''I NEKA MI NETKO DANAS KAŽE DA JE TO OBIČAN KOMAD KRUHA!'' Ispis

 

 

 

 

 

Srijeda, 28.05.2014.g.

 

 

 


Zadnjih nekoliko puta,  KADA  SAM  PRIMAO  ŽIVOG  GOSPODINA  U

POSVEĆENOJ  HOSTIJI  U  USTA,  uvijek sam se sjetio jednog detalja iz

onog prekrasnog svjedočanstva jedne djevojke kako joj je  GOSPODIN

POMAGAO  NA  PUTU  OSLOBOĐENJA  OD  DJELOVANJA  ZLOGA,

posebno njezin doživljaj mise i  POSVEĆENE  HOSTIJE.  Evo tog dijela

njezinog svjedočenja:

 


''…  Nisam se mogla pričestiti.


Nisam mogla otvoriti usta. Kad bih to jedva nekako

učinila, htjela sam ju izbaciti, ali bi se hostija zalijepila za

nepce i tako otopila. Do dana današnjega.


Tad sam i to spoznala! Zar mi je to trebalo da spoznam da

je Isus živ i tu prisutan?! Mogla sam ići na svetu misu i

normalno se pričestiti, a meni je to trebalo da shvatim!


I neka mi netko danas kaže da je to običan komad kruha!


Neka mi netko danas kaže da je sveta misa obična

ceremonija!


Sveta je misa najuzvišeniji trenutak u cijelom svemiru!

…''

 


…  HOSTIJA  BI  SE  ZALIJEPILA  ZA  NEPCE  I  TAKO  OTOPILA

…, odzvanjalo je u mojim mislima njezino svjedočenje.


…  TIJELO  ŽIVOG  GOSPODINA  ISUSA  KRISTA  ZALIJEPILO

JOJ  SE  ZA  NEPCE  I  TAKO  OTOPILO!


TO  MI  JE  DJELOVALO  TAKO  UZVIŠENO!


TO  MI  JE  DJELOVALO  TAKO  SVETO  A  UJEDNO  I  BLISKO  S

ŽIVIM  GOSPODINOM  ISUSOM!

 

 


I ja kod primanja  ŽIVOG  GOSPODINA

 

ISUSA  KRISTA  u sebi imam to poštovanje,

 

tu poniznost,  TU  ŽIVU  VJERU,  TAJ

 

DOŽIVLJAJ,   DA  JE  TAJ  TANKI,  MALI

 

OKRUGLI  KOMADIĆ  PEČENOG  TIJESTA,

 

ŽIVO  TIJELO  GOSPODINA  ISUSA

 

KRISTA.

 

 


JA  U  TO  ČVRSTO  VJERUJEM  I  TAKO  SE

 

NASTOJIM  PONAŠATI  KADA  GA  PRIMAM

 

U  SEBE!

 

 


No, kada god  bi od nekog dragog svećenika na misi dobio  U  USTA

ŽIVOG  GOSPODINA  U  PRESVETOJ  HOSTIJI,  DIO  NJEGOVOG

MISTIČNOG  TIJELA,  dakle, nakon toga se baš i nisam znao točno kako

ponašati.


Nekad bi ga jezikom presavinuo i progutao.


Nekad bi mi se djelomično rastopio na jeziku pa bi ga onda progutao.


Nekad bi mi se zalijepio za stijenke usta pa bi čekao dok se ne bi

djelomično odlijepio i onda ga progutao.


Nekad bi se žurio progutati ''GOVOREĆI''  GOSPODINU  da ga sada idem

slaviti nekom pričesnom pjesmom koja se pjevala.


I  NARAVNO  DA  SAM  UZ  SVE  TO  UVIJEK  IMAO  GOSPODINU

JOŠ  NEŠTO  ZA  REĆI  ILI  GA  MOLITI  ILI  MU  ZAHVALITI.


Imao sam nekako osjećaj da mi u svemu tome još nešto nedostaje.


Sve do ovog prekrasnog svjedočanstva te drage sestre u vjeri.


KOJA  JE  VODILA  TOLIKU  BORBU  SA  ZLIM  DA  UOPĆE  I  PRIMI

ŽIVOG  GOSPODINA  BOGA  U  SEBE  U  TOJ  PRESVETOJ  HOSTIJI!


