Početna Sadržaj Vaša svjedočanstva SVAKO ZLO ZA NEKO DOBRO
SVAKO ZLO ZA NEKO DOBRO PDF Ispis

Iz knjige  ''ČUDESA  BOŽJEG  MILOSRĐA  Svjedočanstva iz života''

 

 

SVAKO ZLO ZA NEKO DOBRO


Lokalna sam voditeljica Hodočasničke Gospe u svojoj župnoj zajednici.

Moj slučaj dogodio se 2. lipnja 2007. godine, na hodočašću u Mariju

Bistricu, gdje sam bila sa svojom snahom i ostalim članovima župne

zajednice. Gospa nas je dotaknula svojom milošću i blagoslovila, ali to

nismo odmah znale i razumjele. Naime, Gospa nas je dotaknula i

pohodila u obredu Križnog puta, gdje moja snaha osjeća veliku toplinu

kroz cijelo tijelo na poseban, teško opisiv način.


S druge strane, dok je ona podarena Gospinom milošću, meni se

dogodilo vrlo neugodno iskustvo. Između 14. postaje i Uskrsnuća pala

sam na tlo i od udarca osjetila snažnu bol. Pokušala sam ustati, ali to nije

bilo moguće. Snaha i ostali hodočasnici priskočili su mi u pomoć te sam

nastavila hodati uz pomoć štapa, no ne zadugo. Nakon nekoliko koraka

morala sam odustati. Snaga i volja bili su jaki, ali tijelo nije moglo dalje.

Odustala sam od daljnjeg programa, a zahvaljujući pomoći dobrih ljudi

odvezena sam na pregled u obližnju bolnicu, nadajući se da je bol ipak

trenutna.


Po dolasku u bolnicu liječnici su obavili pretrage, a slika je pokazala da se

radi o oštećenjima ligamenata. Određeno mi je strogo mirovanje. Bez

obzira na bol koja me obuzimala, duboko u sebi rekla sam:  “Ovo je tebi,

Gospo, u milosni kapital.“ Došavši kući, poslušala sam liječnika i striktno

se držala njegovih uputa. U međuvremenu sam razmišljala o onome što

se dogodilo mojoj snahi.


Nadala sam se da je Gospa tim putem ostavila nekakav znak, jer moj sin i

snaha nisu mogli imati djece, a to su silno željeli. Svakog dana sam

dodatno molila vjerujući da je ono što se dogodilo Gospina milost da im

se želja ispuni. Nekoliko dana kasnije snaha dolazi s radosnom vijesti.

Nakon devet godina braka napokon će dobiti dijete. U našoj kući vladala

je velika radost. Sva bol koja mi je tih dana umarala tijelo tog je trenutka

nestala. Napokon ću postati baka, uskliknula sam radosno gledajući svog

sina i snahu kako ne skidaju osmijeh s lica. Gospa nas je podarila svojim

blagoslovom. Devet mjeseci kasnije na svijet dolazi moj unuk Noa.


U čast i zahvalu Gospi izgradili smo kućno svetište koje je također

donijelo jednu divnu promjenu u našoj obitelji.


Moj muž nije bio posebno pobožan. U crkvu je išao samo na velike

blagdane. Nakon izgradnje svetišta i dara kojeg smo dobili u malom Noi,

odlučio se redovito polaziti na svetu misu. Od tada do dana današnjeg

ustrajan je u svojoj odluci.


Zar to nisu milosti koje nam je Hodočasnička Gospa unijela u dom? Božji

darovi dolaze u pravo vrijeme, samo treba biti strpljiv i čekati!


Stoga, predajmo se svim srcem Gospodinu.


Draga Majko Triput Divna, na svemu ti hvala!


Neka moju obitelj i dalje prati, štiti i brani tvoj blagoslov! /N. D./