Četvrtak 05.03.2020.g.

FRA IVO PAVIĆ: ‘Pet koraka do ozdravljenja!’

(preuzeto s portala ''DNEVNO.HR'')

Što vjernik treba činiti kad se razboli? U ovom članku donosimo pet

koraka koje

bismo trebali učiniti da ozdravimo.

I. Bog daruje zdravlje

Kad nastupi bolest prvi korak jest taj da se okrenemo Bogu i da ga

zamolimo da nas ozdravi. U knjizi Izlaska Bog progovara preko proroka

Mojsija: “Ja sam Gospodin, koji dajem zdravlje” (Izl 15, 26). Neki bibličari

te riječi prevode ovako: Ja imam lijek za vas, ja sam vaš liječnik!”.

Bog poručuje svome narodu: Želim biti vaš liječnik. Mojsijeva sestra

Mirjam ozdravila je od gube kad je Mojsije molio: “Bože, molim te ozdravi

je”! (Br 12, 10-15). Zatim slijedeći tekst kod proroka Siraha govori koliko

je važno utjecati se Bogu da otkloni bolest: “Sine moj, u bolesti ne budi

potišten, već se Bogu moli, jer On zdravlje daje” (38, 9).

U Novom Zavjetu vidimo mnoge bolesnike kako dolaze k Isusu i bili su

izliječeni. Ozdravljenjima, koja je Isus izvršio tijekom svoga kratkog

javnog djelovanja posvećena je otprilike trećina Evanđelja. Evanđelist

Luka koji je po zanimanju bio liječnik piše o Isusu Liječniku. “O zalazu

sunca svi koji su umali bolesnike od raznih bolesti dovedoše ih k njemu. A

on bi na svakoga stavljao ruke i ozdravljao ih.” (Lk 4,40) Isus je došao

izliječiti čitavoga čovjeka, dušu, duh i tijelo. On je također svojim

učenicima naredio da nakon njega čine isto: “I posla ih propovijedati

kraljevstvo Božje i liječiti bolesnike” (Lk 9,2).

Također, sakramenat bolesničkog pomazanja, koji je ustanovio Isus znak

je Božje posebne brige za sve koji pate od teških bolesti. Apostol Jakov u

svojoj poslanici sve nas potiče da “molimo jedni za druge da ozdravimo”.

(v. 5,16) Prije par godina došao mi je čovjek koji je imao užasne bolove u

leđima da se htio ubiti jer to nije mogao više podnositi. Čak se počeo

opraštati sa svojom rodbinom. Po molitvi u ime Isusovo je ozdravio. Bol u

leđima mu je potpuno isčezla. Ne samo da je fizički ozdravio već se i

obratio.

Slava Isusu!

II. Misa je gozba ozdravljenja

Ako ste se iskreno molili Bogu i još niste ozdravili tada je potrebno učiniti

slijedeći korak. Darovati ili prikazati sv. misu za svoje zdravlje. Jer misa je

mjesto gdje počinje naše zdravlje. Vidio sam mnoga ozdravljenja koja su

se dogodila za vrijeme mise.

Zapravo, svaki dio mise nas ozdravlja.

Dok slušate Božju Riječ možete ozdraviti. To je slično kao da uzimate

lijekove. U knjizi mudrih Izreka stoji: “Sine moj, pazi na moje riječi, prigni

uho svoje mojim besjedama. Ne gubi ih nikad iz očiju, pohrani ih usred

srca svoga. Jer su život onima koji ih nalaze i ozdravljenje svemu tijelu

njihovu!” (4,20-2). Jedanput na duhovnoj obnovi dok sam čitao evanđelje

pod misom u Wiesbadenu u Njemačkoj moje desno uho se najedanput

zatvorilo. To je bio znak da Gospodin nekoga ozdravlja od bolesti ušiju.