Ona mi je dala za spoznati kako da se  MOJE  TIJELO  SJEDINI

SA  TIJELOM  ŽIVOG  GOSPODINA  U  TOJ  MALOJ   PRESVETOJ

HOSTIJI.


DA  SE  RASTOPI  NA  MOJEM  NEPCU  ILI  STIJENKI  MOJIH

USTA  I TAKO  POSTANE  NEVIDLJIVI  DIO  MOJEG  TIJELA.


I na nedjeljnoj misi sam se toga sjetio.


Kada sam primio  ŽIVOG  GOSPODINA  U  PRESVETOJ  HOSTIJI,

priljubio  sam  TO  SVETO  TIJELO  uz gornji, unutrašnji dio mojih usta.

 

 


HOSTIJA  SE  SAMA  ZALIJEPILA.

 

 


A  JA  SAM  OSTAO  U  NEKOM  BLAŽENOM

 

STANU,  ZATVORENIH  OČIJU,  I  OSJEĆAO

 

KAKO  SE  HOSTIJA  POLAKO  TOPI  U

 

MOJIM  USTIMA  I  KAKO  POSTAJE  DIO

 

MOJEG  TIJELA,  BEZ  IKAKVIH  DRUGIH

 

POKRETA.

 

 


GOSPODIN  U  MENI.

 

 


ŽIVI  BOG  U  MENI.

 

 


HOSTIJA  SE  POLAKO  TOPILA  I  OTOPILA

 

A  ŽIVO  TIJELO  GOSPODINA  ISUSA

 

KRISTA  SJEDINILO  SE  MOJIM  TIJELOM.

 

 


NA  OČI  SU  MI  DOŠLE  SUZE  …  I  TRNCI  PO  ČITAVOM

TIJELU  …


KAD  JE  TO  ZAVRŠILO,  KAD  SE  HOSTIJA  OTOPILA,  JA  SAM

OTVORIO  OČI.


SVE  JE  VEĆ  ZAVRŠILO,  NAŠ  DRAGI  ŽUPNIK  JE  U

SVETOHRANIŠTE  SPREMIO  PREOSTALE  SVETE  HOSTIJE,  ŽIVOG

GOSPODINA  ISUSA  KRISTA.


Ja sam sjeo na klupu i dobro je što uvijek sjedim u zadnjim klupama da

ne smetam drugima jer bi me sigurno svi čudno gledali da sam sjedio i

stajao negdje na sredini crkve.


Ovako možda koji pogled tri drage žene koje su sjedile sa mnom u

zadnjoj klupi.


A možda ni to jer su svi već pomalo naučeni  ''da sa mnom baš i nije sve

u redu'' kad je u pitanju vjera.


No, kako bilo da bilo, mogu reći da mi je  TO  BIO

NAJPOTPUNIJI  DOŽIVLJAJ  MOJEG  SJEDINJENJA  SA  ŽIVIM

GOSPODINOM  ISUSOM  KRISTOM  KOJEG  PRIMAM  U

PRESVETOJ,  POSVEĆENOJ  HOSTIJI  NA MISAMA.


I   nemam više što za reći osim da još jednom prepišem dio onog

prekrasnog svjedočanstva drage sestre u vjeri.

 

 


''I neka mi netko danas kaže da je to običan

 

komad kruha!''

 

 


SVET  I  PRESVET  MOJ  LJUBLJENI,

 

TROJEDINI  BOŽE,  OČE,  SINE  I  DUŠE  SVETI.

 

 


ČAŠĆE,  HVALJEN,  SLAVLJEN  I

 

BLAGOSLOVLJEN  U  SVE  VIJEKE  VJEKOVA.

 

 


ČAST  I  SLAVA  TEBI  PRESVETA  DJEVICE,

 

NAŠA  NEBESKA  MAJČICE.

 

 


I  ČAST  I  SLAVA  CIJELOM  DUHOVNOM

 

SVIJETU  KOJI  VRŠI  I  POŠTUJE  BOŽJU

 

VOLJU.

 

 


SVET  I  PRESVET  MOJ  LJUBLJENI  BOŽE.

 

 


 

SVET  I  PRESVET.