Vaša svjedočanstva i duhovni poticaji - u audio obradi
Svjedočanstvo o obraćenju
Hudoletnjak Ivana
Svjedočanstvo o obraćenju kćeri i oca,
Petre i Ivana
Svjedočanstvo o otvorenosti životu obitelji Adanić
PUT DO OZDRAVLJENJA |
![]() |
![]() |
EVO JOŠ JEDNOG PREKRASNOG SVJEDOČENJA KAKO
I VJERUJEMO DA NAM SAMO ON MOŽE POMOĆI.
ON ĆE TO SVAKAKO UČINITI, ALI SAMO ONAKO KAKO
OVA DRAGA SESTRA U VJERI JE KROZ BOŽJU VOLJU
TOLIKO JE ISKRENE RADOSTI U NJEZINOM SVJEDOČENJU
PUT DO OZDRAVLJENJA
Unatrag tri godine pojavili su mi se problemi sa štitnjačom.
Ultrazvukom je ustanovljeno da imam strumu te nekoliko manjih i većih
čvorova na štitnjači. Dobila sam hormonalnu terapiju i kontrolirala je
svakih šest mjeseci.
Cijelo to vrijeme nalazi su bili zadovoljavajući.
Moj"križni put" započeo je u ožujku ove godine. Punkcijom najvećeg
čvora u štitnjači ustanovljeno je da se u njemu nalaze stanice koje
upućuju na mogućnost postojanja zloćudne bolesti. ''Potrebno je izvaditi
cijelu štitnjaču.''
Otprilike je tako glasila informacija koju mi je prenio suprug, a koji ju je
Na neki način kao da nisam bila iznenađena. Ipak, moja reakcija, koja je
Šok...Nevjerica…Strah...Suze…Sve u tri minute. A onda pitanja koja nisam
željela ali koja su me preplavila.
Pa kako je to moguće sad ,kad je krenulo moje obraćenje ?
Redovito odlazim u crkvu… Nakon dugih priprema obavila sam ispovijed…
Umjesto nagrade što sam krenula pravim putem sad sam kažnjena.
Potom mi je ''zazvonila'' riječ BOLNICA , pa OPERACIJA. Pa ja ne mogu ići
Strah me potresao od glave do pete.
Onda sam krenula samu sebe smirivati . Molit ću Boga i On će mi pomoći .
A čime sam zavrijedila da me ozdravi? Želim li ja uopće ozdraviti?
Pa, možda baš i ne…
Možda moram na taj način biti kažnjena za krivnje koje još nosim u
sebi. Čime sam zaslužila da me Bog ozdravi? Moram li to zaslužiti?
Takve, i još mnoštvo sličnih, misli prolazile su mi glavom. I tako cijeli
vikend.
U utorak odlazim u bolnicu kod kirurga na dogovor za operaciju.
Dok ga čekamo pored nas u kolicima voze djevojku na operaciju .
Sram, jer osjećam strah. Za mene bi bilo veliko poniženje, kad bi netko
Jer što bi ljudi mislili o meni ? Da sam strašljiva ? Da se nisam u
stanju kontrolirati ? Da nisam svemoguća ?
O ,kako ljudska glupost može biti bezgranična ... ALI, TO SAM BILA JA.
Dolazi kirurg i uvidom u dokumentaciju potpuno me zbunjuje. Po
njegovom mišljenju moj nalaz može biti bezopasna cista ili karcinom .
Ili jedno ili drugo . Baš fino. Ali , u oba slučaja operacija nije
hitna jer je čvor manji od 1 cm ,i do jeseni se neće ništa dramatično
promijeniti.
Kako sam ja tip koji ne voli ništa ostavljati za sutra, a spominje se i
Termin je dogovoren za nekoliko tjedana.
A onda nova pitanja. Kako reći djeci , a da ih ne preplašim ? Kako reći
A BOG ? Iako je to bilo vrijeme mojeg intenzivnog obraćenja , tek sam se
nakon nekog vremena "sjetila" da bi i Njega mogla uključiti u cijelu
priču . Naime, moje "ja" je još uvijek bilo jako , jako prisutno .
Nisam to željela , ali nisam drugačije mogla ni znala . Cijela ova
"drama" odvila se u pet dana.
Prva osoba(iza muža) s kojom sam podijelila svoju muku bio je jedan moj
molitve i prepustim sve Bogu.
To je upravo ono što sam morala čuti u tom trenutku.
U crkvu sam ionako odlazila dosta često , jer sam osjećala potrebu.
ubaciti dodatak :"Ako je to u skladu s Tvojom voljom i Tvojim
planovima za moj život."