Nakon pročitanog evanđelja sam pitao tko je ta osoba? Jedna gospođa

izlazi iz druge klupe, vadi slušni aparat iz ušiju i kaže: “Ovo mi više ne

treba. Jako dobro čujem”. Prošlo je puno godina od njezina ozdravljenja i

još uvijek dobro čuje.

Osobito je važno moliti za zdravlje za vrijeme sv. pričesti, dok Isus prolazi

kroz grlo. Tada Gospodinovo Tijelo liječi naše tijelo. Ono je lijek

besmrtnosti. (Ignacije Antiohijski). Kao što su bolesnici u Evanđeljima sa

živom vjerom pristupali Isusu tako i mi pristupajmo Gospodinu u

Euharistiji sa živom vjerom da nas ozdravi.

III. Kajanje i važnost ispovijedi

Ako je bolest ostala usprkos molitvi Gospodinu da nas ozdravi i nakon

slavljenja mise za zdravlje. Što činiti? Važno je priznati svoje grijehe i

pokajati se za njih. Grijeh je katkada uzrok mnogih bolesti.

Mudri Sirah kaže ovako: “Bježi od nepravde i ne budi pristran, i od svih

grijeha očisti srce” (38,10). I dalje: “Sine moj, ako si griješio nemoj više,

a za prijašnje grijehe moli oproštenje. Bježi od grijeha kao od zmije, jer

ako se primakneš, ujest će te. Kao u lava zubi su njegovi; ljudima život

oduzimaju”. (Sir 21, 1-2). Bog traži da se okanimo grijeha i očistimo svoje

srce od nepravde.

Sv. Augustin kaže da je najveći bolesnik grešnik koji ustraje u grijehu.

Bolest je posljedica grijeha kaže veliki naučitelj Crkve sv. Toma Akvinski”.

Ako je bolest posljedica grijeha onda je Isus Lijek za bolesti. Ne možemo

očekivati da budemo zdravi i sretni a živimo i ustrajemo u teškom grijehu.

Sjećam se jednog čovjeka iz Mulheima (Njemačka). Za vrijeme priprave

za misu rasplakao se kao maleno dijete. Bio je bolestan u duhu, duši i

tijelu. Hodao je pomoću štaka. Iskreno se pokajao za grijehe. Nakon dugo

godina ispovjedio se, i potpuno ozdravio. Štake je donio pred oltar i ovako

je posvjedočio: “U ispovijedi sam susreo Isusa Krista – Liječnika”.

IV. Oprostiti da bismo ozdravili

I nakon ispovijedi i kajanja bolest je ostala. Što činiti dalje? Koji je

slijedeći korak? Oprostiti svima uvrede. U knjizi proroka Siraha piše: “Kako

možeš od Gospoda tražiti ozdravljenje a gojiš mržnju prema drugome”.

(v. 28,3).

Oprosti da bi ozdravio.

Dakle, riječ je o opraštanju svima koji su nas povrijedili. Na duhovnoj

obnovi u Švicarskoj mi je došao bračni par koji nije mogao imati djece a

liječnici su kazali da su zdravi. Dok sam molio došla mi je je riječ

“neopraštanje”. Snaha nije mogla oprostiti svojoj svekrvi. Jer je svim

silama htjela da im razori brak. Zamolio sam je da oprosti svojoj svekrvi

što je ona i učinila. Dok sam molio za nju pala je na zemlju. Jako se trzala

i plakala. Bila je oslobođena po molitvi. Kad sam došao tamo slijedeće

godine čekali su me s djetetom u naručju.

Aleluja! Slava Isusu! Došao sam i dvije godine poslije. Već su imali dvoje

djece. To je snaga opraštanja. Aleluja!

Ne samo da je potrebno oprostiti drugima nego je potrebno oprostiti i

sebi. Mnogi i nakon ispovijedi imaju s tim problema. Primjerice, opraštam

sebi pobačaj, grijehe prije braka, gledanje pornografije, čitanje

horoskopa, vračanje … Isto tako je ljekovito tražiti oprost od onoga koga

sam povrijedio. Katkad je dovoljno samo reći: Žao mi je. Ako smo

optuživali Boga za stanje u kojem se nalazimo onda moramo oprostiti i

Bogu. Jer Bog ništa nije kriv. Pravi krivac se sakrio. Treba ga pronaći.

