29.11.2010.g.

Danas sam posebno radostan. Ne samo zbog toga što je danas radni dan, ponedjeljak, a na misi zornici je bila puna crkva nas vjernika koji smo slavili Gospodina. I ne samo zbog toga što sam se danas uvjerio da mi je ju?er onaj ?ovjek govorio istinu i došao je danas opet na misu zornicu. Još me onako dodirnuo za ruku kada sam stajao u redu za primanje hostije. HVALA DRAGOM GOSPODINU. i ne sam zato što nas je naš kapelan, slave?i s nama misu, obradovao rije?ima da prisustvovanjem misama zornicama ?inimo i djelo pokore. I za sve to sam radostan i zahvaljujem Gospodinu.

No, posebno sam radostan jer sam ju?er nave?er i danas ujutro prvi put osjetio, onako u sebi, da sam radostan kada znam da se trebam pomoliti. Molim se svaku ve?er Molitve Svete Brigite, prekrasne molitve koje je Gospodin objavio toj svetici da ih ona prenese nama. A iza njih pomolim se i Kruniccu Božjeg milosr?a te druge uobi?ajne molitve. Ujutro do?em na misu pola sata prije da izmolim Krunicu Blažene Djevice Marije a poslije mise još ostanem da se pomolim više desetica za razne nakane. I tako, do sada mi je to ponekad i znalo biti teško. Zlo mi je odvla?ilo pažnju, u misli mi je dolazilo kako je to dugo moljenje, da me bole koljena, da mogu koji put i presko?iti moljenje, itd. Ima zlo sto na?ina kako da nas pokuša sprije?iti u moljenju. I ja sam se do sada uspješno s njim borio. I izmolio sve što sam si odredio.

Ali ju?er, a pogotovo danas, kada sam se sjetio što sve trebam izmoliti, OSJETIO SAM RADOST. RADOST MOLITVE. Bio sam radostan kada sam se pripremao za molitvu i bio sam radostan kada sam molio i kada sam završio molitvu. Po završetku molitve, iz crkve sam izašao sa osmjehom na licu.

To mi se sada prvi puta dogodilo onako da sam to osjetio i da to pamtim. Kako je to lijepi osje?aj, RADOST MOLITVE.

Tek sada sam, barem malo, osjetio ono što su naši sveci, poput Svetog župnik Arškog, poput Svetog Franje ili Svete Rite osje?ali kada su se po cijele dane molili. Do sada sam se uvijek pitao kako su to mogli, kako su to izdržali, onako na koljenima, ne osje?aju?i ni glad ni že? ni bol ni dosadu ni umor. Sada mi je Gospodin dao naslutiti kako to izgleda kada moliš iz srca. Njima je svima dao RADOST MOLITVE. Ne znam da li ju sada i meni daje. Ali znam da mi se nešto posebno dogodilo. Radovao sam se molitvi kao najljepšem uspjehu u poslu, kao najljepšem druženju s obitelji i prijateljima.

I znam zašto. Jer je Gospodin bi sa mnom a ja sam otvorio srce za sebe i za druge.

RADOST MOLITVE. O, kako je to lijepo! Ako do sada to niste osjetili, DAO VAM GOSPODIN DA TO OSJETITE USKORO. BLAGOSLOVLJEN BOG U VIJEKE.