Vrijeme operacije se bližilo. Morala sam napraviti predoperativne preglede . Počeo se javljati nemir . I sve je više bujao .
Tjedan dana pred operaciju odlučila sam zatražiti još jedno mišljenje .
Što ako je to neki znak od Boga , a ja ga nisam prepoznala? Što ako
me Bog u međuvremenu ozdravio ,a ja ne znajući idem na operaciju? Što
ako ... ?
I dobijem drugo mišljenje. Bez pregleda . Samo uvidom u
papire . Razočarenje . Ništa novo nisam saznala . Dilema je i dalje
ista . Četvrtak popodne je . U ponedjeljak moram potvrditi dolazak u
bolnicu .
Napokon se lomim i obraćam pravom ''liječniku'' . Na koljenima,
iz dubine duše i srca , sva u suzama, tražim pomoć od Boga .
Molim ga da mi da neki znak i pomogne , ali onako kako On zna da je
vrhunski stručnjak : Vrlo je pristupačan i ljubazan - liječnik kakvog
možete poželjeti . Ali , ja sam osjećala da u bolnicu ne mogu . Otpor
je bio ogroman .
Ja u svari nisam ni znala što bih od Boga u tom trenutku mogla tražiti.
I u petak stiže pomoć .
Draga poznanica, s kojom se nisam čula oko dva mjeseca, taj je dan bila
na Upravnom odboru gdje je bio i moj suprug . Godišnje oboje sudjeluju
na tom odboru svega 4 - 5 puta . Ali taj petak jesu . I prvi puta (u
dvije godine )ona je nakon odbora sjela s njima na kavu . I pitala za
mene . Tako je saznala za moju operaciju . Ispostavilo se da je ona
imala slične probleme . Moj liječnik bio je dugo godina i njezin
liječnik . Prije sedam godina želio ju je pod hitno operirati . Odbila
je . Prošlo je 7 god. , ona je promijenila liječnika i još uvijek nije
otišla na operaciju . I sve je pod kontrolom . Neki bi rekli
slučajnost , ali ako si vjernik slučajnosti ne postoje . Sve je to po
Božjem planu .
Ukratko, ja cijelu ovu situaciju doživljavam kao odgovor na moje molbe .
Otkazujem operaciju . Protiv svake ljudske logike , bez prevelike ideje što dalje poduzeti.
Ista poznanica je spomenula još jednog stručnjaka za kojeg sam i ja čula .
Odlazim k njemu . On vrši kompletan pregled . Zaključuje da nije hitno,
ali operacija je nužna ove godine, najbolje na jesen.
No , on ima drugi pristup liječenja štitnjače . Ne želi vaditi cijelu štitnjaču ,
maloj količini . Dugoročno to je blagodat za cijeli organizam .
No, u cijeloj priči postoji jedan veliki ALI .
Ako se nakon operacije pokaže da je ova polovica zloćudna , trebat će
Dakle, u Vinogradskoj bi mi odmah izvadili cijelu štitnjaču , nakon 7 dana
A na Rebru lutrija . Čudim se sama sebi . Ja sam "ziheraš" .
No, ja vjerujem da me Bog doveo tu s razlogom . Bez Boga ja nikada ne bi
Prođe ljeto, dolazi jesen . Još uvijek molim Boga za ozdravljenje , ali sad mi
što me čeka . Termin se približava i ja postajem nemirna .
No , događaju mi se čudesne stvari . Moje sestre i braća u vjeri odlaze u
Međugorje na hodočašće. Neki mole za mene .
To je nešto čudesno . Da otkrijete da postoje ljudi koji mole za vas .
Jedna draga sestra u vjeri donijela mi je krunicu . Bila sam ushićena .
Kako nisam išla u Međugorje , odlučila sam prije operacije otići na Mariju
Mislim da bez te duhovne pomoći ne bih izdržala pritisak i tjeskobu koji su
U srijedu odlazim u bolnicu . smještaju me u sobu.
Molim Boga da mi pomogne izdržati ovu kušnju . Molim . Nekad
koncentrirano , nekad mehanički . Vadim svoju duhovnu literaturu.
Pokušavam čitati . Nakratko uspijevam . Tenzije rastu . Tjeskoba .
Hvala Bogu smjestili su me u jednokrevetnu sobu . Padam na koljena i
molim za pomoć . Pomoć da izdržim do operacije , da se ne raspadnem.
U jednom trenutku obrišem suze i sjednem . Zazvoni mobitel . Zove moj kum. I priča.