Isto je važno oprostiti svojim precima jer na taj način raskidamo

negativne veze s njima i ozdravljamo.

V. Tražiti pomoć kod liječnika

Ako smo prošli ova četiri koraka a bolest je i dalje ostala onda trebamo ići

k liječniku. Jer Bog liječi i preko liječnika, lijekova, terapija, zahvata …

Vidimo da je liječnik na petom mjestu a mi obično isprevrćemo red stvari.

Na prvo mjesto stavljamo ono što spada na zadnje. Tražimo liječnika a

onda se utječemo Bogu. I zato današnjim liječnicima nije lako. U Knjizi

proroka Siraha čitamo: “Ali i liječniku mjesto daj, i njega je Gospod

stvorio: nek nije daleko od tebe, jer je i on potreban” (38,12). Kad nas

liječe liječnici vrše volju Božju.

Neki vjernici ne ozdrave jer ne žele ići liječniku po pomoć niti uzimati

lijekove već od Boga očekuju ozdravljenje ili od nekoga tko posjeduje dar

ozdravljanja. Jedanput na duhovnu obnovu u Šurkovac je došlo devet

liječnika iz Splita. Bili su oduševljeni onim što su doživjeli. Na kraju sam

molio za njih da im Bog udijeli dar ozdravljanja. Liječnici bi trebali koristiti

svoje stečeno znanje ali i moliti u ime Isusovo za svoje pacijente. Bilo bi

sigurno više uspjeha.

VI. Što ako ne ozdravimo?

Evo prošli smo svih ovih pet koraka a nismo ozdravili. Kako možemo to

protumačiti? Je li volja Božja da budemo bolesni? Zašto nismo ozdravili?

Možda nam Gospodin želi dati nešto puno veće od ozdravljenja. Npr.

poslije smrti život vječni. U Raju svu svi mladi i zdravi. Tamo neće biti

bolesnika niti bolesti. Vrhunsko ozdravljenje se sastoji u tome da

zaslužimo Božje kraljevstvo.

Poznam jednu obitelj kojima se razboljelo dijete. Svi su počeli moliti za

zdravlje djeteta i dok su molili dijete je ozdravilo ali i oni su također

duhovno ozdravili. U bolesti je važno biti strpljiv i predati bolest Isusu.

Poznam ljude koji su zdravi a očajni su i nesretni. S druge strane znam

one koji su bolesni i opet su radosni i vedri. Treba znati da je duhovno

zdravlje važnije od tjelesnoga. Svakako bolesnik u poniznoj molitvi može

pitati Gospodina: “molim te reci mi zašto sam bolestan”? R. Cantalamessa

izjavljuje: “Božja se snaga također očituje u davanju sposobnosti,

ponekada i radosti da nosimo svoj križ s Kristom, te tako nadoknadimo

ono što nedostaje njegovim patnjama”. (usp. Kol 1,24).

Svi mi poznajemo osobe koje su u bolesti ili nakon bolesti duhovno

ojačale kao kršćani ili su se obratili. Kada se razbolimo moramo osobito

biti blizu Krista. Na kraju je važno kazati da Bog ne šalje bolest već

zdravlje.

Iako Bog može dopustiti sotoni da nam pošalje bolest radi većega dobra

(kao u primjeru starozavjetnog Joba). Ako u bolesti ostanemo strpljivi,

mirni, povezani s Bogom tada ozdravljamo i pobjeđujemo sotonu. (Job)

Ako pak u bolesti počnemo optuživati Boga onda je sotona pobijedio i

teško nam je ozdraviti. Kada smo bolesni, sotonina se taktika sastoji u

tome da stvori u nama psihozu koja će nas odvratiti od Boga i ispuniti

gorčinom.''

Dr. fra Ivo Pavić, ofm