kratkoću ljudskoga

života na zemlji, malu sreću koju može dati ovaj svijet u

usporedbi s onom koju je Bog obećao onima koji Ga ljube,

beskorisnost svakog truda ako nije usmjerena Gospodinu… Kad

se prisjeti prošloga života, u kojem možda Bog nije bio prvi,

duša osjeti iskrenu skrušenost zbog tolikog zla i toliko

propuštenih prilika, u njoj se rađa želja da iskupi potraćeno

vrijeme većom vjernosti Gospodinu.

Sve od ovoga svijeta – što ljubimo i u čemu se moramo

posvetiti  -  pokazuje se u svjetlu ovog  DARA  ZNANJA  posve

prolazni, a jasno se javlja nadnaravni cilj čovjeka, kojem

trebamo podrediti sve svjetovne zbilje.

Neumjerena želja za materijalnim dobrima, izjednačavanje

sreće sa stvarima ovoga svijeta, otežavaju ili zaustavljaju

djelovanje ovoga dara.

Grijesi protiv ovoga dara ostavljaju ljude lišene svjetla i time se

objašnjava ovo veliko nepoznavanje Boga, nevolje od koje

svijet trpi. Ponekad se radi o istinskoj nesposobnosti da se

razumije ili usvoji nadnaravno, jer su se oči suše potpuno

usmjerile na ograničena i lažna dobra, a zatvorile za ona

istinska.

O,  DOĐI  STVORČE,  DUŠE  SVET,  POHODI

DUŠE  VJERNIKA!

SVET  I  PRESVET  MOJ  TROJEDINI  LJUBLJENI

BOŽE,  OČE,  SINE  I  DUŠE  SVETI!

ČAŠĆEN,  HVALJEN,  SLAVLJEN  I

BLAGOSLOVLJEN  U  SVE  VIJEKE  VJEKOVA!

I  ČAST  I  SLAVA  TEBI  PRESVETA  DJEVICE  I

CIJELOM  DUHOVNOM  SVIJETU  KOJI  VRŠI  I

POŠTUJE  BOŽJU  VOLJU.