Nemam pojma što , samo znam da se smijem . On jednostavno ima taj dar.
I on priča i priča , a ja se smijem . Završimo razgovor . Mobitel
odmah zazvoni . Zove draga sestra u vjeri . Ona je jedna od nekoliko
ljudi kojima sam povjerila svoje strahove . Ja , koja prije nikome ne
bi priznala da me strah , pa da mi je o tome ovisio život . Nekome
priznati da imam slabosti . To je prije bilo nezamislivo . Razgovarale
smo i razgovarale . I to je bilo to . Dobila sam ohrabrujuće poruke na mobitel
od braće u vjeri . I obitelji .
Preživjela sam dan , noć i dočekala operaciju . Molila sam Boga za cijelo
medicinsko osoblje i za mojeg kirurga da učine ono što je za mene
najbolje . I učinili su . Odstranili su mi dio štitnjače i čekao se
patohistološki nalaz, da se vidi što je s preostalim tkivom, da li treba nova
Došao je za tjedan dana . Ne mogu reći da mi nije u trenutku prošlo kroz
Ono što mi je jako nedostajalo bila je sv. Misa i pričest . Svaki put
kad se pričestim osjećam da sam dobila snagu za ići dalje . Zato sam
po dolasku kući smišljala kako otići do crkve i pričestiti se . Po
mišljenju mojih ukućana to nikako nije bilo pametno jer sam još bila
dosta slaba . No , nakon nekoliko dana odlučila sam se odvesti na
misu . Ni u jednom trenutku nisam pomislila da to neću moći . Znala
sam da se želim Bogu zahvaliti na obilju milosti i milosrđa koja mi
je učinio . Tek kad sam skretala prema crkvi palo mi je na pamet da bi
moglo biti problema s parkirnim mjestom. Pa bi onda morala dalje parkirati
Što reći ? Za mene to je čudo . Za moju obitelj
nije . Zato sam ovu veliku kušnju kroz koju sam prošla prikazala za
njihovo obraćenje . A dragome Bogu zahvaljujem svakodnevno na njegovoj
velikoj dobroti , ljubavi i strpljivosti koju je pokazao za mene .
Ovaj, zadnji dio, svjedočanstva napisala sam prije dva tjedna dok još nisam
imala sve nalaze , stoga se vraćam nekoliko koraka unatrag da bi zaokružila priču sa trenutnim stanjem . Dakle , dva dana po dolasku kući moram ponovno u Zagreb na kontrolu . Patohistološki nalaz je pokazao da sam došla pravovremeno . Nađene su zloćudne stanice , ali nisu probile membranu i ušle u okolno tkivo . Stoga nije potrebno
zračenje ni dodatni zahvat .
Mislila sam da je time priča zaokružena . Ali nije bila . Kad se vadi polovica štitnjače moguće je da se počnu stvarati antitijela na onu drugu polovicu . Zatim treba vidjeti da li je preostali dio počeo stvarati hormone i u kojoj mjeri . Ova priča s hormonima nije me zabrinjavala , jer sam znala da tabletama mogu nadomjestiti njihov manjak . No , priča s antitijelima bila je iznenađenje . Nitko prije nije spominjao tu mogućnost . To je još jedna moguća komplikacija koja najvjerojatnije vodi do vađenja i druge polovice . Lagano sam se uznemirila . Nije mi preostalo ništa drugo nego napraviti potrebne nalaze i počekati rezultate . Čekala sam dva tjedna . Puna pouzdanja u Boga , vjerovala sam da će sve biti u redu . I bilo je .
Sad pijem minimalnu dozu hormona . Desni režanj preuzeo je ulogu cijele štitnjače . Hormoni su u granicama normale . Sljedeća kontrola je za tri mjeseca . Liječnik mi je rekao da na kraju priče možemo zaključiti da je sve dobro prošlo .
A što će biti dalje ? Da li ću u budućnosti morati ponovno na operaciju ? Do kada će sve biti u redu ? Što ako...?
Odgovore zna samo dragi Bog . Moj život je u njegovim rukama i On će učiniti ono što je po Njegovim planovima najbolje za mene . Moje je da svaki dan živim pokušavajući živjeti u skladu s Njegovom voljom .
Na početku molila sam se za čudo izlječenja bez operacije . Dobila
sam operaciju sa obiljem drugih čuda .
Molila sam za ozdravljenje . Dobila sam ga .
HVALA TI BOŽE MOJ MILOSTIVI NA OBILJU
TVOJE LJUBAVI I MILOSRĐA KOJIMA SI ME
PODARIO .
|
